Od kud krenuti? Dojurio sam s posla biciklom kako bi se što prije zaputio u mrakaču. Tako sam doma došao u 18:50 umjesto u uobičajenih 19:05. Teleskop je od jutra bio spremljen u autu, trebalo je još samo ubaciti neke sitnice, malo prizalogajiti i krenuti put mraka. Uspio sam u 19:30 biti na cesti.

Do Hotnje ima cca 35 minuta vožnje, nebo je tamo prema mjerenjima od prije godinu dana imalo svjetlinu od 21.2 magnitude, uz napomenu kako je sjever do 30tak stupnjeva svijetao. Taman za kratke izlete u sred radnog tjedna.

Nakon pola sata vožnje eto me u Hotnji. E sad, kako imam novi teleskop koji je teži, dosta teži, odlučio sam umjesto svoje uobičajene livade postaviti ga neku pristupačniju lokaciju. Naime, do uobičajene livade treba preskočiti jarak širine metra, što mi se čini opasnim pothvatom s 25kg u rukama. Vozim se tako, zvjeram okolo i skužim na desno kukuruzište. Horizont je čist, nema svjetla, a traktori su napravili prilazni put. Uparkiram auto 10m od ceste i izađem kako bih provjerio teren. Primijetim kako je 30tak metara dalje niz put vrh brda i da je tamo teren ravan, idealno za postaviti teleskop! Krenem hodati prema vrhu, svijetlim si mobitelom put i kad sam stigao na vrh zastanem kako bih pogledao teren kad… jarko svjetlo se upali na stablu! U prvi mah sam pomislio da netko ima reflektor na ulazu u dvorište. Ali svjetlo je progovorilo pa sam skužio da se radi o lovcu. Naša konverzacija je išla ovako nekako:

-Možete ugasiti svjetlo?!
Svjetlo se ugasi
-Što radite tu? Vi ste lovac?
-Da.
-Došao sam s teleskopom, mislio sam se smjestiti tu 30tak metara niže…
-S čime?
-Teleskopom, za gledati zvijezde!
-Ja ću vam ovdje pucati.
-Ali dolje sam zaklonjen…
-Otjerat ćeš mi divljač!

U tom trenu sam vidio da smo u koliziji, argument u obliku puške je na njegovoj strani a i onog pravila se trebati držati, tko prvi njegova djevojka (teren). Pozdravio sam se s lovcem i otišao dalje. Nakon 15min vožnje po brdima na kojima je selo naišao sam na vinograd s čistinom ispred. Malo su voćke smetale na jug, ali kako sam večeras naumio gledati zviježđe Andromedu, to mi je nije predstavljalo problem.
Teleskop je bio spreman za promatranje u 21:10, nije baš na ravnom terenu pa je GoTo zbog toga bio neprecizniji nego uobičajeno. Par metara dalje sam postavio fotostalak i na njemu fotoaparat na StarAdventurer montaži. Fotoaparat sam namjestio da snima 30sec ekspozicije u smjeru Andromede.

Promatranje

Neke od kratica koje se mogu naći u dnevniku:
NGC – Novi Generalni Katalog, popis 7840 objekata kompiliran u 19. stoljeću
IC – Indeks katalog, proširenje NGC kataloga s kraja 19. stoljeća
CdC – Software, planetarij Cartes du Ciel
DSS – Digitized Sky Suvery, digitalizirane snimke na fotografskim pločama
Arp – Atlas neobičnih galaksija koji je kompilirao Halton Arp

Krenuo sam pregledavati sektor neba od 00h00m +20° do 00h30m +30°, na granici Pegaza i Andromede. GoTo je malo dezorijentirajuć, dovede blizu objekta ali ako nema sjajnih ili karakterističnih zvijezda za orijentaciju teško je reći koliko je blizu/daleko od željene mete. Zato sam krenuo s motoriziranim star hoppanjem. Čudno je, sporo, ali nakon par objekata sam se ušemio. Ipak, sporo je to u odnosu na „žgance“ tj. manualno usmjeravanje teleskopa.

