Nemojte pomisliti kako samo jašim bicikle i ne promatram ništa. U ponedjeljak navečer, nakon Zvjezdoznanaca, upustio sam se u snimanje Jupitera. Ne znam zašto sam se opet dao nagovoriti na astrofotografiju. Mislio sam kako će preko godišnjeg biti prilike za promatranje, ali nažalost nije tako da sam žrtvovao noć prije radnog dana.

Za snimanje sam koristio naravno Tristača Mk2, SkyWatcher 300mm GoTo Dobsona s kojim haračim već godinu dana. Kamera je bila ASI 120MC, najjeftinija iz ponude ZWO-a a za dodatno povećanje sam imao Barlow APO 2.5x i 3x ED.

Krenuo sam prvo snimati u primarnom fokusu, s 1500 mm. Jupiter je baš lijepo izgledao kao što vidite na priloženoj fotografiji. Odlučio sam snimiti jednu takvu fotografiju na „malom“ povećanju kako bih izmjerio stvarne Barlow faktore usporedbom promjera diska planeta.

 

Nakon toga sam se prebacio na Barlow 2.5x i krenuo snimati. Sirove snimke su mi se učinile kvalitetnim i očekivao sam odlične rezultate. Ali tu se pokazalo kako atmosfera ne surađuje. Slika je bila relativno mirna ali kao da je kontrast smanjen. Sličan efekt sam primijetio prije 2 tjedna, kada sam promatrao Jupiter vizualno.

 

 

Na kraju sam snimao planet s Barlowom 3x. Disk planeta je u toj kombinaciji bio najveći, ali rezultati su opet izostali. Prošle godine sam s Maksutovom 150/1800 dobio puno bolje rezultate s 2x Barlowom, tj. oko 3600 mm fokalne. Očito je atmosfera bitniji faktor nego što sam htio priznati, jer ove godine se Jupiter diže jedva 30° nad horizontom. Nadao sam se kako će sirova snaga 300mm instrumenta nadjačati ograničenja ali kao što je Boris Štromar rekao: „apertura je majka, seeing maćeha“.

 

Par dana kasnije probao sam nove obrade ali nisam ništa postigao. Čak sam spajao AVI filmove snimljene u sekvenci u jedan, kako bi više podataka izvukao no nije pomoglo.

Pokazalo se kako Barlow 2.5x u stvari daje 2.3x, a Barlow 3x ima stvaran faktor od 3.4x.

Dok sam sve snimio, obradio i pospremio bilo je već 2h ujutro.

(Visited 49 times, 1 visits today)