Ovu skicu sam dužan već skoro mjesec dana. Nastala je 8. prosinca, kada smo nakon cjelodnevne kiše išli na Petrovu goru. Nebo je bilo super ali mi se smrzli pa je cijeli dojam bio tako-tako.

Skicu sam nacrtao u želji da zabilježim supernovu SN2018ivc. Dotična je otkrivena 24. studenog 2018. dok je imala prividan sjaj od m=15.5. Do 28. je postigla maksimalan sjaj od m=13.5. Iako je s tim prividnim sjajem bila 7 magnituda slabija, tj. 600x tamnija od najtamnije zvijezde vidljivim golim okom, treba uzeti u obzir kako je matična galaksija Messier 77 udaljena nekih 44 milijuna svjetlosnih godina. Kada bi u grubo izračunali stvarni sjaj te supernove, ako zanemarimo sav plin i prašinu između nas i nje, njena apsolutna magnituda iznosila bi M=-17.14. Prema podacima sa NASA-ine baze vangalaktičkih objekata, prosječno upijanje svjetla između nas i Messier 77 je 0.09 magnituda za vidljivi spektar. Ukoliko taj faktor uračunamo ispada da je apsolutni sjaj SN2018ivc bio M=-17.23. Treba uzeti u obzir kako smo pritom zanemarili mogući plin i prašinu u samoj galaksiji Messier 77 koji su mogli prigušiti svjetlo supernove. Ako bi se SN2018ivc nalazila na udaljenosti zvijezde Arktur, sjajila bi 100x jače od punog Mjeseca.

Po svim svojim karakteristikama, SN2018ivc je tip-2 supernova, tj. ona koja nastaje kada masivna zvijezda ostane bez nuklearnog goriva pa joj implodira jezgra.

Analiza skica usporedbom s fotografije s Mount Lemmona. Copyright Adam Block/Mount Lemmon SkyCenter/University of Arizona

Na skici se ta supernova nažalost ne vidi. Kako se smjestila samo 18″ sjeveroistočno od jezgre skrivena je u blještavilu jezgre Messier 77. Ova galaksija je poznata po tome što ima sjajnu jezgru jer pripada u Seyfertove galaksije, tj. one koje imaju aktivno galaktičko središte (supermasivnu crnu rupu). Ispod sam priložio analizu skice, koja je orijentirana prema koordinatnim osima RA i DEC. Drugu polovicu fotografije čini “ublaženi” zeleni kanal fotografije galaksije koju je snimio Adam Block koristeći teleskop na Mt. Lemmonu. Naravno, fotografija pokazuje puno više detalja i skica se ne može s njom uspoređivati. U analizi sam naznačio vizualne dimenzije galaksije na skici i fotografiji. Vidi se na fotografiji kako ne postoji razlog da se galaksija slabije vidi istočno (lijevo) od jezgre. Za vizualnog astronoma postoji jasan razlog, a to je obližnja zvijezda UCAC4-450-003545 s prividnim sjajem od m=10.8. Ona je samo 7x manje sjajna od cijele galaksije Messier 77 (m=8.29) i kao takva svojom pojavom skriva dio galaksije. To je mana oka tj. mozga, koji svoj pogled prilagođava za svaki dio vidnog polja okulara, dok kamera sve snimi od jedanput i ne mari za lokalne promjene kontrasta. Nemojte misliti kako je to mana, jer upravo zbog te dinamičke prilagodbe oka Orionova maglica je ljepša nego na fotografijama. Zonu u kojoj zvijezda UCAC4-450-003545 “smeta” pri pogledu na Messier 77 označio sam iscrtkanom kružnicom.

Analiza skice uspoređuje još položaj “čvorića” kojeg sam opazio jugozapadno od jezgre. Kao što se vidi na fotografiji, taj čvorić je zadebljanje u spiralnom kraku galaksije. Naznačio sam još i očekivani položaj supernove ali na skici nisam ništa zabilježio a ni vizualno nisam vidio supernovu. Skica je nastala na povećanju od 300x upravo iz razloga što je supernova blizu jezgre pa sam je htio lakše uočiti.

Eto koliko se može napisati o samo jednoj skici. Sad se zapitajte koliko bi ste imali za čitati da analiziram otprilike 300 skica koliko sam ih u 13 godina nacrtao.

Skica u punoj raskoši i originalnoj orijentaciji.

 

Korisni linkovi