Noć prva!

Ovo je prvi put da sam na PGSP išao oba dana. Prije me pucala lijenost, stid me bilo, ali u zadnje vrijeme imam ponovno malo više entuzijazma pa rekoh, hajdemo na dva dana. I nisam požalio!

Dan prvi je ponudio ono zbog čega se ide na PGSP, vedru noć i priliku za promatranje. Krenulo se postavljati teleskop oko 19h i već u 19:30 se počelo promatrati. Za početak je tu bio Saturn, koji se još uvijek vidi ali nisko na nebu pa i sam pogled nije nešto. Ipak, ljudima se svidio, posebice onima koji prvi put gledaju. Čak se dalo naslutiti da će i seeing biti dobar.

Kako se smračilo krenulo se sa standardnom plejadom (pun intended) nebeskih objekata koji nas uvijek ostave bez daha, bez obzira na iskustvo. Čast za probijanje leda je imao M13, Herkulov kuglasti skup. GoTo je iznenađujuče dobro radio na Tristaču II, tako da je objekte uglavnom smještao veoma blizu centra vidnog polja na 143x. Znao je da je publika poveća, skupilo se 7-8 ljudi oko teleskopa, pa je dao sve od sebe da zasja u najboljem svjetlu.

Nakon divljenja kuglastom skupu, otišlo se na M11, Divlju patku. Potom se već dovoljno smračilo pa smo se prebacili na maglice. Prvo Veil! Kako ta maglica dobro izgleda. U 23mm SkyPanorami okularu s 82° prividnog i 1.26° stvarnog vidnog polja, NGC 6995/6996, poznat još kao „Matrix“ ili „ET Hand“ se vidio fantastično. Luk sablasnog svjetla, sastavljen od vrpca materijala koje se križaju, tvore čvoriće, oblačiće, ma divina. NGC 6960 je ipak bio malo zahtjevniji za promatranje pa dojmovi na publiku uglavnom nisu bili kao kod istočnog Veila. Sljedeći na redu je bio M17, ili „Patka koja prdi“ prema riječima jedne dugogodišnje članice ADI-ja. I stvarno, „patka“ se vidjela jasno, a i njen „prdac“ nije bio problem za vidjeti. Jasno se vidjelo zašto se maglica još zove i „omega“. Inače, cijelo vrijeme je bio OIII filter na okularu. Sljedeći korak su bili M8, Laguna i M20, Trifid. Obje maglice su se lijepo vidjele, s tim da je Laguna izgledala kao šećerna vata prošarana zvijezdama. Na kraju smo se zaustavili kod NGC 7009, Saturn maglice. Potom smo se vratili do M16, ali nije to baš bilo nešto vrijedno uzdaha. Onda se u priču ubacio Ogren pa smo tražili Pluton na svim krivim mjestima. O tom brukanju ne bih previše pisao 😀

EDIT: Gledali smo i dvostruku zvijezdu Albireo.

Nakon rošade po centru galaksije, otišli smo opet do Labuda i zenita. Pogledali smo ponovno Veil, ali kroz Explore Scientific okular od 20mm i 100° prividnog vidnog polja koji je ustupio gospodin Muminović. Malo veće povećanje uz isto vidnog polje (75x i 1.25°) je dodatno podiglo kontrast slike i već odličan Veil je izgledao još bolje. Poslije smo se prebacili na NGC 7000, i dok je meni bila jasna kao dan drugi su imali problema s njenim uočavanjem. U to doba su sa sjevera počeli prijetiti oblaci pa smo brzo bacili pogled na M81 i M82, a potom smo se vratili na M57 i M27 uz zaustavljanje na Double Clusteru. Tada su se oblaci već dobro navukli pa smo još bacili pogled na M15 i M2 i dio ljudi, uglavnom posjetitelja bez teleskopa, se pokupio doma.

