Skuhajte kavu, pripremite grickalice, obavite toalet jer ovo će biti poduži tekst 🙂

Ove godina imamo veliku opoziciju Marsa, koja će kulminirati krajem srpnja. Zadnja velika opozicija je bila 2003., kada je planet bio koji kilometar bliže Zemlji od proteklih opozicija pa je nastala velika medijska senzacija. Jedna od žrtava te medijske senzacije je i autor ovih redaka, jer se od tad počeo ozbiljnije interesirati za astronomiju.

Što su to velike opozicije Marsa?

Mars ima eliptičnu putanju koja ga od Sunca udalji 250 milijuna km (afel), ali isto tako približi na 207 milijuna km (perihel). Velika opozicija je trenutak kada se poklopi opozicija planeta kada je on u perihelu svoje orbite. A sada se sigurno pitate, a što je to opozicija?

Opozicija je igra geometrije, kada kažemo kako je neki planet u opoziciji to znači kako se u tom trenu Sunce, Zemlja i planet nalaze u istom pravcu. Opoziciju možemo imati samo kod vanjskih planeta, tj. onih koji su dalje od Sunca nego Zemlja. Iz tog razloga postoje opozicije Marsa, Jupitera, Saturna… Kod unutrašnjih planeta, Merkura i Venere, nemamo opoziciju već konjunkciju. U tom slučaju se u pravcu nalaze Sunce, unutrašnji planet i Zemlja. Primijetite kako u ovoj nebeskoj crtanki Zemlja više nije u sredini, već na kraju pravca.

Kako eliptičnost orbite utječe na udaljenost opozicija Marsa. Velika, perihelna opozicija, odigrava se svaku 7. ili 8. opoziciju Marsa, tj. svakih 15 do 17 godina. Orbite nisu u mjerilu.

Velika opozicija Marsa događa se svakih 15 godina, jer orbitalni periodi Zemlje i Marsa su različiti. Zemlji za orbitu oko Sunca treba 365.25 dana, dok kod Marsa je to 687 dana. Ako podijelite ova dva broja vidite kako Marsu treba 1.88 puta više vremena za orbitu oko Sunca. Kako taj omjer nije cijeli broj onda svaka sljedeća opozicija „kasni“, zbog čega jednostavno „pobjegne“ u odnosu na datum prošle opozicije. Kada bi orbitalni period Marsa bio 2 puta duži od Zemljinog, imali bi opoziciju svake dvije godine, oko istog datuma.

Dolazimo do najbitnije stvari kod velikih opozicija Marsa, a to da je on prividno u teleskopu veći nego obično! Ali, postoji kvaka 22 u cijeloj priči. Mars je malen planet, ima tek polovicu radijusa Zemlje te je u najpovoljnijim opozicijama još uvijek 57 milijuna km od nas. Prividni promjer Marsa iz tog razloga nije velik i doseže tek mrvicu preko 25 lučnih sekundi. Za usporedbu, prividan promjer Mjeseca 1800 lučnih sekundi, Jupitera 45, Urana 4 itd…

Kako bi vidjeli detalje na Marsu, a on je jedini planet čiju površinu možemo direktno promatrati, potreban je veći teleskop i veliko povećanje. Prije 15 godina sam sa skršenim 76/700 Newton reflektorom uspio vidjeti neke mrlje i polarnu kapu na planetu, ali za pouzdano vidjeti detalje trebate instrument od barem 100 mm ili više u promjeru. Što je veći promjer više ćete vidjeti. Ali… opet kvaka 22!

Mars se u perihelnim opozicijama nalazi nisko na ljetnom nebu za nas sa sjeverne hemisfere. Planet će se dizati jedva 20-25° nad horizontom, što će nas prisiliti na promatranje kroz gustu juhu atmosfere. Posljedice će biti smanjena oštrina, gubitak detalja, atmosferska refrakcija (obojeni rubovi planeta) i slične nepogode. Vrijeme je ljeti također problematično, kada zbog zagrijavanja dolazi do velikih amplituda u dnevnoj temperaturi, što uzrokuje dodatno komešanje atmosfere. Unatoč ovom obeshrabrenju, ne treba odustati od promatranja Marsa jer vrijeme je nepredvidivo i dogodit će se periodi kada će pogled na planet biti fantastičan, unatoč svim lošim izgledima. Kako bi se ulovili takvi periodi treba promatrati često, jer statistika će tako biti na vašoj strani. Promatračka astronomija je lutrija, a da bi se u toj igri pobijedilo treba je igrati.

