U srijedu me atmosfera počastila boljim pogledom na Mars. U ponedjeljak je planet kuhao ali danas je slika bila znatno mirnija iako mi se činilo kako planetu nedostaje kontrasta. Uvijek nešto.

Planet je bio okrenut centralnim meridijanom od 64° pa sam mogao lijepo vidjeti krajeve koje sam gledao prije mjesec dana. Tada je planet bio zavijen prašinom pa je imao poprilično drugačije naličje. Osim toga, kako mi je planet okrenuo već promatranu stranu, to znači kako sam uspio promatrati jednu cijelu rotaciju planeta, baš ono što mi je potrebno za izradu karte.

Mars 29.08.2018.

Na planetu se dobro vidjela južna polarna kapa (SPC), Argyre (14), Aonius Sinus (12) i predjeli južno od Chrysea (17) – Margaritifer Sinus (6) i Aurorae Sinus (2). Zanimljivo mi je što već treću skicu za redom crtam Aonius Sinus previše sjeverno, što govori o tome koliko se Mars promijenio u odnosu na klasične albedo karte. Na njima je ta pojava nekih 10-15° južnije od Solis Lacusa (9). Planet je pokazivao na središtu diska veoma svjetlu regiju, drugu po svjetlini iza SPC – Deadaliu (19). Iznad nje se nalazi nejasna i uska linija Agatodaemona (3), koja je završavala u zadebljanju – Tithonium Lacusu (4). Na prethodnoj skici sam ove pojave ucrtao dosta južnije i više usmjerene sjever jug. Tu je bio i jedan svijetli „klin“ zabijen između Aurorae Sinusa i Mare Erythrauema (8). Nisam je ucrtao na kartu, ali vjerujem da je to Protei Sinus. Inače, cijela ta regija je bila teksturirana, ali nisam ucrtao te fine detalje jer seeing nije dopuštao njihovo jasno uočavanje.

Ponovno se vraćamo na jug, gdje je svjetla pruga u smjeru sjever dug odvojila Mare Australe (11) od Mare Erythreuma. Vjerujem da bi ta svjetla pruga mogla predstavljati Ogygiu (11). Polarna kapa je pak bila omeđena uskim, ali tamnim pojasom. Na samom jugozapadnom limbu se vidjela svjetla regija Phaenthontisa.
Sjeveroistočni dio diska planeta pokazao je „izduženje“ iz Margaritifer Sinusa – Oxia Palus (5), Chryse i nejasne tamnije fleke uz sjeverni limb – Niliacus Lacus (16), Xanthe (18) i Nilokeras (21). Na prošloj skici sam Lunale Lacus (7) identificirao kao Nilokeras, ali bolji seeing i veća pažnja pri crtanju su otkrili kako je to skroz zasebna albedo pojava. Sve u svemu, iznimno sam zadovoljan viđenim. Mogu samo zamisliti kako bi to sve izgledalo da sam promatrao u jako dobrom seeingu.

Pokrivenost planeta promatranjima. Zeleno je dobro, žuto je prihvatljivo.

Na grafici se vidi koje sam centralne meridijane ispromatrao. Zeleno su dijelovi koji su unutar 30° od meridijana, a žuto unutar 40°. Sve van toga smatran nepouzdano ucrtano. Kada se sve zbroji, vidim da bi dobro došlo još promatranja oko centralnih meridijana 15°, 110° i 220°. Prilika za promatranje tih dijelova Marsa je 5. rujna u ponoć, 20. rujna u 21h i 30. rujna u 20h. Nažalost, do tad će se Mars smanjiti sa sadašnjih 20 lučnih sekundi na 16, što će smanjiti kvalitetu promatranja.

Veliki problem pri izradi karte će biti identifikacija pojava na planetu. Nove albedo karte napravljene su na osnovi fotografija, što daje vjerniji prikaz planeta ali zbog efekata izoštravanja fotografija i kasnijih obrada, primijetio sam da one ne prikazuju najbolje ono što se vidi u okularu. Karte nastale na temelju vizualnih promatranja stare su preko 50 godina i kao takve više ne prikazuju stvarno stanje površine planeta. Albedo pojave se polagano mijenjaju, kako vjetrovi na Marsu razbacuju pijesak i tako mijenjaju njihovu formu i položaj. Problem je dodatno istaknut nedavnom olujom koja je neke dijelova planeta značajno izmijenila. U globalu su sve karakteristike na broju, ali one finese između njih, nijanse i male pojave, nisu.

(Visited 42 times, 1 visits today)