Na njihovu nesreću već 15 min kasnije se razvedrilo. Tu krećemo s gledanjem M31 i njenog društva. Ljudima pokazujem NGC 206, zvjezdani oblak u disku Andromede. Sabina se nije mogla načuditi koliki je disk te galaksije, jer je njeno središte bilo dobrano van vidnog polja. Sljedeća stanica je bila M33, spirala jasno vidljiva, iako galaksija bolje reagira na veća povećanja, jer ima niski površinski sjaj pa svako smanjenje pupile dosta diže kontrast. U 23mm sam vidio bez problema generalne detalje na njoj i NGC 604, divovsku regiju gdje nastaju zvijezde. Ogren ju je vidio, Sabina na trenove, ali su se Marijan i Vedran ipak malo mučili s njom. Kasnije smo bacili pogled na galaksiju na 143x, i ako je to preveliko povećanje da se cijela kadrira, slika je bila krasna. Spirala je već dobila fragmentiranu teksturu koja je ukazivala kako se sastoji od raznih zvjezdanih oblaka i maglica na rubu vidljivosti. Prebacili smo se potom na Helix (NGC 7293) a potom i M74. Vidjeli smo još Pacmana (NGC 281), M76, NGC 278 i tražili smo Bubble (NGC 7635). Bubble smo vidjeli ali nije baš nešto mjehurast. Već je bilo oko 23h pa smo se Ogi i ja prebacili na traženje Uranovih mjeseca.

Tu se tek pokazuje kakva je perverzija imati veliki promjer s praćenjem. Uran smo naciljali, pukli povećanje od 375x i krenuli u traženje hrgi stijena i leda pod imenom Oberon i Titanija. Nažalost, od traženja satelita nitko nije obratio pažnju na sami disk Urana, iako je bio baš velik. I to kao recimo Mars u opoziciji na povećanju od 100x. Možda se mogao koji detalj uloviti na samom disku.

Satelite smo pronašli, već navedene, i to se nas 4-5 redalo za okularom i javljalo na kojoj su poziciji. Kako smo svi vidjeli zvjezdice na istom mjestu zaključili smo kako su barem dva najveća satelita viđena. Kasnije, kada se Uran digao 30°+ nad horizontom, još jednom smo potražili satelite. Titanija i Oberon su se vidjeli bez problema, ali na tren se javljala još jedna zvjezdica koju sam opazio ali nakon sugestije Ogija. Trebao je to biti Umbriel 15. magnitude, ali sam skeptičan da smo ga vidjeli jer nismo opazili Ariel koji je bio 14.5. Oberon i Titanija su bili 14. magnitude. Još smo bacili pogled malo na planetarke, NGC 6543, NGC 7662 i NGC 40. Okrenuo sam još teleskop prema kuglastom u Delfinu, NGC 6934. Marijan je rekao da taj bezimeni NGC izgleda kao M13 u njegovom 114mm Newtonu.

Nekako u ovo doba došla je druga runda oblaka. Tad sam se malo zaputio okolo provjeriti situaciju kod drugih teleskopa. Na astrofotografskom dijelu je bio show, Boski je namjestio teleskop tako da Lovro ne može snimati Helix. Bobo je snimao na film, Miro je gledao kroz dalekozor itd… Marko je pak bio malo frustriran, AZ-EQ6 ga nije slušala. Trinaesto prase u cijeloj priči bio je Veljko, on je bio vizualac na dijelu gdje su astrofotografi. Mislio je kako će puno svijetliti pa se sakrio među njih a na kraju lampicu nije ni palio.

