Kakve su šanse da se poklopi super vedra noć i petak? Jako male. Vremena imam, vrijeme je ok, želje za promatranje ne nedostaje. Što drugo preostaje prekaljenom astronomu nego otići na teren.

Odlučio sam otići u Pokupsko Cerje, lokaciju koju sam ove godine više puta posjetio. Nebo nije na razini Like ili Petrove gore, ali je dovoljno blizu za vizualna promatranja solidne kvalitete. Sjeverno nebo je ispod 30-35° u kaši zagrebačkog svjetlosnog zagađenja, ali na jugu je poprilično solidno. Nedostatak lokacija je manja nadmorska visina, samo 165 m. Prednost je što je 35 minuta vožnje od kuće.

Na promatralište sam došao u 22h i odmah se bacio na sastavljanje teleskopa. Samo 20 minuta kasnije sve je bilo spremno. Čak sam kolimaciju odradio u rekordnom roku. Naime, otkrio sam da je laserski kolimator lagao pa sam se vratio dobrom starom chesire alatu, on je nepogrešiv iako manje praktičan. SQM je u 22:20 mjerio 20.40 mpas.

U jednom trenu je iz obližnjeg kukuruzišta izletio auto i pošao cestom po kojoj sam se ja raširio. Cesta vodi u šumu pa nisam očekivao probleme s prometom no eto, čini se kako je sudbina astronoma takva im se često omiljene lokacije za promatranja preklapaju s fukodromima. Moram skinuti kapu vozaču tog auta iz kukuruzišta, već sam bio spreman da se dogovorim s njim da zajedno pomaknemo teleskop, ali on je s autom prošao po travi uz cestu, čak je jednim kotačem zahvatio komadičak nasipa na kojem se lako mogao ostaviti dio branika ali nije se dao smesti. Gledao sam u čudu nakon što me prošao i otišao u noć.

Plan je bilo promatrati zviježđe Zmijonosca kako bih njega uvrstio u dijelove neba koje mogu smatrati pregledanim. Unatoč velikom prostoru koje zviježđe pokriva, pokazalo se poprilično siromašno objektima. Dok sam čekao da se smrači za početak sam krenuo pogledati neke poznate objekte. SQM je u 22:30 mjerio 21.15 mpas. Astronomska noć je započinjala tek u 23:15, ali ovo je već dovoljno blizu „pravoj“ noći za promatranje.

U ovaj izvještaj ubacit ću nove kratice za okulare, jer mi se neki preklapaju s fokusom pa da ih mogu lakše razlikovati. Kratice su sljedeće:

  • UW: za 23, 15 i 7 mm SkyWatcher Sky Panorama okulare s 82° prividnog vidnog polja
  • HP: za 17 i 10.5mm Hyperione okulare s 68° vidnog polja
  • PLN: za 7, 6 i 5 mm SkyWatcher Planetary okulare s 58° vidnog polja.

Osnovne informacije

Broj promatranja:                      2018-14
Datum:                                        13.07.2018.
Vrijeme:                                      22:30 – 00:40
Lokacija:                                     Pokupsko Cerje
Temperatura:                             17°C
Vlažnost:                                    veoma visoka
Tlak:
Prozirnost:                                 odlična u početku, kasnije magla uz tlo
Granična magnituda:               SQM 21.20
Seeing:                                       dobar
Instrument:                                300/1500 GoTo

Promatranje

Messier 11, OC, m=5.8, Sct

100x UW: Jako lijep prizor iako zvijezdama nedostaje malo „briljantnosti“ na koju sam navikao sa tamnijih lokacija. Promjer skupa sam procijenio na 1/6 vidnog polja, tj. na oko 8 lučnih minuta. Brzo brojanje zvijezda otkriva kako ih je barem 150 vidljivo kao dio skupa u teleskopu. Sredinom skupa dominira jedna zvijezda koja znatno odskače svojim sjajem od ostalih.
Ono što mi je konačno postalo jasno je zašto ovaj skup nosi naziv „divlja patka“. Stvarno te zvijezde izgledaju kao formacija ptičurina u letu. Oblik skupa bi se mogao opisati kao „pravokutnik“ iz čijeg gornjeg desnog kuta (u newton teleskopima) izviru dva „krila“ u smjeru 5 i 9h (kazaljke na satu). Krila su lagano zavijena.

Messier 26, OC, m=8.0, Sct

100x UW: Kako je ovo završilo u Messierovom katalogu meni nije jasno. Kraj tolikih lijepih NGC-ova koje je Messier propustio našla se ova šaka jada od skupa. Vidim cirka 30tak zvijezda u oblačiću koji liči na gljivu ili kišobran. Prividni promjer skupa procjenjujem na oko 2 lučne minute.

