Prvo pravo promatranje i lov na objekte dubokog svemira nakon godinu dana i par mjeseci. Morao sam čekati 4 mjeseca da se poklopi moje slobodno vrijeme, lijepo vrijeme i izostanak Mjeseca kako bih otišao pod nebo i vidio kako se ponaša nanovo aluminizirano zrcalo.
Na promatralište sam došao koju minutu iza 22 h. Prizor na jugu je bio krasan. Sjajan, crveni Mars dominirao je i cijelo vrijeme uspješno otimao mi pažnju. Ispod njega je bio Antares, koji je izgledao poprilično skromno kraj Marsovog jara. Saturn se pak smješkao malo istočnije. Sve u svemu, ne pamtim da je južno nebo ikad imalo ovoliko akcije.

Teleskop sam postavio za par minuta, onda sam proveo par minuta kolimirajući ga na Sjevernjači. Centar zrcala majstor Atilla, kod kojeg je zrcalo bilo na aluminizaciji, nije označio baš najpreciznije pa su mi kolimatori beskorisni. Sva sreća pa su tu zvijezde, posebno ovakve stacionarne poput Sjevernjače, koje lako zamjene kolimator.

Nakon postavljanja teleskopa krenuo sam lutati nebom s dvogledom dok se teleskop hladio na ambijentalnu temperaturu.

Dvogled 8×45

Dvogled sam naravno prvo uperio prema zanimljivom dijelu neba, Marsu i Antaresu. Odmah sam kraj Antaresa opazio M4, tamniju ali jasno vidljivu mrljicu koja je na tren izgledala kao nakupina mjehurića. Kada sam vidio da se M4 lako vidi odmah sam se prebacio na M13, koji je bio veoma svjetla okrugla mrlja s još sjajnijim središtem. Veliki luk preko neba završio je kod M51, galaksiji koja je sitna ali se iznenađujuće lako vidi u dvogledu. Nije bila nešto sjajna ali se vidjelo da je ovalna. Odmah sam skoknuo do M3, obližnjeg kuglastog skupa. On je bio sjajna, okrugla mrlja ali nije mogao parirati M13. Ponovno sam se vratio u Škorpiona i tražio sam M80. Nakon pažljivog pregledavanja neba sjeverno od Antaresa, uočio sam malenu mutnu zvjezdicu koja je u biti kuglasti skup. Sjetio sam se da bih mogao pogledati M101, tako da sam dvogled odmah usmjerio prema njoj. I bila je vidljiva, doduše slabo i uz laganu pomoć skrenutog pogleda (AV) ali vidjela se. Ponovno sam se vratio u Škorpiona i potražio sam M62, asimetrični kuglasti skup koji je u dvogledu izgledao kao slabašan flek. U to vrijeme je SQM-L pokazao u zenitu vrijednost od 21.00 što mi je dalo signal da se prebacim na teleskop. Bilo je to u 22:40

Teleskop

 

  • Messier 51, GX Sbc, m=8.4, CVn

143x: Pao sam na dupe kada sam je ugledao u okularu. Prekrasna, spiralna galaksija i po prvi put vidim jasno zašto je dobila nadimak “Vrtlog”. Spirala izgleda kao niz sjajnih lukova povezanih tamnijim “mostovima”. Nejasna struktura spirale stvara dojam kako ona nigdje ne dira jezgru već je obilazi kao koncentričan prsten. Skrenuti pogled otkrio je na jugoistoku galaksije još jedan dodatni luk spirale. Jezgra galaksije je veoma sjajna, pomalo romboidnog izgleda. Vidim jasnu kondenzaciju koja predstavlja samo središte galaksije. U spirali, na njenom jugozapadnom dijelu, uočio sam dvije zvijezde, jedna je sjajnija i nalazi se na unutarnjem rubu svjetlog “prstena” oko jezgre galaksije. Druga zvijezda je tamnija i nalazi se na vanjskom rubu prstena, tj. spirale. Vidi se samo sa skrenutim pogledom i to na trenove. Sličnu mrljicu sam vidio kako se javlja na istočnom rubu galaksije. Kasnije su se te dvije nejasne mrlje pokazale zvijezdama mag 15.1 i 15.2. Promjer galaksije sam procijenio na 1/7 vidnog polja iliti na 4 lučne minute.

  • NGC 5195, GX SB0, m=9.6, CVn

143x: Sjajna galaksija, izgleda kao spljošteni romb sa sjajnom prečkom svjetla po kraćoj osi. Nešto mi se rombovi baš motaju večeras po glavi. U svjetloj prečki ističe se sitna, sjajna kondenzacija koja predstavlja jezgru galaksije. Nigdje nisam uočio kako se ove dvije galaksije diraju, dapače, prostor između njih bio je poprilično crn.

Nakon slinjenja po ovom paru galaksija prešao sam na pregledavanje zviježđa Serpens Caput, tj. Zmijine Glave.

Glava Zmije

 

  • NGC 5937, GX, Sb, m=12.3, Ser

143x : Tamna, ovalna mrlja koja je malo svjetlija po dužoj osi. Nema nešto što bih proglasio jezgrom. Luk zvijezda istočno od galaksije.

  • Palomar 5, GC, m=11.8, Ser

143x: Nije viđen. Znam da nema kruha kod ovih kuglastih skupova ali morao sam provjeriti kako bih se još jednom uvjerio.