Prva na listi za promatranje se našla NGC 7817. Na 143x povećanju vidio sam tamnu magličastu prugu, mrvicu svjetlija po dužoj osi s laganim zadebljanjem na polovici koje se vidi skrenutim pogledom. Gore lijevo od nje je dvostruka zvijezda.

Sljedeća na redu je bila NGC 7798, ponovno 143x povećanja. Galaksija je malena, gotovo okrugla, tamna mrlja sa svjetlijom jezgrom. Mogao bi se čovjek prevariti kako se radi o minijaturnom nerazlučenom kuglastom skupu.

Potom sam se preselio na NGC 80. Standardnih 143x otkrilo je tamnu i okruglu mrlju sa središtem sjajnijim u odnosu na ostatak galaksije. Ništa posebno ali… na ½ vidnog polja u desno uočavam još jednu mrlju, mutnu zvijezdu. Prebacujem na 215x kako bih to pobliže istražio i na moje oduševljenje mutna zvijezda je maleni magličasti disk. Ohohoho! Nema boljeg osjećaja nego kad nabasate na nešto što nije u atlasu. Kako ne znam identifikaciju te mrlje, nazivam je mrlja „A“ i skiciram njen položaj u odnosu na NGC 80. Za svaki slučaj sam odlučio malo bolje promotriti okolicu da vidim ima li još mrlja. I stvarno, na pola puta od NGC 80 i A opažam još jedan flek, tamni, okrugao bez detalja, vidljiv skrenutim pogledom. On je dobio oznaku „B“. Kada sam završio s B provozao sam teleskop u krug oko NGC 80 i opazio 1 vidno polje ispod galaksije nešto na rubu detekcije. Nekakva magličasta pojava sa svjetlom jezgrom mi se ubacivala pa nestajala iz vida. Prečesto se vidjela da bih je odbacio kao maštu pa je dobila oznaku C. Oko ½ vidnog polja lijevo od NGC 80 sam vidio još jednu mrlju (D), ali bez nekih detalja. Kada sam završavao krug oko NGC 80 opet sam došao do vidnog polja koje imalo mrlju A i B u sebi i kraj zvijezde, na pola puta između njih uleti mi još jedna mrlja u pogled. Ima li kraja ovome! Dobila je oznaku E, jedva se vidjela skrenutim pogledom. O detaljima nema govora.

Analiza u Cartes du Cielu otriva sljedeće:

  • NGC 80 – GX – mag: 12.1, sbr: 13.2
  • A –> NGC 93 – GX – mag: 13.3, sbr: 12.9
  • B –> NGC 83 – GX – mag: 12.5, sbr: 13.4
  • C –> NGC 79 – GX – mag: 15.0, sbr: n/a
  • D –> ništa, cca koordinate: 00h21m35s +22°25’10“
  • E –> NGC 90 – GX – mag: 14.5, sbr: n/a

Nakon što završio s NGC 80 prešao sam na NGC 16. Na 143x ona je bila sjajan, okrugli flek s izraženom jezgrom. Savršena u prosječnosti. Potom sam se pomaknuo lijevo do NGC 108. Ona je bila tamna, ovalna mrlja s omjerom duljine osi oko 1:3, nešto je svjetlija u sredini. Ponovno je povećanje 143x.

