Kampanja promatranja Marsa je u punom tijeku. Večeras sam odradio još jedno, kako bi ispratio cijelu rotaciju planeta za koju je potrebno 36 dana. Želja mi je napraviti vizualnu kartu površine Marsa, ali o tome ću pisati u listopadu, barem se nadam ?

Teleskop je postavljen u 21:30 kako bi se temeljito temperaturno aklimatizirao. U međuvremenu sam obavio večeru, tuširanje i hrpu drugih sitnica kako bih promatranju mogao pristupiti neopterećen. Konačno sam za kormilo svog svemirskog broda sjeo u 23h, podesio GoTo i otkrio kako je Mars na 20 minuta zašao za krošnju stabla u parku preko puta ceste. Što sad?

Uzimam mikrometarski okular i idem malo mjerkati. Ne želim doći u mrak i onda razvijati teoriju i praksu mjerenja, već se bolje pripremiti. Već sam prije otkrio kako je razmak 1 podjele oko 12.5“ tako da je mjerenje jednostavno, treba samo izmjeriti preko koliko crtica podjele se pružio pojedini objekt. Prvi testni objekt je bio M11. Naciljao sam ga s GoTo i centirao u okular. Tu otkrivam problem, kada upalim osvjetljenje podjele kako bih mogao napraviti očitanje, osvjetljenje sakrije objekt. Dobro, M11 je dosta svijetao pa mjerenje obavljam bez većih poteškoća. Dobivam rezultat kako se vizualno skup proteže 6.7′ x 5.2′. Sad se neki pitaju zašto dovraga mjerim već poznate podatke? Mjerim jer volim mjeriti i zato jer su podaci o veličinama objekta dobiveni s fotografija pa često nemaju veze s vizualnim dojmom. Nakon što sam izmjerio M11, prelazim na M57. Tu me podjela i njeno osvjetljenje jako ometaju jer kada se upali maglica postane jedva vidljiva. Ipak, nekako blinkanjem rasvjete procjenjujem dimenzije maglice na 62“ x 36“. Samo za usporedbu, često citirane dimenzije maglice (prstena) su 90“ x 60“.

Kada sam završio s M57, Mars je taman napuštao zadnje grane krošnje. Okrenuo sam teleskop, ubacio binoviewer na povećanju 300x te krenuo s promatranjem. Slika je bila mirna ali bez detalja. Kontrast je definitivno bio lošiji nego u subotu. Ipak, jasno se vidjela polarna kapa i velika svjetla regija na jugoistočnom limbu u obliku slova D – Hellas. Ovo su bila dva najlakše uočljiva detalja. Južnu polutku opet je krasila nejasna mreža tamnih i svijetlih regija. Pažljivim promatranjem uspio sam identificirati neke od njih, poput Mare Serpentis, Sinus Sabaeus, Sinus Meridiani. Na sjeveroistočnom limbu vidio se zapadni rub Syrtis Majora, a na jugozapadnom limbu lagano žuta regija gdje je Argyre. Polarna kapa je opet bila obrubljena izrazito tamnim rubom. Sjeverna hemisfera planeta je bila bezlična, crvenkasta. Tek se malo uz sjeverozapadni rub nazirao sivi pojas, to je oblačni sustav iznad sjevernog pola. Nakon subote bio sam pomalo razočaran viđenim. Nije mi jasno, atmosfera se činila tako mirna a detalja nigdje nije bilo.

Mars 31.07.2018.

Za kraj sam pogledao Pi Aquilae, dvojnu zvijezdu s razmakom komponenti od 1.4“. Ova zvijezda mi je kao neki reper za stabilnost atmosfere. Kako bi misterij bio veći, večeras sam je razdvojio lakše nego ikada na 300x povećanju. Stabilnost atmosfere je očito bila jako visoka na većim udaljenostima od horizonta.

Koju minutu iza ponoći uslijedilo je pakiranje teleskopa i odlazak na počinak. Ipak me sutra čekao novi radni dan.

PS: Jako sam zadovoljan ovim srpnjom. Puno vremena se provelo za teleskopom i velik posao napravio. Nadam se kako će kolovoz nastaviti u istom tonu.

(Visited 13 times, 1 visits today)