Kada gledamo objekt nisko nad horizontom, naša vizurna linija putuje duži put kroz atmosferu što povećava njenu duljinu prolaska kroz nestabilne slojeve atmosfere. Rezultat toga je titrava slika sa smanjenim detaljima.

Kretanje Marsa u 2018.

Mars će početak veljače dočekati u zviježđu Zmijonosca, 10° sjeveroistočno od zvijezda Antares, Alfe Škorpiona. Planet će tada imati prividni sjaj 0.9 magnitude i promjer od 6.5 lučnih sekundi. Svojim sjajem i pojavom na nebu gledan golim oko bit će gotovo istovjetan Antaresu, razlika je samo u tome što će zvijezda treperiti a Mars će imati stalan sjaj.

U prvoj polovici ožujka Mars iz Zmijonosca prelazi u Strijelca i dobiva polagano na prividnom sjaju i promjeru. Oko 24. ožujka doseže prividan promjer od 8 lučnih sekundi i sjaj od 0.4 magnitude, usporediv s Arkturom. U tom razdoblju promatrači koji imaju na raspolaganju veće instrumente od 200 mm u promjeru mogu započeti promatranja. Najpogodniji period promatranja je pred jutro, oko sat vremena prije izlaska Sunca kada je atmosfera najstabilnija. Za astrofotografe je zgodna prilika za snimanje širokokutnih fotografija oko 20. ožujka, kada će planet biti blizu maglica Lagune (M8), Trifid (M20) i otvorenog skupa M21. Prvih dana travnja Mars će proći pola stupnja od kuglastog jata M22.

U proljetnim tjednima planet će naglo dobivati na prividnom sjaju i promjeru, već oko 20. travnja dosegnut će 0. magnitudu i promjer od 10 lučnih sekundi. Planet će se cijelo vrijeme kretati kroz zviježđe Strijelca, sve do 14. svibnja kada Mars prelazi u zviježđe Jarca, gdje će provesti sljedećih 6 mjeseci. Tih dana je planet u blizini kuglastog skupa M75.

Početak lipnja Mars će dočekati kao prividno sjajna crvena „zvijezda“, magnitude -1.3 i promjera većeg od 15 lučnih sekundi. U tom trenu, ako atmosferski uvjeti dopuste, vlasnici teleskopa većih od 127 mm mogu očekivati kako će vidjeti detalje na planetu poput polarne kape ili Syrtis Majora, vulkanske visoravni prekrivene tamnim pijeskom. Retrogradno kretanje započinje 26. lipnja te će planet na nebu prividno opisati veliku petlju, sve do 27. kolovoza kada će nastaviti normalno gibanje. Nažalost, ta petlja će uzrokovati to da položaj Marsa počne naglo dobivati južnu deklinaciju, što će ga dovesti u nama nepovoljan položaj za promatranje.

Početkom srpnja planet će dočekati s prividnim sjajem od -2.2 magnitude i promjerom od 20 lučnih sekundi. U tom trenu vlasnici teleskopa promjera 90 mm mogu očekivati uočavanje detalja poput polarnih kapa i najtamnijih odlika na površini. Planet će još dodatno povećati svoj sjaj i promjer kako se bude približavao opoziciji. Ona će se odigrati 27. srpnja oko 7:13 po našem vremenu (5:13 UT). Mars će tog dana iznaći na nebu istovremeno po zalasku Sunca a zaći će ujutro po izlasku Sunca. Dodatna zanimljivost i odlična prilika za popularizatore astronomije je ta što će na dan opozicije se odigrati pomrčina Mjeseca. To je prilika bez premca za postaviti teleskope i odraditi javna promatranja kako bi se javnosti približile čari astronomije.