NGC 72 je bila sljedeća meta. Usmjerio sam teleskop prema galaksiji i već na prvi pogled vidio da opet imam posla nečim neobičnim. Na 143x se vidjela maglica koja je prožimala zvijezde, onako granulasta. Kako je NGX 72 na kartu ucrtan istom oznakom kao i NGC 80, pretpostavio sam da je i oko nje jato galaksija. Prešao sam na 215x kako bih to detaljnije proučio.
Najsjajnija mrljica, koju sam označio s „A“ na položajnoj skici, je bila tamna i okrugla. Mrvicu svjetlija u sredini ali bez jezgre. Odmah do nje je bila „B“, veoma tamna mrlja koja se vidi samo sa skrenutim pogledom i nejasne je forme. Iznad B se smjestila „C“ mrlja, veoma taman flek ali svjetliji i lakše uočljiv od B. Ali i ona je bila toliko tamna da nisam nikakve detalje opazio. Ispod B je u pogled na mahove uskakala mrlja „D“. O detaljima opet nema govora. Na kraju, jedva sam opazio mrlju „E“ desno od C. Toliko je tamna bila da sam mislio kako je ne vidim i da mi se C pričinja na krivom mjestu. Ali ta „utvara“ je bila stalno krivom mjestu pa sam zaključio da tamo ipak nešto postoji.

  • A –> NGC 68 – GX – mag: 12.9, sbr: 14.2
  • B –> NGC 71 – GX – mag: 13.2, sbr: 13.4
  • C –> NGC 72 – GX – mag: 13.5, sbr: 13.3
  • D –> NGC 70 – GX – mag: 13.5, sbr: 13.9
  • E –> NGC72A – GX – mag: 14.7, sbr: 12.0

Bio sam u tom trenu gotov sa sektorom neba i odlučio sam malo „odmoriti“ oči na lakšim objektima. Potražio sam komet C/2017 O1 (ASASSN). E tu sam bio lukav. Kako bih izbjegao star hoppanje od Capelle pogledao sam u atlas i vidio da je neki otvoreni skup NGC 1624 blizu. Rekoh teleskopu odi do tog skupa i eto njega tamo za 30-40 sekundi. Potom sam prebacio na 23mm SkyPanoramu okular, za 1.25° vidnog polja pri 65x. Vozio sam teleskop u desno jedno stupanj i pol kad eto slabe mrljice, jedva primjetne među zvijezdama. Komet je imao obliku kao polukružnica sa zvjezdastom kondenzacijom u sredini. Na 143x komet je bio nešto vidljiviji i ona kondenzacija se pokazala kao zvjezdica, dok se prava jezgra kometa nalazila mrvicu lijevo, kao tamni disk u veoma rasplinutoj komi.

Nakon kometa prešao sam na M 76 pri 143x. Dugo je nisam gledao pa da vidim na što liči. Izgleda je kao pravokutna mrlja s dvije „kvrge“ na krajevima između kojih je nešto tamnija maglica. Kvrga lijevo je bila daleko sjajnija od one desno, a dali su se skužiti i izdanci iz kvrga, jedan gore lijevo i drugi dolje desno. Na 21x nije bilo novih detalja a potom sam stavio OIII filter i ostao neugodno iznenađen kako maglica loše reagira na njega. Slika je bila toliko tamna da nisam vidio rub vidnog polja. 375x sam ubacio iz vica i vic je bio, nije se dalo ni izoštriti. Probao sam je potom skicirati, trebam je precrtati pa vidjeti što će biti od toga.

Odlučio sam pogledati još par objekata, između njih i NGC 7662. Kada sam dao naredbu teleskopu da krene prema njoj tako je tubus zapeo za kablove i prekinuo kontakt s akumulatorom. Sve se ugasilo i opet me čekala kalibracija i podešavanje teleskopa. Kako je već bilo 22:55 odustao sam i krenuo doma.

Na kraju je ovdje i rezultat snimanja fotoaparatom. 178 ekspozicija od 30 sekundi na ISO1600 pri blendi od f/4 i fokusu od 50mm. Fotoaparat je Pentax K-5 a obrada je izvršena u Deep Sky Stackeru, Pixinsight LE i Photoshopu. Malo sam nespretno kadrirao pa mi je M33 pobjegao za par stupnjeva. Trešnja pri okidanju fotoaparata je uzrokovala kapljičast izgled zvijezda, ali samo praćenje Star Adventurer montaže je više nego zadovoljavajuće. Korištenje vanjskog intervalometra trebalo bi riješiti problem trešnji.

 

 

(Visited 24 times, 1 visits today)