Rijetko se događa da prognoza vremena u ponedjeljak nacrta vedrinu za subotu navečer i onda se to obistini. Takvi događaji se dogode jedanput godišnje i ravni su dobici na lutriji. Osim povoljne prognoze i drugi preduvjeti su se poklopili: Mjesec izlazi tek u 00:30 i imam vremena.

Za takve izlete najpogodnija je lokacija u Cerju Pokupskom. Laganih 35 minuta vožnje autom i čovjek se nađe u solidnom mraku. Na teren sam došao u 21:45 te sam imao 45 minuta do početka astronomskog mraka. Čim sam stao osjetio sam kako ću večeras imati društvo u obliku letećih kukaca. Bilo ih je na stotine, komaraca, leptira, lepica… Uz to, čim sam započeo s postavljanjem opreme s glavne ceste se krenuo spuštati auto. Subota navečer je, a u balavaca je krv vrela pa su krenuli na fukodrom a kad tamo astronom amater u ulozi cockblockera. Dotični auto me osvjetljavao minutu, vidio je da nešto postavljam, okrenuo se u produžio dalje. Kako je lokacija u solidno pustom kraju, ne sumnjam da su se snašli.

Slaganje teleskopa je prošlo bezbolno, malo zafrkancije oko kolimacije i 22h sve je bilo spremno. Napravim alligment i da ću krenuti promatrati, a kad ono iščupa se kabel od kontrolera. Runda psovki i opet ispočetka, teleskop je za koju minutu bio ponovno spreman. Krenem tražiti prvi objekt a kad kabel opet izgubi kontakt. Nova runda psovki, temeljito provjeravanje svih kontakata i ponovno na alligment. U 22:20 sve je radilo kako spada.

Nebo je bilo odlično! SQM je u 23h mjerio 21.25, što je jako dobro za ovako pristupačnu lokaciju. Vlage je bilo ali ne kao prošli puta. Stabilnost atmosfere je bila manje dobra, Mars je kasnije u okularu bio bljedunjav i slika je stalno imala „mikrotrzajeve“. Njima se moglo doskočiti stalnim fokusiranjem ali onda čovjek trese teleskop, ne uspijeva se koncentrirati itd… Pri promatranju planeta odlučio sam naći sredinu fokusa i jednostavno čekati da planet uleti u njega.

Na početku promatranja, taman kada sam se privikao na mrak osvijetlio me zrakoplov! Njihov koridor je 20-30 km južnije i inače se vide 15° nad horizontom, ali ovaj frajer je na prilazu zračnoj luci malo promašio koridor. Upalio je duga svjetla i obasjao mene na tlu. I što napraviti u takvim situacijama nego opsovati i pretrpjeti ometanje. Kasnije, oko 23:30 prekinuo me drugi auto, ali taj se nije previše premišljao. Vidio je da ima nekog i okrenuo dalje.

Osim toga, bube su me napadale, neki noćni leptir se zaljubio u finder pa je letio oko njega kad god bi mu se približio. Čak mi se u glavu zaletio u par navrata. Na kraju je odletio u nepoznatom smjeru.

Osnovne informacije

Broj promatranja: 2018-18
Datum: 04.08.2018.
Vrijeme: 22:30 – 00:35
Lokacija: Pokupsko Cerje
Temperatura: 19°C
Vlažnost: visoka
Tlak:
Prozirnost: odlična
Granična magnituda: SQM 21.25
Seeing: ispod prosjeka
Instrument: 300/1500 GoTo

Promatranje

Prvi na tapeti je bio komet 21P/Giacobini-Zinner. To je ujedno 23. komet koji sam vidio.

21P/Giacobini-Zinner, CAS

215x UW: Sjajan komet! Glava kometa je sjajna s sitnom, izduženom jezgrom u smjeru 8h (20:32UT). Skrenuti pogled otkriva rep u smjeru 8h. 
143x HP: Na manjem povećanju komet je sjajniji, res je više izražen ali to je to od detalja.
300x PL: Veliko povećanje otkriva moguću slabašnu zvjezdicu u sredini jezgre, vidljivu samo golim okom. Jezgra je vidljivo izdužena.
Mikrometarskim okularom mjerim dimenzije glave na 1.2′ x 0.5′ i dužinu repa na oko 3.5′

Nakon kometa nastavljam s redovitim pregledom neba.

Sektor neba od RA: 17h DEC: 00° do RA: 18h DEC: +20°

Pregledavanjem ovog dijela neba zatvaram veliku rupu i mogu cijeli komad neba oko Zmijonosca proglasiti gotovim.

