Iz arhive: Promatranje neba dvogledom

Njuškajući po dnevnicima promatranja naletio sam na opis promatranja iz srpnja 2009., kada sam još koristio 25×100 dvogled. Kako je test u dnevniku bio već formiran, šteta ga je ne iskoristiti za Zvjezdopise. Tekst je neizmjenjen, tj. sadržaj je isti kao i kada sam tekst napisao prije 13 godina.

Promatranje

Podaci o promatranju

Neočekivano naoblačenje

Nakon dugo vremena pogodilo se par okolnosti koje se već dugo nisu pogodile – vedro nebo bez Mjeseca, relativno pristojan mrak i moja želja za promatranje. Otkako radim puno teže je naći vremena za astronomiju i promatranja, te koliko god se trudio sve rjeđe promatram. Uvijek je u pitanju loše vrijeme, moj umor, mjesečina ili nešto treće… Večeras je bila iznimka – večeras sam bio u akciji!

Nakon dugog, vrućeg dana (35°C) počela je dolaziti večer. Unatoč tome što je satelitska snimka izgledala super, ni jednog oblačka iznad Zapadnog Balkana, bio sam zabrinut. Pogled prema zalazećem Suncu otkrivao je žućkasto nebo što znači da u zraku ima puno vlage ili tankih oblaka. Primijetio sam i naznake katastrofe – oblake uz zapadni horizont.

Neočekivano razvedravanje

Sat vremena poslije zalaska Sunca sve je ličilo na katastrofu. Dok sam prividno bezbrižno ispijao pivo u lokalnoj birtiji, gledao sam zabrinuto kako dolaze oblaci i skrivaju nebo. Pokušao sam se s Markom dogovoriti što ćemo večeras, gledati nebo ako se razvedri ili ići u šetnju. Kako je već bilo kucnulo gotovo 22h, odlučili smo ne raditi ništa večeras. Dolazak doma i provjera satelitskih snimki ulilo mi je novu nadu – i dalje su bile čiste kao suza. Pogledao sam vani i otkrio da se oblaci raspadaju i da je ostala tek pokoja krpica. Odlučio sam se odmah za jednu brzu akciju. Za brze akcije imam veliki dvogled 25×100 i pripadajući stativ. To nipošto nije mali ni obični instrument, ali za razliku od Tristača puno ga je lakše prenesti i složiti. Tristača mi je i malo beskorisno koristiti od kuće, jer zbog svjetlosnog zagađenja ne mogu iskoristiti niti 30% njegovih potencijala.

Središte galaksije

Postavio sam dvogled, izvikao se na svoje da pogase svjetla i krenuo u akciju. Prvo sam onako, bez veze, naciljao maglicu Labud (M17). Gledao sam je minutu i odlučio zapisati dojmove. Tad sam otkrio da mi je mina u tehničkoj olovci izdahnula i otišao sam u kuću je zamijeniti. To je potrajalo jer je mina zapela, izlomila se i začepila mehanizam. Nakon 10 minuta priučene fine mehanike tehnička je opet veselo škljocala. Vratio sam nazad na „bojište“ i krenuo gledati maglicu Labud i zapisivati dojmove. Prvo sam uočio samu maglicu, kao slabo definiran oblak, s sjajnim dijelom u obliku slova „L“. Pa to je stari i već poznati oblik koji podsjeća na labuda na jezeru (kad gledate teleskopom). Procijenio sam dimenzije maglice na nekih 9′ x 7′, što je površina 10 puta manja od diska Mjeseca. Primijetio sam i slabo izraženu nakupinu zvijezda sjeverno od maglice. Na prvi mah sam ih vidio samo 6, ali pomnije promatranje ih je otkrilo još 5 čime se njihov broj povećao na 11.

Nakon Labuda produžio sam pola vidnog polja dalekozora prema jugu. Tamo sam primijetio jednu malu mrljicu s par sjajnih zvijezda – otvoreni skup M18.  U njemu sam uočio 8 zvijezda, od kojih 3 na sjeverozapadnom rubu se posebno ističu. Promjer skupa je oko 5′ ili 6x manji od promjera Mjeseca.

M16 , poznata i kao „Maglica Orao“ je kombinacija otvorenog skupa zvijezda i maglice. Gledano kroz dalekozor taj opis odgovara istini. Uočio sam 9 zvijezda poredanih u lik koji donekle podsjeća na kišobran. Istočno od tog kišobrana nalaze se dvije zvijezde, paralelne s drškom kišobrana. Cijeli taj skup je umotan u veoma tamnu maglicu. Promjer maglice je oko 6′.

