Petrova gora 2016-02-05

Prvi put s dvogledom na Petrovoj gori.

Iskoristio sam prvu priliku za promatranje nakon više mjeseci nestabilnog ili nepovoljnog vremena. Teleskop je još uvijek na remontu pa sam na Petrovu goru otišao s dvogledom. Primarni cilj je bilo izmjeriti kvalitetu neba SQM za kandidaturu Petrove gore za park tamnog neba.

Kroz teleskop 300/1500

Na platou podno spomenika bilo je 10tak ljudi sa 7 teleskopa. Malo smo gledali kroz 300tku koju je kolega Boski donio. Naravno, doba godine je kada Orion dominira na nebu pa smo krenuli sa M42. U 28mm okularu maglica je izgledala lijepo, fino kadrirana. Mogla se vidjeti gotova cijela uz M43 i Running man maglicu (NGC 1975 i 1977). Kasnije smo je pogledali na većem povećanju, ne znam točno kojem, recimo da je bio oko 100x. Prijatelj koji nam se pridružio na promatranju bio je oduševljen detaljima u maglici, posebice Trapezu. Na tom većem povećanju M43 je konačno dobio svoj Pacman izgled. Šteta što nisam OIII ponio, filter bi rasturio na maglici. Poslije Orionke prešli smo na M35 i NGC 2158. Lijep par skupova ali prijatelja nije baš impresionirao. Plejade su isto ostavile mlak dojam na prijetelja. Kako mi se učinilo da ga više interesiraju „mutnoće“, tj. magličasti objekti, prešli smo na Andromedinu galaksiju. 28mm okular fino je kadrirao središnje dijelove galaksije i obje pratilje, M32 i M110. Povećanje je bilo dovoljno malo da je M32 na prvi mah izgledala kao mutna zvijezda. Sljedeće na redu za promatranje su bile M81 i M82. Opet, 28mm okular ih lijepo posloži ali je povećanje definitivno premalo za bilo kakve detalje. Kada sam već kod parova objekata prešao sam na Dvostruki Skup, NGC 869 i 884. E tu je 28mm okular pokazao svoju pravu snagu i dao na prekrasnu sliku skupova. Svi su bili oduševljeni, čak i prijatelj sklon mutnim stvarima. Nakon toga se pogledao još M78, ali nije bio ništa posebno. Probao sam i maglicu Rosettu, NGC 2244, ali sam vidio da je maglica vidljiva samo u tragovima pa nije bila baš nešto.

Dvogled Lacerta 8×45

Kada se društvo raspričalo prešao sam do auta i uzeo dvogled. Krenuo sam prvo tražiti komet Catalinu oko Sjevernjače, ali sam kasnije na računalu otkrio da sam fulao 20° njegovu poziciju. Naravno, potraga je bila neuspješna pa sam se prebacio na statične objekte. Prvo što sam potražio je bio M101, još uvijek nisko nad horizontom. Bila je jedva vidljiva, ali vidljiva. Prvo iznenađenje večeras. Sljedeća je bila M51, koja je izgledala kao mali svjetli oval. Iznenadilo me što sam uspio čak i oblik galaksije prepoznati. Otišao sam malo zapadnije i naišao na M94. Galaksija je izgledala kao mutna zvijezda pa sam morao upotrijebiti atlas kako bi potvrdio da je uistinu gledam. Spustio sam se malo više prema horizontu i vidio M3 među granama, sjajan i ovalan. Za kraj sam pogledao M81 i M82. Dok je M81 bila jasno vidljivi, M82 je zahtjevala malo truda jer je bila tek pruga svjetla, poprilično tamna. Taman kada sam se zalaufao Marko i prijatelj su se došli požaliti kako im je zima te da im se spava. Tak mi i treba kada mekušce vodim na Petrovu goru 🙂

Za kraj smo još kroz 300tku pogledali Jupiter, probali upecati M3 i nešto malo eksperimentirali s binoviewerom na M81 ili M82.

Pokušao sam kupiti dodatnog vremena s dečkima, nudeći im dekice da se pokriju kako bi u autu ubili oko i ugrijali se, ali nije prošlo. Na njihovu sreću, a moju nesreću, negdje oko 22:30 smo se pokupili kući.

Mjerenja SQM-om

Mjerenje pomoću Sky Quality Meter instrumenta dala su sljedeće rezultate:

-Oko 20:00 bilo je 21.35 mag/sqrarcsec
-U 22:13 bilo je 21.43 mag/sqrarcsec

Vjerujem kako se mogu dobiti bolji rezultati, jer uvjeti nisu bili savršeni i Mliječni put je dizao svjetlinu neba. Na putu do Petrove gore, između Petrinje i Vojnića, na više mjesta sam stao i odradio mjerenja kvalitete neba. Mjerenja su se vršila radi kandidature Petrove gore za park tamnog neba. Rezultate možete vidjeti na karti svjetlosnog onečišćenja.

Informacije o promatranju