Oko 22:40 se dovoljno smračilo pa sam se prebacio na sustavno promatranje Zmijonosca.

Sektor neba od RA: 16h DEC: -20° do RA: 17h DEC: -10°

Na redu je bio prvo dio zviježđa iznad Škorpiona. Krenuo sam nadobudno, loveći neke IC maglice na granici Zmijonosca i Škorpiona.

IC 4592 i IC 4601, rNEB, m=N/A, Sco

65x UW: Navalio sam odmah na teške objekte, refleksijske maglice. Naravno, obje maglice nisam vidio iako se dalo skužiti kako IC 4601 ima manjak zvijezda. Očito je u igri neki oblak prašine koji blokira Mliječni put.

Messier 107, GC, m=7.8, Oph

65x UW: Svjetla mrlja s finom granulacijom, vidi se povećanje sjaja prema sredini. Tri zvijezde, na 3, 9 i 12h obrubljuju skup.
100x UW: Vidim 10tak zvijezda pojedinih zvijezda u skupu, sve su na rubu skupa. Jezgra je granulirana ali halo oko nje je gotovo nepostojeći.
Ovo je ujedno bio i kraj pregleda sektora, prelazim na drugi. SQM u 23:00 mjeri 21.20 mpas.

Sektor neba od RA: 16h DEC: -10° do RA: 17h DEC: 0°

Messier 10, GC, m=6.6, Oph

100x UW: Jako lijep, sjajan oblak zvijezda promjera oko 7′, jezgra je oko 2′ u promjeru. Skup je prošaran s oko 50 pojedinih zvijezda ali najupečatljivija karakteristika je lanac zvijezda u obliku slova „S“ koji se pruža kroz središte, od 1h prema 7h.
300x PLN: Skup se sada raširio cijelim vidnim poljem, vidim barem 100 pojedinih zvijezda a jezgra je gotovo razlučena. Vidim u jezgri pojedine zvijezda sa malo mliječnosti između njih. „S“ lanac je prisutan i jednako upečatljiv. Seeing je napuhao zvijezde pa mi nedostaje oštrine.
215x UW: Na ovom povećanju i vidnom polju skup izgleda najljepše.

Messier 12, GC, m=6.1, Oph

100x UW: Iako podaci kažu drugačije, ovaj skup u okularu izgleda tamnije do M10. Možda je krivac za tu pojavu što M12 ima veći broj sjajnih zvijezda a sam skup je manje raskošan.
Skup je zgusnut, bez izražene jezgre ali ima tu nekolicinu relativno sjajnih zvijezda po sebi. Za razliku od M10, koji ima raskošan halo, M12 nema takav halo već se na rubu jezgre nalaze kratki lanci od po tri-četiri zvijezde. Jezgra je pak izraženo ovalna a neki halo se može vidjeti samo na gornjem dijelu skupa. Promjer skupa je oko 6′.

Palomar 15, GC, m=14.2, Oph

215x UW: Ajde da malo polomim zube na „nemogućem“ objektu. Vrtio sam teleskop oko lokacije gdje bi trebao biti skup ali ništa od toga. Čak sam se uvjerio da na jednom mjestu vidim neku tamnu mrlju ali u takvim slučajevima zabilježim položaj objekta kako bih kasnije provjerio. Želja za vidjeti nešto i teški uvjeti promatranja ponekad mogu dovesti do toga da „vidite nevidljivo“. Provjera nakon promatranja je pokazala kako je ovo bio takav slučaj. Po tko zna koji put, od Palomara 15 ništa.

NGC 6118, GX Sc, m=11.7, Ser

215x UW: Veoma tamna mrlja, vidi se samo sa skrenutim pogledom. Izgleda kao zvijezda sa ovalnom atmosferom. Oko 10′ u smjeru 7h od galaksije je sjajna zvijezda.

Kraj pregleda sektora. Vlaga je opasno napala, u šumi se čuju živine. SQM u 23:30 ponovno mjeri 21.20 mpas.

Sektor neba od RA: 17h DEC: -20° do RA: 17h DEC: 0°

NGC 6342, GC, m=9.2, Oph

215x UW: Teleskop je usmjeren dosta nisko pa moram klenut da bi vidio ovaj skup. Malen oblačić, ovalan u smjeru sjever-jug, vidljiva jezgra. Tekstura skupa otkriva slabu granulaciju a na 11h, pri rubu skupa je samotna zvijezda.

NGC 6356, GC, m=8.2, Oph

215x UW: Velik i sjajan skup. Na tren sam pomislio da je GoTo fulao i da gledam obližnji Messier 9. Granulacija je prisutna ali nije jako uočljiva, uglavnom je tekstura skupa mliječna. Jezgra je jasno izražena. Vidi se nekolicina pojedinih zvijezda između 10 i 11h.