Nakon prisilne pauze od 45 minute zbog oblaka nebo se ponovno raščistilo. Bio sam solo za teleskopom pa sam krenuo gledati malo objekte iz svog gušta. Lutao sam po Biku, pogledao sam M1. Opet sam nafrljio povećanje ali M1 je M1, nema detalja. Potom sam se prebacio na planetarku NGC 1985. Malena atmosferica oko sjajne zvijezde. To je ujedno i „novi“ objekt koji sam te večeri vidio, kasnije će ih biti još. Potom sam provjerio Andromedine satelitske galaksije, NGC 147 i 185. Još jednom sam pogledao NGC 7635, jer sam bio skeptičan kako je to maglica Bubble ali eto, tu je. Potom su se do teleskopa došetali Ogi i ekipa pa smo bacili pogled na NGC 7331. Ispod nje su se vidjele još dvije galaksijice, tzv. „mušice“, NGC 7335 i 7337. Malo dalje je bio Stefanov Kvintet pa smo i njega obišli. Svih pet galaksija se vidjelo, to je potvrdilo više promatrača. Redom su to bile NGC 7320, NGC 7319, NGC 7318A i 7318B te NGC 7317. Prije sam već vidio NGC 7320 i NGC 7319 ali NGC 7318 sam unio u dnevnik kao jedan objekt. Sada sam vidio da su te maglice (galaksije) razdvojene a uletio je tu i NGC 7317. Tako sam konto deep sky objekata koje sam vidio povećao na 1194.

Na kraju je iznad krova razrušenog izletišta, sada je već bilo 3:15 ujutro, provirila Orionova maglica. Bacili smo pogled na nju, pustili slinu, kroz Sašin C11 smo lovili zvijezde u Trapezu (6 komada) i tako to. Kod mene je pak u 23mm okularu se maglica rastegnula kroz cijelo vidno polje u kombinaciji s OIII filterom. Bio je to dostojan završetak preko 7h dugog maratona za teleskopom. Počeo sam se spremati i pripremati za povratak kući.

 

Dan drugi

Došao sam radi predavanja i druženja. Prognoza je bila neobećavajuća i nažalost istinita. Zato je fokus bio na druženju i hedonizmu. Bio je tu astrobuvljak gdje se dalo naći okulara, filtera i objektiva po akcijskim cijenama. Rajko je istovario kutiju starih brojeva Bolida i Čovjeka i Svemira i ljudi su odmah navalili kako bi podebljali svoje arhive. Što se nije razgrabilo u Muljavi potražite u Teleskop Centru.

Poslušalo se predavanja gospodina Muhameda Muminovića o zgodama i nezgodama astronomije u BiH. Porazno je vidjeti kako se 25 godina truda pretvori u prah u nekoliko sekundi, posebice je to bilo očito na dirljivoj fotografiji na kojoj se vidio grafit „Zvijezde su pale“ na ruševinama opservatorija. Ipak, gospodinu Muminoviću treba skinuti kapu jer nisam opazio neku gorčinu u njegovom nastupu, iako ima puno pravo na to. To govori o tome kako je velik čovjek.

Kasnije smo krenuli do spomenika kako bi možda upecali kakvu rupu u oblacima i gulaš koji su Domi i Vedran (baš je bilo puno Vedrana na ovom PGSP-u). Dojurili smo gore i naišli na praznu ledinu. Nervozu zbog praznih želudaca smo smanjili s Cao Cao keksima, a i Rajko se nacrtao s kobasicom, kruhom i pekmezom od (afričkih) šljiva kako on kaže. Kada smo vidjeli nakon cca sat vremena da od rupa u oblacima ništa, prebacili smo se natrag u Muljavu gdje je Saša krenuo sa svojim predavanjem. Predavanje je bilo baš super, na tren je nalikovalo više otvorenoj diskusiji, ali morao sam nakon 2 h eksivirati. Ne jer je bilo dosadno nego zato što sam tad već kasnio pola sata na dogovor u Zagreb, a u tom trenu sam bio od Zagreba sat vremena vožnje.

Predavanje Muhameda Muminovića o astronomiji u Sarajevu prije i poslije rata.

I na kraju mogu reći da je ovo bio vrhunski PGSP, možda najbolji meni do sada. Čak je bilo ok što nije bio tako posjećen od strane laika kao prošle godine pa je atmosfera bila više „intimnija“ i nalikovala je na druženje prijatelja, baš onako kako treba biti.

Nagodinu opet!

(Visited 23 times, 1 visits today)