Danas je bio krasan dan za vožnju.

Temperatura je bila taman, između 10 i 19°C (kaže Bryton), ujutro nešto vjetra koji se do popodnevnih sati smirio.

Išao sam opet malo proširiti vidike. Nakon izleta u Čazmu prije 3 tjedna sada sam otišao vidjeti što ima u okolici Gline. Mislio sam lutati južno od Gline, po padinama Zrinske gore ali Gusta me naveo na promjenu plana. To je bila dobra odluka jer sam kasnije vidio hrpu tabli na kojima piše “Dvor obilazak”, što znači kako cesta nije prohodna na nekim dijelovima.

Ujutro sam s Gustom podijelio prvih 47 km do Lasinje. Selo je bilo iznenađujuće živo, sve puno ljudi. Tu smo se rastali, Gusta je krenuo svojim putem a ja do 47 km udaljene Gline cestama kojim nikada nisam vozio.

Ruta Lasinja-Blatnica-Glina pokazala se kao biciklistički raj. Zanimljiva ruta, s dva jača uspona dužine 1.5km, konstantnim “hupserčićima” koji razbijaju monotoniju i dosta dobrim asfaltom. Krajolik i vidici su lijepi, iako vjerujem da kad se zazeleni je još bolje. Perodeformeri bi se brzo svidjela cesta jer sam vidio na stotine ovaca i janjadi. Još su me na nekom usponu skoro zaustavile te ovce, kada je stado njih izletjelo na cestu i zablokiralo put. Bilo je i par kapi kiše, ali ništa strašno, taman da se čovjek samo zabrine. U Golinji pak sve puno pasa koji ne vole bicikliste i nisu na lancu, tako da sam često imao šprinteve uz psovke i viku kojima sam rastjerivao te zvijeri. SPD pedale i zakopčanost za bicikli ograničavaju količinu obrambenih sredstava na raspolaganju.

Ovaj vrtuljak zahtijeva JavaScript

U Glini sam potamanio ćevape, popio kavu i bio predmet čudnih pogleda jer sam bio u bickama i smiješno sam hodao u SPD šuzama. Navikao sam na to pa se ne uzbuđujem previše. Poslije ručka krenuo sam prema Petrinji. Vjetar je malo zafrkavao ali do Petrinje je skoro pa prestao. Kada sam odmaknuo nekih 5-6 km od Gline uočio sam u daljini biciklista u crvenoj odjeći. Pokušao sam ga stići, na usponima sam mu prišao na 200-300 m, ali nikako uloviti dotičnog. Na kraju sam odustao od ganjanja jer me čekalo još 45 km do kuće, a očito je da ga neću uloviti. Par kilometara nakon prekida lova naletio sam na tog biciklistu, mijenjao je vlažnu odjeću za suhu uz cestu. Bio je to neki dedica 50+ na MTB. “Vedran, you’ve just got schooled” – samo mi se to vrtjelo u glavi.

Stao sam na kupskom mostu kod Petrinje i tamo sam pocuclao neki gel iz Decathlona. Dok sam cuclao isti prešao me jedan gospodin na 29eru, a par minuta kasnije opet djedica u crvenom. Ubrzo sam zajašio bajk i začudio se kako su noge raspoloženje za vrtnju pedala. Pitam se kakva je to kemija u gelu bila. Sve u svemu, počeo sam voziti 35 km/h. Htio sam dostići djedicu ali njega nigdje, ili je tu negdje doma ili je skrenuo na drugu cestu. Ali za 5 minuta sam dostigao gospodina na 29eru i podijelio s njim sljedeća 2-3 km do Žažine. On je iz Sesveta i barem 2-3 puta godišnje ode biciklom do mjesta gdje je spomenik njegovim frendovima iz rata. Pukla mu je žbica pa je vozio kao po jajima. U Žažini smo se pozdravili i ja sam dalje krenuo nošen kemijom iz gela. Sljedećih 40 minuta sam guslao prosjekom od 34 km/h. Tek sam pred svojim selom usporio jer su ceste očajne pa da ne zdrobim kotače.

Brojčeki

(Visited 228 times, 1 visits today)