Večeras sam nakon posta od gotovo pola godine opet koristio teleskop. Primarna meta je bio planet Jupiter, koji je prije nekoliko tjedan prošao opoziciju.

Ovo je bilo prvo korištenje teleskopa nakon obnove (aluminizacije) zrcala. Slika je sada u teleskopu bolja i to se vidi lakše nego što sam očekivao. Nema više velike količine rasutog svjetla oko zvijezda već su one puno kompaktnije. Zvijezde sam gledao kako bih provjerio kolimaciju i iznenadilo me što ona nije bila 100% namještena. Ne znam zbog čega je to, križni okular je pokazivao da je teleskop kolimiran. Možda je oznaka središta primarnog zrcala pobjegla za mali iznos. Sve u svemu, kolimaciju sam dodatno namjestio preko defokusirane zvijezde. Nakon toga sam prešao na Jupiter.

Jupiter je bio krasan blijedožuti disk sa solidnom količinom detalja. Limb je bio oštar ali su povremeno nestajali detalji na njemu. Kada bi se pojavili na nekoliko sekundi bi imao dobar pogled a onda opet bi došla lagana koprena preko svega. Uspio sam vidjeti ipak dovoljno detalja, neke promjene u pojasevima u odnosu na zadnja promatranja Jupitera prošle godine i slično. Sva četiri velika mjeseca bili su poredani s lijeve strane planeta, a moram primijetiti kako mi se i oni čine malo bolje definirani. Nakon izrade terenske skice koja će kroz koji dan postati “lijepa” skica za javnost, prešao sam na Mjesec.

Jupiter 2016-03-16 2027UT

 

Mjesec mi je inače dosadnjikav, nikada nije planula neka ljubav između mene i njega. Uglavnom ga više doživljavam kao smetnju. Ali zato večeras! Kroz binoviewer na 188x i širokokutnim okularima Mjesec je izgledao kao disk udaljen nekoliko metara a ne stotine tisuća kilometra. Savršeno dobro definirani detalji, vrlo dobra oštrina slike i mnoštvo sitnih detalja koji prije kao da su mi promicali. Jednostavno je kontrast slike bio nekako bolji, kao kada u Photoshopu bacite lagani smarth sharpen na fotografiju. Pogledao sam uvijek zanimljiv predio oko Hadley Mons, najviše planine na Mjesecu. Korito toka lave se veoma lako vidjelo. Mare Imbrium je izgledao kao kakva krema koja se naglo smrznula dok ju je netko tresao. Samo tako mogu opisati valove na površini ovog upečatljivog Mjesečevog mora. Na kraju sam čak otišao na 300x u binovieweru i gledao Alpes Vallis. Na veoma kratak tren kao da sam vidio kao dlaku tanku crticu koja bi mogla biti središnji rasjed koji se uzima kao referenca za testiranje krajnjih granica teleskopa. Uskoro sam se bio dovoljno naguštao a i umor me počeo loviti pa sam se pokupio u kuću.

Kasnije sam provjerio fotografije Alpes Vallis i čini se kako je “crta” rezultat lošeg seeinga koji je skupio grupaciju kratera i pretvorio ih u rasjed.

Podaci o promatranju

Broj promatranja: 2016-03
Datum: 18.03.2016.
Vrijeme: 21:05 – 21:45
Lokacija: Novo Čiče
Temperatura: ~6°C
Vlažnost: niska
Tlak:
Prozirnost: vrlo dobra
Granična magnituda:
Seeing: 2.5/5
Instrument: 300/1500 Dobson