Ne vjerujem kakve sam sreće jer je u ponedjeljak ponovno bilo vedro. Naravno, promatrao se Mars!

Plan o redovitom promatranju planeta izvršava se u najboljem redu. Cilj je imati promatranja svaka 2 do 4 dana, kako bih dobro ulovio cijelu rotaciju planeta. Za vidjeti cijelu rotaciju planeta trebat će mi 36 dana, jer Mars svaki dan kasni 10° u rotaciji za Zemljom. Želja mi je na kraju godine od skica sastaviti kartu Marsa, tj. albedo pojava na njemu. Za sada od 28.7., promatranja kada su se na planetu po prvi vidjeli jasni detalji, do ovog izvještaja imam 4 skice u 10 dana. Planet se u tom vremenu zarotirao tek 100° od potrebnih 360° stupnjeva. Jednostavno rečeno, ¼ posla je odrađena. Moja želja da vidim cijeli planet znači kako ću ovdje još neko vrijeme dosađivati s tim planetom.

Sam planet je večeras izgledao dobro. Atmosfera je bila malo mirnija nego uobičajeno pa sam se mogao posvetiti proučavanju finih detalja. Po kvaliteti slike rekao bih da je usporedivo s noći od 28. srpnja. Pješčana oluja, koja je krajem svibnja prekrila planet, smirila se pa su albedo pojave sa svakim danom sve uočljivije.

Večeras sam tako imao priliku gledati Syrtis Major i Hellas. Posebno mi je drago vidjeti Hellas jer ga dosad nikad nisam vidio cijelog u 15 godina promatranja planeta. Strpljenje se isplatilo jer se večeras vidio kao ogromna narančasta palačinka na južnoj polutki, odmah ispod Syrtis Majora.

Syrtis Major je bio fantastičan, s dosad neviđenim detaljima. Njegov zapadni rub bio je gotovo ravan, osim u sjevernoj trećini gdje je pokazivao slabo ispupčenje. Pri „korijenu“ Syrtisa Majora, gdje izvire iz Mare Serpentisa, vidio sam tanko ispupčenje prema sjeveru – Delton Sinus. Uz ispupčenje na zapadnom rubu, ova albedo pojava imala je još dva ispupčenja, jedno na sjeveroistoku i drugo prema istoku, otprilike na sredini. Sve u svemu, fantastičan pogled na Syrtis Major. Uz to se sam sebi čudim koliko mogu napisati o običnoj fleki na treptavom disku planeta.

Iznenađenje je bilo jedno ispupčenje u smjeru sjevera, iz Mare Tyrrhenuma. Ono nosi naziv Syrtis Minor. Svjetla regija između Syrtis Minora i Majora zove se Lybia. Istočno od sjevernog vrška Syrtis Majora vidio sam nejasnu i slabo kontrastnu fleku. Teško ju je pouzdano identificirati jer se albedo mape ne obnavljaju često, najaktualnije su iz 1970., a sam raspored svijetlih i tamnih mrlja na planetu se s vremenom mijenja. Pretpostavljam kako je ta slaba, diskretna mrljica Nubis Lacus.

Zanimljivost je bila i svijetli istočni limb, malo sjevernije od ekvatora. Tu bi se trebao nalaziti Elysium, vulkanska visoravan pa pretpostavljam kako su to oblaci iznad njega.

Na jugu planeta ništa novo, polarna kapa se jasno vidi, ne leži uz limb planeta cijela već je malo odvojena od njega. Regija odmah sjevernije od nje je tamna i lako uočljiva (Mare Australe). Zapadni limb je bio nejasan te su se detalji počeli gubiti na 2/3 udaljenosti od središta diska. Mogao sam nejasno razaznati Deucalionis regio, malo Noachisa i Sinus Sabaeus. Sjeverna polutka, zapadno od Syrtis Majora je bila bezlična i cigleno crvena.

Mars 06.08.2018.

Jedna zanimljivost tokom promatranja je bila bliska zvijezda kraj Marsa, magnitude 9.6. Na početku promatranja nalazila se oko 30“. Kada sam je prvi put opazio, poveselio sam se da se radi o jednom od satelita, ali to nije bio slučaj. Do kraja promatranja, zvijezda je prišla planetu te se izgubila u njegovom sjaju. Fascinantno je koliko se zapravo planeti brzo gibaju po noćnom nebu.

 

(Visited 11 times, 1 visits today)