Promatranje 2019-02-27

Posted on 2019-03-01

by Vedran

Vrijeme je ove veljače iznenađujuće stabilno. Natprosječno je toplo te ima puno vedrih dana. Danas se živa u termometru digla dobrano iznad 15°C. Vjetar je cijelo puhao, a nebo je bilo bez oblačka cijeli dan. U sumrak nas je zalazak počastio prekrasnom gradacijom boja, od cinober crvene, preko tonova narančaste, žute, plave i na kraju indigo plave. Ovaj jarki sloj boja pružao se nisko uz horizont što je ukazivalo na minimalnu prisutnost aerosola.

Iskoristio sam višak sati kako bih s posla pobjegao pola sata ranije. Doma sam bio već u pola 5, ručao i 15 do 6 krenuo na selo po opremu. Teleskop je bio za 10tak minuta u autu i u 6 i kusur sam već bio na putu za Pokupsko Cerje. Zadnji put sam ostao bez baterije u crvenoj lampici pa sam je posudio iz SQM-a. Sad je pak SQM bio bez baterija pa sam stao u prvom Konzumu usput da je kupim. Hrpa AA i AAA baterija, ali nema tih kockastih. Sljedeći Konzum je bio u Maloj Buni, ista priča, AA i AAA u izobilju ali ništa od traženih baterija. Ništa, neću gubiti vrijeme i idem na promatranje kako je. Dok sam se vozio na promatranje zvjerao sam okolo i ugledao sjajni Merkur na zapadu. Njega su iz Zagreba pokušali snimiti Saša i Neven, astrokompanjoni. Malo prije Pokupskog Cerja ispred auta mi pretrčava lisica s pola metra dugim repom.

Na parkiralište kraj vodospreme sam došao ravno u 19h. Čim sam izašao iz auta postao sam svjestan kako će nebo biti dobro jer se Mliječna staza vidjela od Kasiopeje do južnog kraja Velikog Psa. Danas čak nisam ništa zaboravio i sve mi je išlo od ruke pa sam za promatranje bio spreman u roku 15 minuta. Kolimacija, uštimavanje GoTo sustava i u 19:25 je promatranje započeto. Cilj mi je bio južni dio zviježđa Veliki Pas, od -30° deklinacije pa do -20°. Izgledalo je na listu atlasa kao jednostavan komad neba. Očekivao sam kako ću taj dio neba riješiti u sat vremena i onda se prebaciti na zviježđe Raka i galaksije. Uz to sam odlučio vidjeti i komet Iwamoto, koji se motao po Kočijašu. Na kraju se ovaj komad neba u Velikom Psu pokazao poprilično kompliciranim pa sam ga riješio tek nakon sat i pol promatranja.

Osnovne informacije

Broj promatranja: 2019-02
Datum: 27.02.2019.
Vrijeme: 19:25 – 21:25
Lokacija: Pokupsko Cerje
Temperatura: 5°C
Vlažnost: niska
Tlak:
Prozirnost: Vrlo dobra
Granična magnituda: 21.20 mpas
Seeing: Prosječan, trpio je 200x
Instrument: 300/1500 GoTo

Promatranje

Sektor neba od RA: 06h 00m DEC: -40° 00′ do RA: 07h 00m DEC: -20° 00′

IC 2158, GX SAb, m=12.1, Col

143x HP: Veoma tamna, malena mrlja kraj zvjezdice. Oblik joj ne mogu odrediti jer joj rubovi „plešu“. Uočena zvjezdica kraj galaksije je možda čak jezgra same galaksije.

Uočavam kako ispod -30° deklinacije u atlasu je ucrtano tek par objekata te da bih mogao ih brzo poloviti i tako dodati još jedan sektor neba na listu pregledanih. Odlučujem zaroniti južnije.

NGC 2298, GC, m=9.3, Pup

143x HP: Skup je u trenutku promatranja malo više od 8° nad horizontom. U okularu vidim svjetlu mrlju, relativno veliku, možda i 3′ u promjeru. Mrlja ima slabo izraženu, krupnu granulaciju koja se najbolje vidi skrenutim pogledom. Središte je bitno svjetlije od ostatka skupa i izgleda izduženo sjever-jug, kao da neka prečka od zvijezda dominira skupom. U tom pogledu me podsjetio malo na Messier 4.

NGC 2188, GX SB, m=11.7, Col

143x HP: Nejasna, tamna mutna zvijezda sa veoma slabom „atmosferom“, sitna.

NGC 2243, OC, m=9.4, CMa

143x HP: Mutni oblačak kojeg skrenuti pogled pokazuje s granuliranom teksturom. U oblačku vidim tek nekolicinu zvijezda na zapadnom rubu skupa. Umjereno je velik. Zbog nemirne atmosfere ne mogu jasno razlučiti zvijezde u oblačku.

Ruprecth 3, OC, m=n/a, CMa

143x HP: Sedam zvijezda podjednakog sjaja u trokutastoj formaciji. Dobro se izdvaja iz pozadine, ali liči više na asterizam nego na jato zvijezda.

