Večeras sam imao želju za jednim dobrim lovom na deep sky objekte. Želja mi je bila pročešljati zviježđe Trokuta i uloviti dva kometa, 21P/Giacobini-Zinner i 64P/Swift-Gehrels, ali nebo je imalo druge planove za mene.

Na svoju „stalnu“ lokaciju u Pokupsko Cerje došao sam u 21:15. Teleskop sam ekspresno pripremio u roku pola sata. Kada kažem pripremio, to mislim na postavljanje, kolimiranje i upucavanje GoTo sustava. Nebo je izgledalo dobro, ali SQM je mjerio čak 21.35 mpas, rekord za ovu lokaciju. Brojke su super iako mi se vizualno nebo nije činilo tako dobro. Čini se kako iskusne oči astronoma unaprijed mogu prepoznati probleme koji će me mučiti večeras, a to je vlaga. Neka uđe u zapisnik kako je temperatura bila 16°C. Prije promatranja otkrio sam kako su mi sve zvijezde napuhane u kugle, što je uzrokovano zagrijanom optikom teleskopa. Odlučio sam pustiti teleskop da se rashladi prije promatranja, a ja sam u međuvremenu prčkao po fotoaparatu.

Osnovne informacije

Broj promatranja:                 2018-29
Datum:                                   05.09.2018.
Vrijeme:                                 22:00 – 00:50
Lokacija:                               Pokupsko Cerje
Temperatura:                       16°C
Vlažnost:                               jako visoka
Tlak:
Prozirnost:                            Dobra, kasnije magla
Granična magnituda:          21.15 mpas
Seeing:                                  Prosječan
Instrument:                          300/1500 GoTo

Mars na početku večeri

U 22h krenuo sam s promatranjem. Prvo sam se namjerio na komet 64P/Swift-Gehrels. Smjestio se zgodno blizu NGC 80 pa sam u GoTo ubacio taj objekt i usmjerio teleskop. Ali od NGC80 ništa, jedva se vidio na 143x kao mrlja s nejasnim rubovima. Kako sam NGC 80 već od prije promatrao, čudilo me zašto se slabo vidi. Komet, koji je magnitudu tamniji od galaksije, nije se vidio.

Na traženje kometa sam potrošio 20tak minuta. Kako mi nije išlo odlučio sam pogledati Mars dok je još u OK poziciji. Naredim SynScanu da okrene teleskop prema planetu a on mi javi kako planet nije vidljiv. WTF, pa eno ga svijetli na jugu!? Igranje po kontroleru otkriva kako se on iz 2018. prebacio u 1912.! Ništa, gasi sve i ajmo ispočetka s poravnavanjem GoTo-a. Za 5 minuta Mars je bio u vidnom polju binoviewera.

Na Marsu sam odlučio provjeriti GSO 12mm Plossl okulare, koje sam posudio od Teleskop Centra na testiranje. Učinilo mi se da imaju manje rasapa svjetla i da je slika nešto bolja, ali tada sam ih usporedio sa SkyWatcher 12.5mm Plossl okularima, koje sam dosad koristio i nisam primijetio neku razliku. Vjerujem da se u pravednost usporedbe umiješao sam teleskop, ali o tome kasnije.

Mars je bio lijep, Sinus Sabaeus i Sinus Meridiani su se lijepo vidjeli. Polarna kapa je bila omeđena tamnim rubom, a na istoku se vidjela „narančasta palačinka“ – Hellas. Argyre je bio na suprotnoj strani diska, uz zapadni limb, gdje se sada već poprilično osjetila faza planeta. Prostor južno od Sinus Sabaeus i Meridiani je bio nejasan splet tamnih i svijetlih regija, a jedna neobična pojava je bila tanka tamna pruga koja je povezivala Mare Serpentisa na istočnom limbu i Mare Erythraeum na zapadnom.

Probao sam 9mm Plossl okulare koji u binovieweru daju 415x, ali seeing, iako je bio pristojan, nije izdržao. Detalji na većem povećanju su izgubili kontrast pa sam zaključio kako je 300x ipak najbolje povećanje za večerašnje uvjete. Nakon Marsa vratio sam se svojim deep sky objektima u Trokutu.

Sektor neba od RA: 01h 30min DEC: +20° 00′ do RA: 02h 00min DEC: +40° 00′

NGC 680, GX E, m=11.9, Ari

143x HP: U okularu vidim dvije mrlje. NGC 680 je veoma tamna, gotovo zvjezdolika. Vidim mali disk sa slabom atmosferom oko nje. Sitna i bez dodatnih detalja. Na par minuta od nje je NGC 678.

NGC 678, GX SB, m=12.2, Ari

143x HP: U istom vidnom polju kao NGC 680. Tamnija je od svoje susjede, vidi se samo skrenutim pogledom i bez ikakvih detalja.