Planet će nam se najbliže približiti četiri dana kasnije, 31. srpnja, kada će biti 57.6 milijuna kilometara od nas. Planet će tada imati prividan sjaj od -2.78 magnituda te promjer od 24.16 lučnih sekundi. Tih dana će planet pokazivati najviše detalja, naravno ako to dopuste vremenske prilike. Ovaj bliski prilaz Marsa Zemlji usporediv je s onim iz kolovoza 2003., kada je najmanja udaljenost planeta bila 55.7 milijuna kilometara. Kao i 2003., ni ove godine Mars neće biti velik kao Mjesec gledan golim okom, tako da nemojte nasjedati na internetske prevare.

Kretanje planeta kroz 2018. godinu u koracima od 7 dana. Kliknite na grafiku za veći prikaz.

U kolovozu planet će početi naglo gubiti na sjaju i prividnim dimenzijama, 27. će završiti svoje retrogradno gibanje i nastaviti se pomicati prema istoku. Nažalost, tih dana će dosegnuti deklinaciju od -26° što za nas tu iz okolice Zagreba znači kako će planet kulminirati na samo 19° nad horizontom. Stabilnost zraka tada će imati svoj maksimalan utjecaj na kvalitetu slike a preporučuje se promatranja s povišenih lokacija, vrhova lako pristupačnih brda i planina, kako bi se gledalo kroz što manje atmosfere. Planet će unatoč udaljavanju biti u pogodnom položaju za promatranje, posebice za one koji ne vole rana ustajanja, jer će se lijepo vidjeti na noćnom nebu.

Početak rujna dočekat će nas s prividnim sjajem od -2.1 magnitudu uz promjer od 20 lučnih sekundi, dovoljno za napraviti kvalitetna promatranja teleskopom većim od 127 mm. Mars sada započinje svoj brzi hod prema istoku i dobiva na deklinaciji, što malo popravlja prilike za promatranje iako će biti sve bliže Suncu na večernjem nebu.

U listopad planet će ući uz promjer od 12 lučnih sekundi i -0.7 magnituda. Njegov prividni sjaj sada će se vidno smanjivati a svjetla pozadina neba u ranim večernjim satima će otežavati njegovo uočavanje. Mars će 11. listopada prijeći u zviježđe Vodenjaka u kojem će ostati do prvog dana zime, 22. prosinca. Početkom listopada planet će zalaziti 1h iza ponoći, a do kraja prosinca će se zalazak pomaknuti na večernje nebo. Zadnji dan u 2018. on će zaći u 23:16. Zbog rasta deklinacije planeta on u ranim večernjim satima neće biti nisko na nebu. Od sredine studenog kulminirat će na visinama iznad 30° od horizonta.

Što ćemo vidjeti na Marsu?

Za sve nas koji gledamo s površine Zemlje, Mars će biti splet mrlja u različitim nijansama narančaste, s primjesom smeđe, nešto sive, bijelog i mrvicu plave. Iako je poznat kao crveni planet, mojim očima on je više boje buče nego crven. Kako je boja u očima promatrača, ne uzimajte moj opis boje planeta kao referencu. Doživite svoju boju Marsa!

Tamne i svijetle mrlje na Marsu nazivamo albedo pojavama. Većina smrtnika koja gleda amaterskim teleskopima to je sve što će vidjeti. Postoje opisi s početka 20. stoljeća, gdje su astronomi poput Antonijadija došli do granice razlučivanja najvećih kratera na Marsu. Antoniadi je možda najveći promatrač Marsa u povijesti i njegovi crteži planeta su klasa za sebe. Albedo pojave na Marsu nose nazive „terra“ i „mare“, tj. kopno i more. Astronomi 19. stoljeća, kada su davali imena tim pojavama, mislili su kako gledaju splet kopna i mora. Danas znamo kako to nije istina. Velika većina imena došla je Giovannija Schiaparellija, talijanskog astronoma koji je 1870ih mapirao Mars i nadjenuo pojavama imena iz mitologija Sredozemlja. Tako je najlakše uočljiva mrlja na Marsu, Syrtis Major, dobila ime po zaljevu Sirta kraj Libije. Druga poznatija mora su Mare Tyrrhenum (Tirensko more), Mare Cimmerium (Krimsko more), Mare Acidalium (More kiseline), Sinus Sabaeus (Prolaz Sabejaca) itd… Od „kontinenata“ se mogu izdvojiti Terra Arabia (Arapsko kopno), Amazonis (Amazonija), Elysium (Elizej), Chryse (Zemlja zlata), Argyre (Zemlja srebra) i Hellas (Grčka). Vlasnici manjih teleskopa od 100 mm sigurno će moći uočiti Syrtis Major u tjednima oko opozicije. Sretnici s teleskopima od 100 do 250 mm moći će razaznati dodatna mora i kontinente, a oni s najvećim instrumentima moći će vidjeti i sitnije pojave. U opoziciji 2014. uspio sam s 300mm teleskopom vidjeti orografske oblake iznad vulkana na Elizeju te naznake onih iznad Olympus Monsa.

