Osnovne informacije

Broj promatranja: 2015-12
Datum: 30.12.2015.
Vrijeme: 19:25 – 19:55
Lokacija: Stružec Posavski
Temperatura: -1°C
Vlažnost: niska
Tlak:
Prozirnost: Odlična
Granična magnituda: SQM 20.70
Seeing: Vjetrovito
Instrument: Lacerta Explorer 8×45 dvogled

Promatranje

Večeras se razvedrilo pa sam odradio kratko promatranje novim dvogledom, Lacerta Explorer 8×45.

Na promatranje sam se zaputio do sela Stružec Posavski, pritom sam sa SQM uređajem mjerio kvalitetu neba. Na mjestu promatranja, u 19:25 SQM je izmjerio 20.70, što je solidno nebo. Unatoč tome, mogao sam vidjeti svjetla javne rasvjete koja su postavljena uz cestu, a kako cesta ide po savskom nasipu, onda se vide s veće udaljenosti. Napravio sam jednu kobnu grešku zbog čega je promatranje bilo dosta kratko: nisam ponio rukavice. Vani nije bilo toliko hladno ali puše sjeverni vjetar od kojeg mi je ispucala koža na rukama.

Što se tiče samog promatranja, krenuo sam s traženjem Messier 79, malenog kuglastog skupa u Zecu. Nisam ga uspio naći, čini se kako je ipak presitan i taman za uočavanje u dvogledu. Činjenica da je zviježđe bilo možda 10° iznad horizonta nije pomogla. Prebacio sam se na sigurnu metu, Messier 42 u Orionu. Maglica se jasno vidjela, na prvi mah sam vidio dvije zvijezde. Jedna je predstavljala Trapez, a druga one tri zvjezdice na istočnoj strani maglice. No kada sam smirio ruke mogao sam lijevu zvjezdicu razdvojiti u trojac, što ona u biti i je. Nije bilo ni naznaka Messier 43 ili Running Man maglice, ali se zato lijepo vidio NGC 1981 – Orionova kruna. U njemu sam izbrojio 7 sitnih zvjezdica. Pomaknuo sam dvogled na Orionov pojas i otkrio kako nema šanse da vidim NGC 2024, ali zato sam među zvijezdama spazio okruglu mrljicu svjetla – Messier 78.

Sljedeći objekt u okularima je bio Messier 35, poznati otvoreni skup. Sada je izgledao kao magličasta gruda svjetla s nekoliko sjajnijih zvjezdica. Mliječna Staza oko njega je bila jako lijepa i bogata. Preselio sam se u Kočijaša, gdje sam vidio tri otvorena skupa iz Messierovog kataloga. Naknap su stali u vidno polje dvogleda. Najviši je bio Messier 38, koji je izgledao kao granulasta mrljica sa zvjezdicama na rubu vidljivosti. Ispod njega je Messier 36 izgledao kao sitni kuglasti skup u malom teleskopu, mutna mrlja sjajnija u središtu. Sličnog izgleda bio je Messier 37, samo što je on ipak davao naznake granulacije. Kada sam bio blizu prešao sam do Dvostrukog skupa. NGC 869 i 884 rasturili su, s tim da me iznenadio luk zvijezda koji se pružao na lijevo iz NGC 869. Takve velike strukture čovjek ne uočava u teleskopu. Malo dalje je bio Messier 34, čije su se pojedine zvijezde jasno vidjele. Prešao sam i do NGC 752, otvorenog skupa između Andromede i Trokuta. Vidio sam nakupinu zvijezda koja je izgledala kao kikiriki, s južne strane omeđena malo sjajnijim zvijezdama. Naravno, uslijedio je posjet Andromedinoj galaksiji.

Mrcina je zauzimala 1/3 vidnog polja, a kada bih smirio pogled mogao sam uočiti Messier 32 kao mutnu zvijezdu desno gore iznad jezgre. Messier 110 se vidjela samo skrenutim pogledom na trenove. Obišao sam još Messier 33 koja se jasno vidjela kao blago elipsasta maglica smještena među zvijezdama. Plejade su bile fantastične, 7 sestara je otkrilo ostatak rodbine, lukove zvijezda. Čak bi se usudio reći da su Plejade u dvogledu bile manje od Andromede. Hijade su nadmašile Plejade, baš je to krasan skup i dvogled baš lijepo istakne zvijezde. Skrenuo sam naglo ka sjeveru i pronašao Messier 81. Galaksiju sam mogao jasno identificirati kao ovalnu mrlju s zvijezdama ispod i desno od nje. Messier 82 nisam spazio na prvu, možda mi je „namignula“ dok sam bauljao po vidnom polju. Prsti su mi se već sledili i poplavili pa sam promatranje priveo kraju. Zadnji objekt koji sam pogledao bio je Messier 103 u Kasiopeji.