NGC 6384, GX Sb, m=10.4, Oph

215x UW: Malena, tamna flekica. Skrenuti pogled otkriva prugu svjetla s ovalnom atmosferom i naznake slabe jezgrice. Mrljica se pruža u smjeru 0.5h i duga je oko 0.7′.

NGC 6426, GC, m=10.9,  Oph

215x UW: Poprilično tamna mrlja a opet velika. Ne pokazuje neke detalje. Skrenuti pogled otkriva nejasne zvjezdice ili jako finu granulaciju.

Collinder 350, OC, N/A, Oph

215x UW: Vidio sam luk od dva dijela s 8 zvijezda ukupno. Luk se proteže oko 1/3 vidnog polja (oko 7′).
NAPOMENA: Provjera pokazuje da sam vidio skup ali nisam mislio da je to skup pa sam objekt opisao na krivoj lokaciji.

IC 4665, OC, m=4.2, Oph

215x UW: Ovo nije objekt za ovako velika povećanja, ali kad sam već tu zašto ne. Rijedak je, sastoji se od sjajnih zvijezda i daleko je veći od vidnog polja okulara.

NGC 6509, GX Sb, m=12.5, Oph

215x UW: Tamna mrlja, mala i bez detalja. Vidi se samo da je ovalna. Gotovo skrivena zvjezdicama u vidnom polju.

NGC 6389, GX Sb, m=12.1, Her

215x UW: Veoma tamna, mala nepravilna mrlja s nejasnim rubovima. Malo svjetlija prema središtu.

NGC 6500, GX Sa, m=12.2, Her

215x UW: Tamna, ovalna mrlja s nejasnim rubovima, dosta sitna. Svjetlija u sredini. Na lijevom rubu ima zvjezdicu (mag 15.6). Čini par s NGC 6501.

NGC 6501, GX S0, m=12.0, Her

215x UW: Tamna, okrugla, svjetlija u sredini i nešto manja od NGC 6500. Zbog sjajnije jezgre lakše ju je uočiti. Na 1/4 vidnog polja u smjeru 4h je dvostruka zvijezda.

S NGC 6501 završio sam sa sektorom neba.Potom sam prešao na druge objekte, kako sam ih se sjetio.

Ostatak promatranja

Messier 16, NEB, m=6.0, Ser

143x HP s OIII filterom: WOW! Ne pamtim da sam ikad ovako jasno vidio maglicu. Sjajna je, blago zakrivljena kao veliki luk svjetla. Oko 4x je duža nego šira i na lijevo od sebe ima zvjezdani skup. Na sredini maglice je nekakva “rupica”. Skiciram.

20180804_M16_143_OIII

Messier 17, NEB, m=6.0, Sgr

143x HP s OIII  filterom: Jel to meni oči noćas rade na 120% ili nešto, ali maglica se rasula po vidnom polju. Vidi se patka, rep, zvjezdani skup. Blješti iz okulara.

100x UW s OIII filterom: Manje povećanje je dodatno posvijetlilo maglicu i ljepše je kadriralo. Što reći nego da sam oduševljen. Najbolji pogled dosad na nju.

Messier 8, NEB, m=5.8, Sgr

100x UW s OIII filterom: Mislio sam da me M17 izuo iz cipela, ali Laguna! Ti mater! Daklem, maglica je ispunila 4/5 vidnog polja. Izgleda kao da topovska kugla se probija kroz oblak i ispred sebe stvara udarni val. “Kugla” je sjajan, ovalni komad maglice gore lijevo. Hourglass nebula blješti u njoj čak na 100x povećanju. Gleda s desne strane, od cca 1 sat pa prema 8 sati se pruža tamni luk, neproziran. S druge strane tog luka maglica se nastavlja. Teško je to riječima opisati, teško je to na papir sročiti. Izgleda jednostavno fantastično. Najbolji pogled na maglicu do sad.

Messier 20, NEB, m=8.5, Sgr

100x UW s OIII filterom: Trifid, malo dalje od M8 izgleda sjajno. Kao da je netko cvijet s tri latice i dvostrukim tučkom smjestio na nebu. “Latice” su odvojene tamnim “pukotinama”, zbog čega je i dobila ime “Trifid” tj. “Trorežanj”. Ispod Trifida vidim još jednu okruglu maglicu oko zvijezde koja gotovo dira Trifid. Fantastično!

Skiciranje Marsa

Skicirao sam na kraju Mars na 300x koristeći binoviewer. Ne znam zašto, ali jako teško mi je bilo percipirati detalje na planetu a nestabilna atmosfera nije pomagala previše. Unatoč svemu, uspio sam iskamčiti skicu iz tako loših uvjeta.

Mars_20180804_2220UT_300x

 

Umoran ali zadovoljan s promatranjem u 00:35 započeo sam sa spremanjem i odlaskom kući.