Već sam više puta rekao, a vjerojatno ću to ponoviti još mnogo puta – astrofotografija je meni veoma frustrirajuća!

Dok se postavi teleskop i pripremi sve za snimanje planeta treba mi 30-45min i onda snimam jedva 15-20 minuta. Na kraju potrošim opet 15-20 min da sve pospremim, teleskop, šumu kablova, barlow leća, adaptera… Taj dio priče nije frustrirajuć, jednostavno je astronomija takva, ono što je frustirajuće je kada otkrijete da u materijalu koji ste snimili nema ništa pametno!

Dvije noći frustracija sam si priuštio, dvije noći sam dangubio da bi dobio frišku figu. Netko od vas će pogledati fotografije koje su nastale u ovim noćima i reći „pa što se ovaj žali, ovo su OK rezultati?“. Ne volim OK rezultate, volim dobre rezultate. Pogledajte što rade ljudi na Cloudy Nightsu s bitno manjim teleskopima.

Razumijem da mu je Jupiter 10° više nad horizontom na Cipru nego nama u Hrvatskoj, ali ovo je baš velika razlika. Negdje činim grešku ili je seeing (turbulentnost atmosfere) kod nas znatno ispod svjetskog prosjeka.

Za snimanje ovih Jupitera malo sam se pojačao opremom. Teleskop je moj, ali sve ostalo sam posudio od Borisa. Umjesto ASI120MC tu je sada ASI290MC kamera, ZWO ADC (Atmospheric Dispersion Corrector) i IC850 filter za snimanje u bliskom infracrvenom spektru. Hvala Borisu na ustupanju opreme.
Rad s kamerom ASI290 je mnogo lakši nego s ASI120. Kada se spoji na računalo putem USB 3.0 porta, mogu dobiti frame rate pri snimanju od preko 100 sličica u sekundi. Češće je ograničenje duljina ekspozicije i brzina diska u laptopu. Trebam li napominjati kako je SSD obavezan? Kamera ima veći senzor, sitnije pixele i puno manje šumi u odnosu na ASI120, zbog čega se bez problema koristi gain od 300, 350 i to s minimalnim utjecajem na kvalitetu slike. ZWO ADC je sam po sebi zgodan gadget, iako moram još savladati njegovo korištenje a muči me što s njim ne mogu u fokus sa svim kombinacijama koje imam na raspolaganju. ADC sam uspio sam koristiti s 3x ED barlowom, koji mi se u praksi pokazao nešto jači i ima faktor 3.4x, što rezultira s cca 5050-5100 mm fokusa. Za usporedbu, 2.5x GSO APO barlow u biti ima faktor 2.3x, što daje oko 3400 mm fokusa.

Subota 26.05.2018.

U biti sam snimao u veoma rane jutarnje sate nedjelje 27.5., ali meni dan završava tek kad legnem u krevet. Dan je bio dug i naporan, ali sve je lako kad si mlad. Ujutro na poslu, popodne obiteljsko druženje, onda kratka ali žešća vožnja bicikla, navečer neko druženje s ljudima i pivicima… astronomija je na red došla tek oko pola sata iza ponoći. A da stvari ne budu jednostavno, to jutro u 7 sam morao ustati jer smo imali obiteljsku radnu akciju.

Teleskop sam postavio i usmjerio prema Jupiteru, na možda 10° zapadno od njega blještao je Mjesec. Snimci su mi se učinili nekako prosječni, ali takvi su uvijek dok ih magija iz AutoStakkerta i Registaxa ne pretvori u nešto vrijedno divljenja. Nisam previše mudrovao pošto bi to produžilo vrijeme provedeno za teleskopom, već sam snimio Jupiter u primarnom fokusu i na 5100 mm. Kao, Sunce je davno zašlo, zrak se malo smirio, seeing će biti bolji. Na kraju sam za probu ubacio i IC850 filter. Snimka je odmah postala kontrastnija i detalji su poiskakali, ali mi je Jupiter u tom dijelu EM spektra nekako čudan. Volim kad je mješavina žutih, smeđih, narančastih i bijelih tonova. Na 850 nm valne duljine sve je nekako naopako.

20180526_2256_1500mm_ASI290MC

Jupiter na 1500 mm ispadne lijepo. Ova fotografija je uvećana 150%.

20180526_2305UT_5100mm_ASI290MC

Jupiter na 5100 mm, anemičan kao naš premijer. Još sam ga smanjio na 75% veličine da izgleda “bolje”.