Iznenadila me loša vidljivost objekata, ali nastavljam dalje. SQM i dalje mjeri 21.35. U polju kukuruza 30 m od mene neka živina se časti i proizvodi neugodno zvukove od kojih sam dodatno nabrijan.

NGC 691, GX Sb, m=11.4, Ari

143x HP: Na tren sam vidio nejasnu mrlju skrenutim pogledom tik uz dvostruku zvijezdu. I to je to.

NGC 697, GX SB, m=12.0, Ari

143x HP: Veoma tamna, duguljasta mrlja bez ikakvih detalja.

NGC 776, GX SB, m=12.4, Ari

143x HP: Tražim i tražim ali ne vidim ništa.

214x PLN: Nakon temeljitog traganja za galaksijom nisam je uspio uočiti. Sumnjam kako vlaga u zraku ubija prozirnost ili su mi se zrcala narosila.

NGC 672, GX SB, m=10.9, Tri

143x HP: Tamna, nejasna mrlja, relativno lako uočljiva s obzirom na ostale objekte večeras. Rubovi su nedefinirani, u mrljici nema detalja ali je relativno velika.

IC 1727, GX SB, m=11.5, Tri

143x HP: Ne vidim galaksiju iako mi se na tren učinilo da je NGC 672 dvostruka mrlja. Večeras taj efekt „geminifikacije“ mrlja je sveprisutan.

NGC 661, GX E, m=12.2, Tri

143x HP: Mala, sitna zvjezdolika mrlja s veoma tankom atmosferom oko nje. Tamna.

Sumnjam kako vlaga jede transparentnost pa sam odlučio prekinuti skakanje po tamnim objektima i prebacujem se na nešto dobro poznato kako bih provjerio situaciju.

Messier 33, GX Sc, M=5.7, Tri

143x HP: Galaksija se vidi solidno, nije spektakularna ali nije ni loša. Vidim tri spiralna kraka s „texturom“ i NGC 604.

100x UW: Galaksija je sada super kadrirana, taman se pružila preko pola vidnog polja.

G1 Mayall, GC, m=13.8, And

214x UW: Vidim asterizam kraj kuglastog skupa, izgleda kao izdužena mrlja.

300x PLN: Direktan pogled otkriva 2 zvjezdice ali skrenuti pogled otkriva mrlju između njih. Upravo je ta mrlja kuglasti skup Andromedine galaksije.

Nakon provjere već poznatih objekata vratio sam se tamnim flekama.

NGC 750, GX E, m=11.9, Tri

143x HP: Tamna, duguljasta, malena mrlja. Skrenuti pogled otkriva kako mrlja ima dvostruku jezgru. Jedna je maleni diska a druga gotovo zvjezdolika.

NGC 751, GX E, m=12.5, Tri

143x HP: Zvjezdolika jezgrica koja se dira sa NGC 750.

NGC 736, GX E, m=12.1, Tri

143x HP: Tamna, malena mrljica sa vidljivom jezgrom. Na tren mi skrenuti pogled otkriva još jednu jezgricu desno ispod nje. Provjera na Digitized Sky Survey otkriva kako je to višestruka tamna zvijezda.

NGC 753, GX SB, m=12.3, And

143x HP: Vidim zamućene zvijezde s „atmosferom“ ali ne mogu reći da je to galaksija.

U tom trenu sam se već umorio od neuspješnog traženja objekata. Svi su izgledali jadno ili bili jedva vidljivi. Pogledam sekundarno zrcalo teleskopa a ono je prekriveno rosom. U nerazumnom potezu uzimam krpicu s mikrovlaknima i nježno brišem sekundarno, iako znam da će se vratiti u staro stanje za par minuta. Vjerojatno zato test okulara nije otkrio razlike. Ponovno gledam NGC 753.

215x UW: Nakon brisanja špigla odma sam jasno vidio galaksiju, kao tamnu i nejasnu ovalnu fleku. Wohooo! Nije bila spektakularna ali se vidjela bez muke.

NGC 688, GX SB, m=12.7, Tri

215x UW: Malena, okrugla mrljica sa jezgrom, tamna.

Obeshrabren mokrim zrcalom i lošom vidljivošću objekata selim se na komet. Iako sam pregledao dobar komad zadanog sektora, ne smatram ga gotovim jer će trebati ponoviti promatranje u boljim uvjetima.

21P/Giacobini-Zinner

100x UW: Sjajan, velik komet sa slabo vidljivim repom dugim oko 10′. Glava kometa je sjajna, ovalna s izraženom kondenzacijom.

120x Microguide: Mjernim okularom mjerim jezgru na dimenzije 75“ x  40“.

Po završetku promatranja skiciram NGC 891 ali se u međuvremenu diže magla i u 00:50 proglašavam fajrunt.

 

 

 

 

(Visited 17 times, 1 visits today)