Albedo karta Marsa iz 1970. koju je izradila NASA. Nju koristim kao referentnu kartu za identificiranje površinskih odlika koje vidim.

Od meni dragih detalja istaknuo bih regije planeta oko Tharsisa i Chrysea. Tharsis južno od sebe ima crnu točku iz koje se radijalno prema jugu, na otprilike svakih 60°, šire tamni mostovi. Tamna mrlja je Solis Lacus (Sunčevo jezero), a „mostovi“ su spojevi s Mare Australe.
Chryse je također interesantna regija, jer u njene južne rubove upiru se prstići Mare Erythrauem (Eritrejsko more). Kako je Chryse ukliještena između Mare Acidalium i Mare Erythraeum, teško ju je promašiti.
Između zanimljivosti na površini planeta ne bih nikako preskočio Sinus Sabaeus. Njegov izgled bi se dalo opisati kao bedrena kost, a južno od njega je tanka svjetla regija, Decaulionis Regio. Na samom zapadnom kraju Sinus Sabaeusa je nulti meridijan Marsa. Možda uspijete opaziti i tanki izdanak manje kontrastne tamne pruge koja se iz vrha Sinus Sabaeusa pruža prema sjeveru do diskretne točke – Oxia Palus (Močvare Oksije).
Na kraju tu je i Syrtis Major. Svaki put kada je vidim kroz teleskop imam osjećaj kao da ponovno gledam dom nakon povratka s dugog puta. Ona je tako upečatljiva, trapezasta mrlja. Pri skiciranju Marsa njenu pojavu uzimam kao referencu za najtamniji detalj na planetu. Južno od nje nalazi se Hellas, svjetla regija (u stvarnosti udarni bazen) koji dosad nikada nisam jasno vidio. Nadam se kako će ga ove opozicije konačno vidjeti u svoj raskoši jer nam je Mars okrenut južnom polutkom.

Uz mješavinu tamnih i svjetlijih regija, vidjet će se južna polarna kapa. Njen visoki sjaj i upečatljiva pojava bit će uočljiva već u manjim teleskopima, promjera 80mm ili naviše oko dana opozicije. Vlasnici većih instrumenata moći će pratiti kako polarna kapa kopni i širi se. Kako će nam biti nagnuta južna polutka planeta, praćenje polarne kape bit će olakšano. Uz limb (rub diska) treba pratiti kretanje oblaka. Oni su najčešće bijeli i prekrivaju albedo pojave. Treba pripaziti kada prolaze visoke planine, poput onih na Tharsisa, Elizeju ili Nix Olympica (Olympus Mons). Daju se opaziti orografski oblaci koji nastaju nad njima, kao bijele okrugle mrlje na površini planeta.

Mars rotira jednom u 24 h i 37 minuta. Zbog “kašnjenja” rotacije ako promatramo planet svaku večer u isto vrijeme vidjet ćemo ga zakrenutim za 10°. Ako ste recimo večeras imali u centralnom meridijanu Syrtis Major, sljedeće večeri u isto vrijeme on će biti 10° istočnije na disku planeta. Kako bi vidjeli punu rotaciju planeta iz tog razloga nam je potrebno 36 dana. Naravno, ako radikalno promijenite vrijeme promatranja, moguće je vidjeti planet u drugom centralnom meridijanu. Centralni meridijan je zamišljena linija koja gledana sa Zemlje prolazi središtem diska u smjeru okomitom na rotaciju planeta.