Ruprecth 2, OC, m=n/a, CMa

143x HP: Rasuta nakupina od 6-7 zvijezda sličnog ili istog sjaja. Skrenuti pogled otkriva slabu maglicu oko zvijezda. Nisam siguran jeli ovo skup.

Naknadna napomena: Provjera na snimkama Digitized Sky Surveya otkriva da sam vjerojatno opisao skup.

NGC 2139, GX SBc, m=11.6, Lep

143x HP: Tamna, ali lako uočljiva mrljica blago ovalnog oblika. Prema sredini joj raste sjaj i pokazuje slabu jezgru. Samim dimenzijama mrlja je skromnija.

NGC 2179, GX SB0, m=12.3, Lep

143x HP: Veoma tamna, malena i okrugla galaksija sa sjajnim središtem. Kada koristim direktni pogled galaksiju jedva nazirem pa je skrenuti pogled nužan za potvrdu detekcije.

NGC 2196, GX SB0, m=11.0, Lep

143x HP: Tamna, okrugla galaksija sa nejasnim rubovima. Svjetlija je u sredini gdje dominira sjajnija ovalna regija. Malena, ali ne odveć.

NGC 2207, GX SBb, m=10.9, CMa

143x HP: Veoma izdužena mrlja s dvije kondenzacije. N2207 je lijeva „kondenzacija“ u mrlji, veća, sjajnija i sa zvjezdolikom jezgrom.
214x UW: Mrlja se sada lakše izdvaja iz pozadine, „kondenzacije“ su sada bolje razdvojene ali nema novih detalja u odnosu na 143x.

IC 2163, GX SBc, m=11.7, CMa

143x HP: Veoma izdužena mrlja s dvije kondenzacije. Ova galaksije je desna „kondenzacija“, tamnija i više difuzna, bez dodatnih detalja.
214x UW: Kao i kod N2207, veće povećanje poboljšava vidljivost ali ne otkriva nove detalje.

NGC 2217, GX SB0, m=10.7, CMa

214x UW: Tamna, okrugla mrlja koja je malo svjetlija u sredini. Umjereno malena, tj. malena ali ne do te mjere kao neke večeras viđene mrljice.

NGC 2223, GX SBb, m=11.5, CMa

214x UW: Malena, nejasna i veoma tamna mrlja kraj tamne zvijezde. Ne uočavam nikakve detalje.

NGC 2227, GX SBc, m=12.5, CMa

214x UW: Ekstremno tamna mrlja bez detalja, vidim je samo kada pomičem teleskop. Skrila se u nizu tamnih zvijezda.

NGC 2263, GX SBa, m=11.9, CMa

214x UW: Malena, veoma tamna i nejasna mrlja sa slabašnom jezgrom.

Tišinu noći prekidaju neki životinjski krikovi iz parsto metara udaljene šume. Nisu mačke, nisu psi, već nekakvo krištavo lajanje. Kakve divljine hodaju noću ovdje? Jesu li to lisice? Možda su čagljevi? Znam da tu ima čagljeva. Prisjećam se da su prije tjedan dana veterinari ulovili čaglja kraj Bapče, par kilometara od središta Velike Gorice. Gdje je Bapča, a gdje sam ja sad, 30 km od središta Gorice. Tu su čagljevi sigurno dvostruko veći. Čagljevi se sigurno boje ljudi, to su mršavi divlji psi. I vukovi se boje ljudi, jel da? Ima ih na Banovini, južno od Kupe, a kupa je 1-2 km od mjesta gdje promatram. Ljeti Kupi padne vodostaj pa se može prehodati, a to znači da i vukovi mogu preko nje… Paranoju pojačava prelet neke ptice iznenada iznad mene, ne vidim je, ali čujem samo lepetanje krila. To je sigurno jastreb, sove su bešumne. Stvarno, jesam li normalan što idem u zabiti sam s teleskopom? Glupa astronomija!
Punih gaća nastavljam dalje s promatranjem…

NGC 2272, GX E, m=11.5, CMa

214x UW: Tamna, okrugla i malena mrlja koja dobiva na sjaju prema središtu. Bez detalja.

NGC 2280, GX Sc, m=10.3, CMa

214x UW: Tamna, ovalna mrlja sa sjajnom središnjom regijom. Što više gledam galaksiju kao da više vidim nekakvu teksturu po njoj, posebno na njenoj gornjoj polovici. Galaksije se ugnijezdila među zvijezdama.

Već je prošlo pola 9 i primjećujem kako će mi zviježđe Kočijaša zaći za krošnju. Još uvijek nisam gotov sa sektorom neba, ali ne želim propustiti komet C/2018 Y1, koji se vrzma tamo negdje kraj otvorenog jata Messier 38.

C/2018 Y1 (Iwamoto)

100x UW: Sjajna, rasplinuta, okrugla maglica sa sitnom, slabom pločicom svjetla na mjestu jezgre. Oko 5′ u promjeru. Skrenuti pogled ne otkriva nikakav rep.