Na kraju su rezultati nekako, nedorečeni. Očekivao sam više. Na 1500 mm je planet ispao najbolje, na 5100 mm loše. S infracrvenim filterom je fora, ali očekivao sam više jer je snimka vizualno izgledala mnogo bolje. Na kraju sam si za utjehu snimio regiju oko kratera Platon i Alpes Vallis na Mjesecu. Nadao sam se razlučiti onaj rasjed u dolini, ali ništa od toga.

20180526_2313UT_Jupiter_5100mm_IC850_ASI290MC

Infracrveni Jupiter, skroz neobičan.

Plato_5100mm_IC850_ASI290

Gdje je moj rasjed u Alpskoj dolini? Dotičnu dolinu možete vidjeti u donjem desnom rubu fotografije, kao procjep u planinskom lancu. Krater Platon je velika palačinka gore lijevo. Siva ploha na donjoj polovici je sjeverni rub Mora Kiša.

Snimao sam od 00:45 do 1:20, na kraju sam u krevetu završio tek oko 2:30, probudio se 4h kasnije i tako, živi se punim gasom.

Ponedjeljak 28.05.2018.

Za razliku od prenatrpanog vikenda u ponedjeljak sam imao više vremena. Dojurio sam doma sa Zvjezdoznanaca, postavio teleskop i primio se posla. Nezadovoljan rezultatima od subote (nedjelje), više vremena sam posvetio kolimaciji, fokusiranju a upotrijebio sam i ADC. Otkrio sam da u fokus mogu doći samo s 3.4x Barlowom kada ubacim ADC u optičku jednadžbu. Nisam bio sretan zbog toga jer sam imao osjećaj da bi 3000-4000 mm mogla biti idealna fokalna duljina za snimanje u mojim uvjetima. Ovako sam opet završio na 5100 mm.

Jupiter_20180528_2205UT_ASI290_1500mm

Jupiter na 1500 mm fokusa, ništa resize, ništa interpolacije. Crvena (cinober crvena) pjega se lijepo vidi, a točkica na desno je Europa.

Jupiter_20180528_2058UT_ASI290_3400mm

Obrnuta kronologija! Ovaj Jupiter je snimljen na 3400 mm fokusa i oko pola sata prije prethodne fotke. Primijetite kako je rotacija planeta brza.

Snimanja su krenula oko 23h, kada je Jupiter bio blizu meridijana. Snimio sam prvo planet na 1500 mm, potom se prebacio na 2.3x Barlow i 3400 mm, da bih na kraju završio na 5100 mm i ADC-om. Na 1500 mm planet je standardno dobar, na 3400 mm pristojan a na 5100 mm previše muljav. Nije pomogao niti ADC, tj. ako je pomogao onda je efekt slab i skriven lošim seeingom. Opet sam bio razočaran malo rezultatima i podatke sam više puta provrtio kroz obradu nakon što sam se posavjetovao s Borisom. Njegovi prijedlozi za obradu su pomogli te su iščupali koji detaljčić više, ali opet to nije na razini momka s Cipra.

Jupiter_20180528_2155UT_ASI290_5100mm

Ovo je kao trebala biti najbolja fotka jer na najviše fokusa, 5100 mm! Povećanje je toliko da otkriva dobro čuvanu obmanu astronoma kako je Crvena pjega u stvari narančasta!

Zaključak

Kako je Boris rekao: „Promjer je majka, seeing je maćeha“. Muljava atmosfera iznad mene blokira me u želji da vidim planet u punoj raskoši. Ne samo da smeta pri snimanju, već i kada skiciram i vizualno promatram. Primijetio sam da je disk planeta oštar, ali detalji na njemu kao da su isprani. Nemam razloga sumnjati da je nešto do optike teleskopa, jer se dosad pokazao optički solidan.

Nadam se preko nadolazećeg produženog vikenda probati još jednom snimati. Ideja je postići što veći frame rate, snimiti video maksimalno u dužini 90 sekundi i onda stackirati tek 5-10% najboljih pojedinih freameova. Ako to ne pomogne, dižem ruke skroz od astrofotografije i vraćam se vizuali. Rezultati nisu tako „spektakularni“ i „lajkabilni“ ali mi je veći gušt napraviti prosječnu ili lošu skicu nego prosječnu fotografiju. Eh, da, nadam se kako ću ostati dovoljno budan da uspijem snimiti Saturn i Mars.