Kasnim s objavom ovog promatranja jer mi je krepao Internet, a VIP ga nije bio u stanju tjedan dana popraviti.

Nova vedra večer i trenutak slobodnog vremena znači nova prilika za promatranje. Plan za vidjeti cijelu rotaciju planeta dobro napreduje i velika je vjerojatnost kako ću na kraju kampanje promatranja moći kompilirati cijelu kartu planeta.

Mars je večeras bio okrenut centralnim meridijanom od 120°. Mare Sirenum i Phaethontis, albedo pojave koje su dominirale protekla promatranja, sada su zapadno od meridijana. Istočno od njega sam uspio uočiti „prste“ koji se pružaju prema sjeveru, to su Solis Lacus, Aonius Sinus i zapadni rub Mare Erythraeuma. Sjeverno od njih, prema sjeverozapadu se pružala trokutasta regija mrvicu slabije kontrasta gdje se nalazi Tithonium Lacus. Čini se kako je pješčana oluja izazvala fine promjene u obliku i izgledu albedo pojava, zbog čega ih je teško identificirati sa starih karata, od kojih su neke sastavljene prije 50 godina. Na istočnom limbu, u južnim umjerenim širinama, pružala se svjetla regija uz limbu, vjerujem kako je to Ogygia Regio. Mare Australe i ograda oko polarne kape su bili jako izraženi te mi je bilo neobično vidjeti kako je „izbočeno“ prema sjeveru, uz istočne rubove Phaethontisa. Oko Mare Sirenuma, sa sjeverne strane, pružala se svjetla regija, možda i druga najsvjetlija pojava na planetu – Deadalia. Malo zapadno od meridijana, u umjerenim sjevernim širinama, pružala se dijagonalna pruga mrvicu manjeg kontrasta, područje kojima se pružaju tri vulkana na Tharsisu. U području te mrlje na klasičnim kartama nalaze se Pavonis i Ascraeus Lacus, Arsia Silva i sve ih vežu „rijeke“ Ulysses i Iris. Kako je Ulysses najprostranija od tih klasičnih albedo pojava, onda sam toj pojavi dao taj naziv. Uz zapadni limb sam skrenutim pogledom vidio tamni flek. Pretpostavljam kako je to Nix Olympica (Olympus Mons).

Atmosfera je kuhala pa su ti fini detalji nestajali, stapali se, ponovno na tren iskakali da bi potom opet nestajali. Potrošio sam gotovo pola sata gledajući planet, kako bih ulovio dodatne detalje ali bez uspjeha.

Mars_20180823_2000UT_300x

Dok sam čekao da se planet malo zarotira, pogledao sam ponovno neke dvostruke zvijezde. Namjerio sam se prvo na Etu Orla, dvoju zvijezdu s komponentama razmaknutim 0.7“. Zvijezda mi je na 300x izgleda mrvicu izdužena, u smjeru pozicijskog kuta 80 – 220°, što se poklapa s mjerenim pozicijskim kutom pratilje od 93°.

Nakon Ete Orla, sljedeća dvojna na tapeti je bila WDS 20126+0052. Komponente ove zvijezde razmaknute su 2.5“ i to se jasno vidjelo u teleskopu. Dvije zvjezdicu su bile jedna do druge, slične sjajem i plavičaste boje.

Poslije promatranja dvostrukih zvijezda vratio sam se na Mars, ali planet je tako „kuhao“ od atmosferskih turbulencija da sam odlučio dovršiti promatranje.