Četiri mjeseca je trajao post, četiri mjeseca nije bilo prilike za otići pod tamno nebo. Danas je taj post prekinut i nadam se da sljedeći neće biti tako dug.

Dan nije obećavao, cijeli dan je bilo oblačića i nebo je krasila mliječna boja, znak kako je vlaga u zraku i samo čeka pad temperature. Satelitska snimka također nije ohrabrivala. Unatoč svim tim lošim predznacima, zalazak sunca je prošao uz savršenu vedrinu. Odlučio sam otići pod nebo pa kud puklo da puklo. Sat vremena je sat vremena.

Podaci o promatranju

Broj promatranja: 2018-02
Datum: 11.02.2018.
Vrijeme: 19:15 – 20:30
Lokacija: Pokupsko Cerje
Temperatura: -3°C
Vlažnost:
Tlak:
Prozirnost: dobra
Granična magnituda: SQM 21.05
Seeing: prosječan
Instrument: 300/1500 GoTo

Promatranje

Plan je bio skicirati Orionovu maglicu. Količina detalja u maglici je tolika da bez praćenja je jako teško sve ih zabilježiti. Na sreću, GoTo dobson sada otvara nove mogućnosti.

Odlučio sam isprobati novo promatralište kraj Pokupskog Cerja, sela uz koja me vežu loša iskustva. Nova lokacija je van naselja i večeras nije bilo problema. Došao sam na lokaciju u 18:40 i počeo pripremati teleskop. Pripreme su prošle bez problema i u 19:05 pila je bila složena i spremna za promatranje. Nebo je bilo bolje od očekivanja a magli ni traga. SQM je na početku večeri mjerio 20.99, a do kraja promatranja 21.05 mpas. Nije loše, lokacija obećava. Smetnja su samo bili auti na cesti, koji su svijetlili po meni, ali ako se zažmiri dok prolaze ne utječu na promatranje.

Orionova maglica je izgledala fenomenalno. Koliko god se trudio opet imam osjećaj kako nisam sve detalje polovio i maglicu prikazao u punoj raskoši. Još jedan problem je što mi nije cijela stala na papir. Uzeo sam preveliku skalu i dok sam pokrio cca 20′ x 20′ prostor, A4 papir je bio pun. Morat ću je skicirati na A3 papiru, a onda naći A3 skener… ma samo problemi 😀
Nakon 40 minuta skiciranja bio sam gotov, papir je bio pun i nisam više imao gdje ugurati dijelove maglice. Odlučio sam malo promatrati.

Messier 42 & 43

Kako mi je bilo jako zima za ruke, jer je temperatura pala s 0°C na -3°C, odlučio sam voditi audio dnevnik, a ruke držati u rukavicama. Promatrao sam sljedeće objekte:

NGC 2024, NEB, m=n/a, Ori

  • 214x: Maglicu sam samo nakratko pogledao jer sam išao tražiti IC 434, Horsehead. Bila je tamna, velika, prostirala se preko cijelog vidnog polja te vidljiva samo kada sam Alnitak izbacio iz vidnog polja.

NGC 2244, NEB+OC, m=4.8, Mon

  • 65x: Rosetta je s OIII filterom izgledala jako lijepo. Skup NGC 2244 koji čini središte maglice se jasno vidio i sa sjeverne strane je bio obrubljen potkovastom maglicom. Bila je sjajna, unutrašnji rub joj je bio oštar, a vanjski je bio nejasan i polagano se gubio. Na jugu je maglicu činilo nekoliko diskretnih oblačića, niti jedan od njih nije bio tako impresivan i sjajan kao sjeverni dio maglice.

NGC 2392, PNEB, m=9.1, Gem

  • 65x OIII: GoTo je večeras dobro radio jer me maglica dočekala u središtu vidnog polja. Izgledala je kao maleni disk, nježni maslačak.
  • 214: Uz nešto truda se dalo vidjeti kako je maglica okrugla a u sredini, oko središnje zvijezde, se pruža sjajan disk. Uz pažljivo promatranje da se uočiti kako taj središnji disk nije okrugao, već je mnogokut, peterokut ili šesterokut.

NGC 2371-2, PNEB, m=11.2, Gem

  • 214x: Nakon Eskima išao sam provjeriti kako ova maglica izgleda. Saša ju je nedavno fotkao pa da vidim koliko je uživo različita. Vidio sam dvije trokutaste ili trapezaste mrlje sa zvijezdom između njih. Lijeva mrlja je bila veća i daleko sjajnija od desna. Središnja zvijezda mi se učinila na prvi mah kao još jedan dio maglice, ali uz pažljivo gledanje dala se uočiti.

Nakon sat i 15 minuta za teleskopom, prsti su mi bili skroz utrnuli zbog zime. Odlučio sam prekinuti promatranje i pobjeći kući, na toplo. S terena sam se pokupio u 20:40.