Animacija promatranja opozicije Marsa iz 2014. via GIPHY

Mars nije statičan planet. Velika je vjerojatnost kako će u jednom trenu buknuti oluja i prekriti dio, a možda i cijeli planet. Nadam se kako će biti oluja, ali da neće imati globalni karakter jer će upropastiti vidljivost detalja na površini planeta. Oluje najčešće bujaju na južnoj polutci i vide se kao svijetložuti oblaci koji se iz dana u dan šire i na kraju skupljaju. Zadnja oluja koju sam vidio bila je za opozicije 2005. i bjesnila je na području južno od Mare Erythraeum.

Ako vas Mars u bilo kojem trenutku razočara, sjetite se kako je on jedini planet čije površinske odlike možemo raspoznati.

Čime promatrati

Sretnik sam koji ima malo iskustva s malim teleskopima. Prvo promatranje Marsa sam odradio 2003. s 76/700 reflektorom. Čak sam i s tim kršem od teleskopa vidio polarne kape i neke mrlje. Opoziciju 2005. sam dočekao s 200/1200 reflektorom i to je planet pretvorilo u pravu poslasticu. Za pouzdano uočavanje detalja potreban je barem 80mm teleskop na dobroj montaži, a ako ona ima praćenje tim bolje. Od povećanja bih preporučio najveće koje trpe seeing i vaš teleskop, nema tu puno mudrosti. Prije sam se igrao s filterima u boji, ali po meni su dobici premali a gnjavaža prevelika. Na kraju mi je nefiltrirano svjetlo planeta postalo najdraže.

Kada pomislite kako je Mars velik, razmislite opet. Okultacija Marsa Mjesecom jasno pokazuje razliku u prividnim dimenzijama ova dva nebeska tijela. Mars je u najpogodnijim opozicijama i dalje 70x manji od Mjeseca. Autor ove fotografije koja me oduševljava već 15 godina je Ron Dantowitz. Credit & Copyright: Ron Dantowitz, Clay Center Observatory at Dexter and Southfield Schools.

Svakako bih preporučio binoviewer za promatranje. Gledanje s dva oka trepetave površine planeta uvelike povećava mogućnost detekcije detalja. Da, binoviewer je investicija od 2.000 – 2.500 kn, ali kupite ga jednom i čuvate. Ja svoj imam od 2009. i od trenutka kupnje na planetima je nezamjenjivo pomagalo. Lako za Mars, ali pogled na Jupiter a posebice Saturn, opravdavaju kupovinu binoviewera u roku odmah.

Vodite evidenciju što ste vidjeli. Vaše oko, vaš um, su bitan dio priče. Ne morate voditi skicu, ali dnevnik promatranja je nešto bez čega nema ozbiljne vizualne astronomije. Kako god bilježili promatranja, bilježite ih za sebe bez pritiska da ih objavljujete javno poput mene. Kada za par godina u budućnosti nabasate na bilješke odmah će vam se vratiti sjećanja na ono što ste vidjeli. Mene osobno ulovi i neki osjećaj pozitive, sjetim se kako mi je bilo lijepo tu večer. Vođenjem evidencije pomoći ćete si pri uočavanju detalja. Naviknut ćete se na lako vidljive detalje i onda će vam se pažnja više usmjeriti na teže vidljive pojave. Upravo su te zahtjevnije pojave ono što čini razliku između prosječnog i odličnog promatranja. Isti princip je kao kad gledati film više puta, prvo primjećujete stvari u globalu, a sa svakim sljedećim gledanjem uočavate one sitnice, trikove redatelja, glumaca…

Na kraju, ono najbitnije, vlasnici reflektora pazite na kolimaciju, a svi moraju paziti otkud promatraju. Izbjegavajte betone, asfalte i tražite najveću ledinu koju možete pronaći. Ne gledajte preko betonskih površina, krovova kuća i slično, svi ti objekti kroz noć ispuštaju toplinu koju su prikupili tijekom dana. Najbolje se smjestiti na povišen teren kako bi se izbjegla vlaga i utjecaj nestabilne atmosfere. Kod mene je ljeti vlaga veliki problem, a zna biti čak magle, tako da svakih metar visinske razlike pomaže. Ohladite teleskope i naoružajte se strpljenjem.

Dragi promatrači, sretno u lovu!

Vanjske poveznice

  • Two weeks on Mars – sretnici su imali priliku opoziciju 2003. promatrati kroz 36″ refraktor u opservatoriju Lick. Mnoštvo skica i krasnih opisa.