Poslije M16, na red je došao M24 – golemi zvjezdani oblak, prozor prema središtu naše galaksije. Sam M24 nije jasno definiran objekt, nego je rupa u oblacima prašine koja nam omoguće da vidimo gotovo do središta galaksije. Gledan golim okom, M24 je sjajniji oblačak u Mliječnoj stazi. Gledan dvogledom jasno vidite da je oblak zvijezda, a gledan teleskopom jasno se vide pojedine nakupine zvijezda u njemu. Večeras sam ga gledao kroz dvogled i jasno sam ga mogao uočiti, unatoč svjetlosnom zagađenju koje skrive tamnije zvijezde. Na sjeveroistoku oblaka sam primijetio 5 sjajnijih zvijezda koje čine lik „kučice“. Krov te kučice je usmjeren prema sjeveroistoku. Najjužnije zvijezda u toj kučici je pak dvostruka. Oko 5′ jugozapadno od te dvostruke zvijezde primijetio sam mrljicu. Primijetio sam jednu zvijezdu u toj mrlji i još par tamnijih zvijezda koje se naziru na trenutke. Ostatak oblaka se vidi kao gušća nakupina zvijezda koje su poredane u nizove i lance.

Tek koji stupanj istočnije od M24 nalazi se M25. Kada se M25 našao u vidnom polju dvogleda ostao sam paf! Još nikad nisam doživio ovako taj skup, jer me odmah podsjetio na raskošnu ogrlicu od zvijezda. Čak je i najsjajnija zvijezda bila na pravom mjestu. Cijeli skup je uokviren trapezastim likom koje čine 4 nešto sjajnije zvijezde. U samom skupu sam prebrojao 30-tak zvijezda, koje su najviše koncentrirane južno od najsjajnije zvijezde. Na sjeveru skupa dominira polukružna šupljina obrubljena zvijezdama pri rubovima.  Dimenzije skupa su oko 28 ‘ x 23’ (oko 3 promjera Mjeseca).

Mliječni put

Kada sam dovršio lutanje po zviježđu Strijelca, odlučio sam malo skoknuti do zviježđa Štit. Odmah sam usmjerio dvogled prema M11, poznatom i divnom otvorenom skupu. Taj skup od par stotina zvijezda izgledao je tek kao lepezasta mrlja s sjajnom zvijezdom na lijevom rubu. No, pomnijim promatranje uspio sam uočiti par tamnijih zvjezdica i granulastu teksturu maglice. Uspio sam uočiti i izdanak zvijezda koji ide prema jugu. Zbog toga mi se po prvi put skup učinio ono što opisuje njenog popularni naziv – Jato Divljih Gusaka (Wild Duck Cluster).

Sljedeći objekt na redu je bio M26. On je također skup zvijezda, ali veoma skroman i u njemu se ističe tek jedna zvijezda, dok 2-3 tamnije na trenutke ulijeće u pogled. Odlučio sam malo pogurati granice dvogleda, pa sam ga okrenuo prema kuglastom skupu NGC 6712. I pogodite što! Uspio sam! uočio sam tamnu mrljicu, skromnih dimenzija (promjera tek oko 1.3′ prema mojoj procjeni). Ništa posebno, ali gušt je pomicati granice.

Uspjeh s NGC 6712 me opio pa sam krenuo naći otvoreni skup NGC 6683. Nisam uspio! Čini se da ga večeras tmina Svemira (ili prije svjetlina svjetlosnog zagađenja) ne pušta iz svog obruča. Okrenuo sam dalekozor malo južnije prema mjestu gdje se nalazi otvoreni skup Tr34. Na trenutke sam uočio mrljicu na mjestu gdje se trebao nalaziti. Provjerio sam položaj te mrljice s položajem na karti i došao do zaključka da je to Tr34.

Sad je već došlo vrijeme da pogledam što se nalazi iznad glave. S teškom mukom sam naciljao M27, planetarnu maglicu, i pogledao kroz dalekozor. Njen oblik pješčanog sata je bio jasno vidljiv, a pomnije promatranje je otkrilo i elipsasti halo oko „pješčanog sata“. Maglica je bila sjajna, a njene dimenzije sam procijenio na oko 6′ x 3′.

Kad sam već pomicao granice, odlučio sam ih pomaknuti koliko ide. Naciljao sam regiju kraj krila Labuda (sjajno zviježđe) i pogledao kroz dvogled. I tu je bila tamna maglica, tek ekstremno taman luk svjetla koji se jedva vidi zbog svjetlosnog zagađenja. Taj luk svijetla je poznat kao NGC 6992-5 ili istočni dio maglice Veil.

Finiš

Zadnji na redu za večeras je bio Jupiter – vrhovni bog u mitologijama – i veoma sjajna „zvijezda“ nad južnim nebo. Kada sam ga pogledao u dvogledu ostao sam oduševljen. Na inače dvodimenzionalnoj plohi neba Jupiter je jasno iskakao s svojim satelitima. Bio je sjajan, prošaran s dvije pruge, a sateliti su bili poredani gotovo u ravninu. S tim promatranjem Jupitera sam zaključio večerašnje promatranje i otišao u krevet.