Promatranje 2018-08-27
Naklonost vremena još traje, ali najavljuju veliku promjenu krajem tjedna pa forsiram promatranje.
Nedostaju mi još dva ili tri promatranja kako bih pokrio cijelu rotaciju planeta. Nažalost, seeing večeras nije odlučio surađivati. Slika je kuhala nenormalno i planet je bio nejasna mrlja. Ipak, odlučio sam napraviti skicu pa kud puklo da puklo.
Kako je planet na 300x bio narančasta kaša s nejasnim detaljima, smanjio sam povećanje na 190x, ali tada mi se planet činio premalenim. Iz tog razloga sam vratio na 300x i odlučio otrpjeti trepetavu sliku.
Bilo je detalja na planetu, na trenove se čak slika smirila, ali je opet teško bilo reći što vidim, a što ne vidim. Polarna kapa je bila sigurno vidljiva, tamni obrub oko nje također, ali detalji na sredini diska su skakali. Iz tog razloga sam napravio više terenskih skica i potom ih na kraju stopio u jednu. One detalje koje sam zabilježio u više navrata sam smatrao viđenim.
A što sam vidio? Planet je okrenuo prema meni ono što smatram njegovom najinteresantnijom stranom. Vidio sam Solis Lacus, kao nejasnu svjetliju mrlju u „južnim morima“, zapadno od njega je bio Aonius Sinus, a istočno Mare Erythrauem. Na sjeveru se pružao Xanthe, koji je završavao s kvrgama – Lunae Lacus i Margaritifer Sinus. Uz sami sjeverni rub pružao se tamni „prst“ Nilokerasa i susjednog mu Niliacus Lacusa. Sve ove pojave zatvarale su Chryse (Ravnicu Zlata). Još jedna zanimljiva pojava je bio nejasan „pipak“ sjeverno od Solis Lacusa, to je Tithonium Lacus koji je s Mare Erythraeum povezan kanalom Agathodeomon (Dobri duh). Zanimljivo je kako taj pipak odgovara poziciji na kojoj se nalaze dijelovi Valles Marinerisa, velike rasjedne doline.
Nakon prve skice, pokušao sam napraviti drugu skicu pola sata kasnije ali seeing i krošnje stabala su ometale pogled na planet pa sam na kraju odustao.