Nakon kometa vraćam se natrag na sektor neba u Velikom Psu.

NGC 2293, GX SB0, m=11.2, CMa

214x UW: Veća, sjajnija od dvije mrlje koje su mi ukazale u okularu. Ima sjajno središte s uskom i tamnom „atmosferom“ oko njega. U globalu je galaksije tamna, vidljiva direktnim pogledom, ali ništa posebno.

NGC 2292, GX SB0, m=11.0, CMa

214x UW: Manja mrljica u dvojcu, veoma tamna, okrugla i bez detalja.

Provjerom na Digitized Sky Surveyu otkrivam kako nisam vidio obližnju galaksiju NGC 2295 s prividnim sjajem od m=12.5. Ljut sam što mi se dogodila takva omaška.

IC 456, GX SB0, m=11.9, CMa

214x UW: Malena, tamna mrlja bez detalja. Sjaj obližnje zvijezde ometa pogled na galaksiju.

NGC 2271, GX E, m=12.1, CMa

214x UW: Veoma tamna, okrugla i malena mrlja bez detalja.

Nakon plejade galaksija na mjestu gdje ih nisam očekivao, prelazim na nekolicinu otvorenih zvjezdanih jata na ovom dijelu neba.

Collinder 121, OC, m=n/a, CMa

100x UW: Rasuto polje zvijezda različitog sjaja. Veće je od vidnog polja okulara (49′), slabo se ističe u odnosu na pozadinu. Uočavam dva zgusnuća zvijezda u skupu. Provjeravam koordinate na teleskop, prvo zgusnuće je na 06h 53m 40s, -24° 36′ 35“, drugo zgusnuće je na 06h 53m 40s, -24° 08′ 14“. Uočavam i niz zvijezda na 06h 55m 14s, -24° 36′ 41“.

Kasnije otkrivam da koordinate koje je teleskop dao ipak nisu dovoljno točne.

Berkeley 75, OC, m=n/a, CMa

100x UW: Rasuta nakupina od cirka 30 zvijezda istog sjaja. Skup je duguljast, dimenzija oko 25′ x 5′, jednoliko gust i dobro se ističe iz pozadine.

Ruprecth 149, OC, m=n/a, CMa

100x UW: Sve je puno zvijezda, ako tu ima skup onda ga ne uočavam.

Messier 41, OC, m=4.5, CMa

100x UW: Spektakularan skup, nabrzaka brojim u njemu više od 100 zvijezda podjednakog sjaja. Gušći je prema središtu, odlično se ističe u odnosu na pozadinu, a promjer mu je gotovo kao vidno polje okulara (49′). U sredini skupa zvijezde su posložene u lance, lukove, a posebno se ističe jedna formacija desno od središta u obliku zrcalnog slova „D“. Prema jugu skup završava nizovima zvijezda, tzv. „rukama“, dok je na sjeveru više kaotičan i rasut.

Promatranjem M41 završavam sektor neba koji je izgledao bezazleno. Naradio sam se, ali nema veze. Ulovio sam 16 novih objekata. Za kraj bacam pogled na Trapez u Orionovoj maglici i uočavam 6 zvijezda u njemu na 214x. Ostalo mi je još malo vremena pa se bacam na skiciranje Messiera 78 i susjednih maglica.
Promatranje sam zgotovio u 21:25, nakon kvalitetna 2h pod odličnim nebom. Kako je sredina radnog tjedna, pakiram se brzo i efikasno kako bih što ranije došao doma.

Skica

Skica je nastala u cca 20tak minuta. Odmah na prvi pogled kroz okular uočio sam najsjajniji dio maglice i naznake ostalih maglica okolo. Kako je vidno polje veliko, proširio sam malo šablonu za skicu s 12 na 13 cm u promjeru. Na skici se vidi Messier 78, kao najsjajniji dio maglice, odvojena tamnim rasjedom na lijevo od nje je NGC 2064, a NGC 2071 se smjestila oko zvijezda „ispod“ maglice.

Ovdje je skica istog objekta napravljena 2007. U odnosu na skicu od 27. veljače 2019., stara skica je zarotirana za 90° suprotno od kazaljke na satu. Unatoč 200 mm teleskopu uspio sam uloviti Messier 78 i maglicu oko dvije sjajne zvijezde (NGC 2071).

Na kraju je tu i usporedba s zelenim kanalom, jer oko u mraku je najosjetljivije na svjetlo tih valnih duljina, fotografije koju je snimio Saša Nuić. Fotografiju u boji možete vidjeti na stranicama galerija portala Zvjezdarnica.com. Kao što se vidi na usporedbi, dijelovi maglice su tu negdje, na fotografiji se vidi više maglice i detalja, ali sam se ugodno iznenadio koliko sam detalja ulovio na skici. Messier 78 sam inače dosad smatrao maglico bez nekih spomena vrijednih detalja.