Messier 9, GC, m=7.8, Oph

215x UW: Sjajan, veliki skup. Pokazuje krupnu granulaciju pa mi se čini da su zvijezda na rubu vidljivosti. Skrenutim pogledom vidim par pojedinačnih zvijezda. Solidan prizor sve u svemu.

Primijetio sam da se kroz tražioc ništa ne vidi jer se sav orosio. Sva sreća, GoTo koji mi inače više smeta sada je od velike koristi te nastavljam tražiti objekte dalje. Mars bliješti nad istočnim horizontom.

Messier 23, OC, m=5.5, Sgr

100x UW: Okular mi je ispunjen s mnoštvom zvijezda sličnog sjaja i boje. Brojim ih nabrzaka oko 100 komada. Skup je pravokutnog oblika, pruža se oko 40×20′ i jako lako ga je uočiti. Nije utopljen u pozadinskim zvijezdama. Jako lijep prizor.

NGC 6445, PNEB, m=11.2, Sgr

100x UW: Malena flekica, ovalna, sjajna a na 11h uz sami rub vidnog polja okulara vidim još jednu mrlju.
250x PLN: Dva sjajna luka na 6 i 12h, između je maglica. Kao da je slabiji luk i na 9h, zbog čega cijela maglica izgleda kao slovo „C“.

NGC 6440, GC, m=9.3, Sgr

215x UW: Ovo je mrlja na rubu vidnog polja od NGC 6445. Malen, umjereno sjajan oblak s mliječnom teksturom. Bez drugih detalja.

NGC 6507, OC, m=9.6, Sgr

215x UW: Nekakva samotna nakupina od 6-7 zvijezda s naznakama maglice u pozadini.

Ruprecth 135, m=N/A, Ser

215x UW: Dvije nakupine s ukupno 15 zvijezda umjerenog raspona u sjaju.

NGC 6309, PNEB, m=11.5, Oph

215x UW: Sitna, ali sjajna mrljica koja gotovo dira zvijezdu na 7h.
300x PLN: Ovalna mrlja koja kao da ima „repić“ ili diskretnu kvrgu na 1h. U maglici mi se na trenove pričinjava šupljina. Na ovom većem povećanju maglica ima znatan pad svjetline.

IC 1257, GC, m=13.1, Oph

215x UW: Ništa, ne ide mi s IC-ovima danas.

NGC 6366, GC, m=13.0, Oph

215x UW: Par puta sam prošao pogledom točno preko ovog skupa a onda sam ga u jednom trenu opazio. Oblak jedva vidljivih zvijezda, ni ne izgleda kao kuglasti skup već kao neki otvoreni skup. Bez detalja, tj. ne mogu ih vidjeti.

Messier 14, GC, m=7.6, Oph

215x UW: Ovalan, sjajan i relativno veliki oblak. Jezgra skupa je neproporcionalno velika. Tekstura skupa otkriva finu granulaciju a skrenuti pogled otkriva nekolicinu pojedinih zvijezda.
300x PLN: Skup ne otkriva nikakve nove detalje, sada vidim pokoju pojedinu zvijezdu više sa skrenutim pogledom. Njegov promjer procjenjujem na 3′.

Ovo je ujedno kraj promatranja sektora RA: 17h DEC: -20° do RA: 18h DEC: 0°. Pogled uokolo otkriva da je zadnji dio promatranja odrađen kroz slabu maglu. Sat pokazuje 00:20, a SQM unatoč magli mjeri ponovno 21.20 mpas. Dok magla ne uništi priliku za promatranja okrećem teleskop prema Marsu.

Mars

Seeing (stabilnost atmosfere) je bolja nego pri zadnjem promatranju planeta. Unatoč tome, nema detalja na planeta. Uporno promatranje otkriva nejasne forme na gornjoj (južnoj) polovici planeta. Vidi se slabo polarna kapa i oblak uz sjeverozapadni limb. Pažljivo promatranje na 300x s binoviewerom otkriva kako u polarnu kapu zadire „prst“ koji je gotovo dijeli u dva dijela. Blizu sjeveroistočnog limba uočavam mrvicu tamniju regiju, moguću naznaku Olympus Monsa. Nažalost, dok se ne smiri oluja na planetu ništa od detalja na površini.

Mars 13.07.2018.

Nakon skiciranja u 00:40 proglašavam fajrunt i bježim s maglovitog brda. Ona je sada već postigla solidnu gustoću. Zanimljivo je da 500 m dalje nije bilo ni truna magle.

(Visited 20 times, 1 visits today)