Večeras je trebalo biti vedro prema prognozama, ali situacija je bila drugačija. Stalno su na mahove prolazili oblaci pa sam odbacio ideju o odlasku u brda na deepsky promatranje. Što mi je preostalo? Planeti, naravno. Sada su 4 aktualna planeta od čega tri mene interesiraju. Večeras sam se odlučio posebno namjeriti na Mars i rekao sam kako ne idem spavati dok ne vidim planet u okularu. Kako sam neku večer otkrio, muči me zarasli horizont pa sam teleskop odlučio postaviti na terasu.

Postavljanje teleskopa je trajalo do 22:45, a onda sam se posvetio kolimaciji. Bio sam valjda jedini koji ne gleda tekmu Hrvatska-Rusija, ali čuo sam svaki uzvik i gol zbog napete situacije na terenu. Kolimaciju sam ponovno odradio pažljivo, na zvijezdama, kako bi izvukao maksimum iz teleskopa.

Kada sam konačno uglazbio teleskop, odlučio sam pogledati Anateres, kako bi ugledao pratilju. Na 300x to nije bilo moguće jer je zvijezda izgledala kao razvaljena disco kugla. Seeing svakako nije večeras na mojoj strani. A kad neće Anatares surađivati idem gledati Saturn.

Okrenem teleskop prema Saturnu a kad ono oblak. Serucka nad južnim horizontom i ne miče se. Čekam par minuta i vidim da ništa od toga pa teleskop usmjeravam prema Rasalhague, sjajnoj zvijezdi u Zmijonoscu. Kaže Sky Safari kako je dvostruka, s razmakom od 0.7“, dobar izazov za ubiti vrijeme dok oblaci ne otplove dalje. Na 300x nisam vidio pratilju, učinilo mi se da je zvijezda blago izdužena u smjeru 7 ili 8h (u okularu, oko 23:45), ali to nije to. Opet se razvedrilo na jugu pa okrećem teleskop prema Saturnu.

Planet s prstenom na 250x je izgledao bolje nego u srijedu. Seeing je očito mrvicu bolji. Mogu i duže pratiti Cassinijevu pukotinu što je bonus, ali na samom planetu nema nekih novih detalja. I dalje je tu izražen tamni pojas uz ekvator sa svjetlijom regijom južnije. Prebacio sam na 300x kako bih planet proučio u detaljima ali slika se bitno pokvarila. Zašto? Opet je naišao oblak. Pričekao sam par minuta dok oblak nije prošao a onda sam opet krenuo tražiti Enkelad, koji se stisnuo tik uz prsten. Nisam uspio, ali sam zato vidio Titana, Rheu, Dionu, Tethys i Japet. Traganje za Enkeladom prekinuli su opet oblaci pa sam bio prisiljen pauzirati.

Kada su oblaci prošli nakon par minuta vidio sam da je Mars provirio iznad krova kuće. Usmjerio sam teleskop u njega i ostao šokiran kako je disk planeta velik na 300x. Nikad nisam vidio ovako veliki Mars, jer zadnja velika opozicija je bila 2003., kada sam koristio smeće od teleskopa – 76/700 Newton na klimavoj montaži. Planet je bio ogroman, kuhao je od atmosfere ali gotovo bez detalja. Izgledao je kao narančasti disk koji je u sredini blago smeđ. Ipak, kako je seeing bio lošiji, prebacio sam se na 189x s binoviewerom i krenuo tražiti detalje na planetu. Ubrzo je Mars zašao za krošnju jablana u parku pa sam odlučio iskoristiti prisilnu pauzu da se obučem u nešto toplije.

Nakon 15 minuta Mars je ponovno provirio iza krošnje i nastavio sam promatrati. Nisam vidio neke detalje ali dala se jako slabo skužiti polarna kapa na jugu, neka svjetla mrlja na sjeveroistočnom rubu planeta i neka nejasna mrlja u sredini planeta. Na tren kao da sam vidio kako ta mrlja ima tri „prsta“ u smjeru juga, ali to je toliko rubna detekcija da je lako mogla biti igra seeinga. Pješčana oluja na Marsu je odradila temeljit posao u skrivanju detalja. Sam dojam planeta nije se bitno promijenio u 45 minuta promatranja, svijetli rub uz limb planeta je očito posljedica oluje i tisuće tona prašine u zraku. Na kraju su ove nejasne mrlje u sredini, svjetla pjega na sjeveroistoku i polarna kapa bili jedini detalji koje sam vidio.

Mars_20180707_2330UT_189x

Uskoro je sat pokazivao 1:35 ujutro, odlučio sam se spakirati i otići spavati. Nadam se da će se ova prašina spustiti kroz mjesec dana kako bi bar nešto od detalja na planetu mogao vidjeti. Pješčana oluja možda je pokvarila detalje na površini planeta ali otvara mogućnost lakšeg uočavanja Olympus Monsa. Ovaj divovski vulkan viri iz prašine i bitno je drugačije boje od uzburkanog pijeska.