  • NGC 6118, GX Sc, m=11.7, Ser

143x: Tamna, nejasna mrlja bez strukture i jasnog oblika. Ako se u vidnom polju nalazi obližnja sjajnija zvijezda galaksija gotovo skroz nestane.

  • NGC 5964, GX SBc, m=11.9, Ser

143x: Još jedna veoma tamna nakarada bez jasnog oblika ili bilo kakvog detalja. Izgleda tek kao svjetliji komadičak neba.

  • NGC 5990, GX Sa, m=12.4, Ser

143x: Maleni oblačak, relativno sjajan i na prvi mah čini se kao mutna zvijezda. Kada se promatrač zagleda može vidjeti da mutna zvijezda oko sebe ima tanki, tamniji obod magličnosti tj. “atmosferu”. Kaže Wikipedija kako je galaksija udaljena 176. milijuna svjetlosnih godina.

  • NGC 6010, GX S0, m=12.6, Ser

143x: Malena svjetla pruga svjetla s jasnom, sjajnom kondenzacijom koja čini jezgru. Kad god pogledam malo bolje galaksiju kao da vidim tamne pruge s obje strane jezgre kako je odvajaju od ostatka galaksije.

214x: Veće povećanje otkrilo je kako su tamne pruge optički efekt i kako ne postoje. Sada galaksiju vidim kao sjajnu ovalnu mrlju iz koje u smjeru duže osi na obje strane se pružaju stošci svjetla.

SQM je u 23:20 pokazao 21.10, to je ujedno i najviša vrijednost koju je dosegnuo.

  • Messier 5, GC, m=5.7, Ser

143x: Ekstremno sjajan i zvijezdama bogat kuglasti skup koji ima dobru dozu asimetrije. Nizovi tj. lanci zvijezda su mnogo izraženiji na istočnoj, jugoistočnoj i sjeveroistočnoj strani skupa. Najizraženiji je lanac u smjeru juga i k tome se još na polovici se dijeli u jedan manji ogranak. Skup je zauzeo 1/6 vidnog polja okulara,  što daje promjer od oko 5′. Jezgra skupa je nerazlučena, već ima granulastu strukturu i veoma je sjajna. Njen promjer je oko 2′. Najsjajnija zvijezda u cijelom kuglastom skupu nalazi se oko jedan radijus jugozapadno od središta.

  • NGC 5921, GX SBb, m=10.9, Ser

143x: Tamna, okrugla mrlja s malenom jezgrom. Oko 1′ u promjeru.

  • NGC 6070, GX Sc, m=11.8, Ser

143x: Ovalna tamna mrlja i mogućom slabašnom jezgrom.

  • NGC 5970, GX SBc, m=11.5, Ser

143x: Manje sjajna eliptična mrlja s jasnim središtem.

  • NGC 5957, GX SBb, m=11.7, Ser

143x: Nepravilna tamna mrlja, stalno mijenja oblik koliko je tamna. Čini mi se nešto sjajnija na istočnoj polovici.

  • NGC 5956, GX Sc, m=12.3, Ser

143x: Tamna mutna zvijezda, lako ju čovjek preskoči ako ne pripazi.

  • NGC 5936, GX SBb, m=12.5, Ser

143x: Okrugla, tamna mrlja jednolikog sjaja.

  • NGC 5926, GX S?, m=13.6, Ser

143x: Nisam uspio vidjeti ili pronaći ovu galaksiju.

  • NGC 5984, GX SBcd, m=12.5, Ser

143x: Veoma tamna i tanka prugica magličnosti.

  • NGC 5980, GX Sc, m=12.7, Ser

143x: Eliptična tamna mrlja koja je svjetlija u sredini. Na sjeveroistočnom rubu galaksije vidio sam nekakav čvor ili još jednu mrlju. Galaksija je udaljena oko 188 mly

  • NGC 5962, GX Sc, m=11.3, Ser

143x: Svjetla ovalna magličnost sa središnjom kondenzacijom. Na trenove u središtu galaksije kao da vidim zvjezdoliku jezgru.

  • NGC 5954, GX SBc, m=12.2, Ser

143x: Istočni član galaktičkog dua. Eliptična mrljica, tamna i položena u smjeru sjever jug. Skoro pa se gubi kraj sjajnije susjede.

  • NGC 5953, GX S0, m=12.3, Ser

143x: Zapadni član galaktičkog dua. Galaksija je sjajna, okrugla, izgleda gotovo kao mutna zvijezda oko koje je tanji prsten tamne “atmosfere”.
214x: Provjerio sam na većem povećanju da nešto ne propuštam. Galaksija se iz okrugle gotovo mutne zvijezde pretvorila u ovalnu mrlju koja je položena pod kutom od 45°

  • NGC 6012, GX SBa, m=12.0, Ser

143x: Malena, svjetla mrlja gotovo skrivena u nizu zvijezda.

  • NGC 5996, GX Sc, m=12.9, Ser

143x: Tražio sam i tražio ovu galaksiju. Kada sam već gotovo odustao našla se u vidnom polju. Radi se ovalnoj mrljici koja je svjetlija u sredini.

  • NGC 6004, GX SBc, m=12.3, Ser

143x: Tamna nejasna mrlja koju je teško promatrati. Ipak, u svoj toj muci uspio sam uočiti nekakav izdanak koji se iz mrlje pruža prema zapadu.

 

Sat je pokazivao 00:20 i već je bilo vrijeme za polazak kući. Donošenje odluke o završavanju promatranja pomogli su oblaci koji su se na sjeveru pojavili.