U edukativne svrhe sam iz Teleskop centra posudio SkyWatcher Maksutov 150, HEQ5 montažu i ASI120MC kameru.
Cilj je isprobati kako sve to radi i naučiti nešto o snimanju planeta.

Moram reći kako je Maksutov 150/1800 opak komad optike. Kada se gleda slika u okularu veoma je lako na većim povećanjima vidjeti difrakcijske prstenove oko zvijezda. Na reflektorima je to teže opaziti jer nemam praćenje a i sekundar stvara “spikeove” zbog čega difrakcijski prstenovi bivaju skriveni.

Za snimanje sam koristio Sharpcap 3.0 a obradu snimaka sam izvršio s Registax 6.0. Fokusiranje (izoštravanje) slike sam radio ručno, prateći sliku na laptopu. Malo je to zahtjevniji proces koji ne mora nužno uvijek dati dobre rezultate.

Postavke kamere su bile sljedeće:
-ekspozicija: 30ms (1/33 sekunde)
-gain: 40 (od 100 max)
Maksutov 150/1800 + 2x ED Barlow kako bi se dobilo 3600mm fokusa. Ovaj fokus i veličina pixela na kameri su idealan sampling za otvor Maksutova.

Registax je od filmića s 3990 frameova odabrao 20% najboljih fotki i stackirao ih u konačan rezultat. Konačan rezultat je u biti druga obrada podataka, jer je prva bila previše “mekana” prema riječima iskusnijih. Mekana znači kako nisam izvukao sve detalje iz snimke koje je teleskop zabilježio.

Jupiter_20170510-2025UT

Za više detalja kliknite na sliku i pogledajte je na Flickeru

I sad na kraju neki zaključak. Snimanje planeta daje rezultate koji lakše impresioniraju ljude. Dobra fotografija planeta pribavit će vam puno “lajkova” na Facebooku. Ali za snimiti ovaj Jupiter potrošio sam sat i pol vremena na postavljanje teleskopa za 20-30 min prikupljanja podataka. Nisam vičan u radu s ekvatorijalnim montažama pa je i taj dio imao ulogu u mojoj sporosti, ali omjer “pripreme” i “rada” je nepovoljniji nego kao kod vizualnog promatranja. U dva sata vremena za teleskop mogao sam ispromatrati Jupiter i skupiti materijala za 2 skice. Ako ste u škripcu s vremenom, vizualna astronomija je puno zahvalnija.

S druge strane, zna mi se dogodi da upadnem u kolotečinu i promatranja odradim ponekad više zato jer “moram” nego što želim. Moram priznati kako je večerašnje isprobavanje i igranje s novim mogućnostima teleskopa malo brže potjeralo krv. Bio sam baš prpošan, bilo je lijepo raditi nešto novo a i snimio sam jako dobar Jupiter za klasu instrumenta kojeg sam imao na raspolaganju.

Na kraju je bitno da ne robujete navikama već da uživate u vremenu za teleskopom.

Vedro nebo!