Skratio sam druženje s djevojkom i društvom na Adventu kako bih doma došao u dovoljno pristojan sat za postaviti teleskop. Kako mogu germknedle biti bolje od noći za teleskopom? Teško sam to objasnio društvu, nisam naišao na razumijevanje ali sinoć je bila prva vedra noć nakon ohohoho te sam bio odlučan upogoniti sirovu snagu 300mm instrumenta na Mjesecu. Astronomija je uvijek prioritet, a niske temperature nisu smetnja.

Plan je bio napraviti mozaik limba ili snimiti detaljno neki krater koji mi se u tom trenu učinio najljepši. Za snimanje sam odabrao ASI120MM kameru, MM je kratica od monokromatska, te 3x ED barlow. Probao sam upotrijebiti W25 filter, crveni gustoće 14%, kako bih smirio “seeing” ali nije se pokazao dobrim u ovom testiranju. Oštrina i kontrast slike su vidno pali tako da ipak treba kupiti “pravi” filter za fotografiju.

Sami uvijeti na terenut nisu bili baš neki. Lagana izmaglica, -3° i topli zrak iz dimnjaka koji je većinom išao prema jugu, ali je znao na mahove skrenuti prema sjeveru te se tako pozicionirati između mene i Mjeseca.

Postavio sam teleskop, što još uvijek traje 20-25 min. Vjerovali ili ne, ali najviše vremena izgubim na namještanju platnenog sjenila, koji sprječava upad parazitskog svjetla i štiti optiku od rose, prašine itd… Moram nabaviti nešto pametnije od generičkog SkyWatcherovog sjenila, jer je tako loše dizajniran da boli glava.

Prvi snimak je bio Mjesec na 1500mm fokusa. Iznenadilo me koliko svjetla imam, morao sam koristiti 1/500 s ekspoziciju i gain 0. Monokromatska kamera mi se baš čini puno osjetljivijom. Još da imam USB3.0 na laptopu i kameri, pa da mogu povući veći framerate, bila bi to premija. Ovako se on kretao oko 27 sličica u sekundi za puni kadar od 1280×1024 pixela. Opet, nije loše, jer kolorka ASI120 daje oko 20 fps u takvim slučajevima. Pri snimanju se pokazalo kako je fokuser na teleskopu kršina. Prodajem teleskope, živim od njih te ka pravi prodavač bi trebao imati puna usta hvale, ali nije mi jasno da SkyWatcher stavlja iste fokusere na teleskop od 2400 kn i onaj od 14500 kn. Nekakav 1:10 prijenos na fokuseru ili barem finiji hod bi bili dobrodošli. GSO je na Tristaču (starom 300/1500 dobsonu) napravio puno bolji posao s fokuserom.

Ali dosta grintanja, evo rezultata.

Na 1500mm fokusa se nisam proslavio, rekao bi da sam promašio fokus. Evo dva kadra na toj fokalnoj.

Netko će reći “wow” a ja ću reći “meh”, mora to bolje.

Krateri Atlas i Hercules na rubu Mare Frigoris blizu terminatora (sumračnice). Dotična dva kratera biti će zvijezde večeri.

Potom sam se namjerio na kratere Atlas i Hercules, rupčage širine 85 i 69 km na rubu Mare Frigoris. Tu sam koristio 3x Barlow i tako došao do 4500mm fokusa. Neki čudan efekt je doveo do toga da su detalji u srednjim tonovima oštri, ali ovi najsvjetliji su van fokusa, mutni. Primjetite i kako su predjeli uz rubove fotografije malo mutniji, rekao bih kako rotacija polja zbog ALT-AZ tipa montaže stvara te negativne efekte.

Jasno se vidi različita oštrina pojedinih dijelova kratera.

Spustio sam se zatim na južnu polutku, opet uz terminator do kratera Janssen, rupčage široke 200 km. Krater je jako erodiran, vidljivo po tome što nema okruglu formu već je “oštećen” kasnijim udarima. Rezultat na kraju nije baš za pohvaliti se, ali unatoč lošim uvjetima vide se neki detalji, poput rasjedne doline Rimae Janssen.

Krater Janessen. Rasjedne doline Rimae Jannesen su jasno vidljive. Krater je širok 200 km ali zbog geometrije našeg pogleda, jer se nalazi pri rubu mjesečevog diska, izgleda spljošteno.

Nakon neuspjeha s kraterom Janssen, vratio sam natrag do Herculesa i Atlasa te krenuo snimati mozaik oko njih. Snimio sam 4 panela, ekspozicija je bila 1/100 s (10ms) uz gain 10. Nakon snimanja panela obradio sam dotične jednakim postavkama u Autostakkertu 3,  a potom naoštrio igrajući se s waveletsima u Registaxu 6 te na kraju podesio svjetlinu i kontraste u Photoshopu. Odmah tamo sam panele ručno spojio u mozaik, gdje je znanje i iskustvo fotogrametrije i obrade aerosnimaka bilo dobro iskorišteno. Rekao bih kako su mozaici magma opus sinoćnjeg pothvata. Za full rezu pratite linkove na Flickru.

Moon_20171206_mosaic

Na kraju sam otkrio kako se fotka Posidoniusa može pripasati na mozaik. Obrada je ponovno napravljena za sve panele i ovaj put sam uspio izbjeći efekt rasterizacije. Sharpanje preko waveletsa u Registaxu 6 uz primjenu blagon noise reduction riješilo je taj problem. Ipak, zbog agresivnije obrade u jednom panelu, gdje je razlučivost niža, malo su “zagorjeli” rubovi kratera.Moon_20171206_mosaic_5 panels

U fotofinišu sam snimio krater Posidonius, još jedan stariji i solidno erodirani krater širok 95km. Nije neki snimak, ali se lijepo vide rasjedne doline po njemu.

Brzi snimak Posedoniusa.

To je to na kraju balade, ali možda još koji put provrtim materijale te iščupam neke nove detalje. Imam 30GB .avi filmića za pregledati, a možda neka kvačica u nekom od programa napravi čudo pa izvuče dodatne detalje iz snimaka.