Gusak u magli
Preuzeo me biciklizam u zadnje vrijeme pa je astronomija završila po strani. Unatoč tome u meni već sad postoji istrenirani mehanizam koji oko mladog mjeseca krene provjeravati prognoze i tražiti priliku za uloviti pradavne fotone. Hoće to tako nakon 15 godina bavljenja astronomijom, neke stvari postanu urođene.
Jedna takva prilika se javila u subotu, 27. travnja. Jutro sam proveo na biciklu, vrijeme je bilo ugodno i vjetrovito, ali popodne se pojavio neki oblak na jugozapadu i sve zalio. Nije zalio moje selo, na žaljenje bake i djede, već je kiša došla na par kilometara jugozapadno od Novog Čiča i stala. Zanimljivo da se ista situacija ponovila sutradan, kada su opet Vukomeričke gorice bile natopljene, a Novo Čiče suho. Krivim za to istočni vjetar koji je puhao.
Da ne duljim dalje o kišama, ipak je ovo astronomsko-biciklistički blog, oko 18h se razvedrilo. Nebo poslije kiše uvijek bude fantastično čisto, duboke plave boje i mami za odlazaka na promatranje. Doduše, stari astronomski vukovi znaju da će biti puno vlage nakon takvog dana. Kako su me svrbjele galaksije odlučio sam otići na promatranje pa kud puklo da puklo. Plan je bio ići na Petrovu goru, ali raznorazne obavijesti smanjile su ambicije pa sam odlučio otići u svoju novu stalnu lokaciju – Pokupsko Cerje.
Teleskop je bio za čas utovaren, a onda sam otkrio da astronomski mrak pada tek u 21:50. Uh, oh, pa zar se dan već toliko produžio?! Krenuo sam na promatranje u 21h i već sam po putu vidio kako će vlage biti za izvoz. S ceste se isparavalo, a u dolinama je bilo magle. Ne izgleda mi ovo na dobro.
Na teren sam došao malo prije 22h i vidio sam da na padinama brda ima magle te da vrh viri doslovno 10 m van nje. A ništa, kad sam već tu onda ću i promatrati. U glavi me čak kopkao crv da produžim do Petrove gore, bilo bi to još sat i 15 minuta vožnje pa ideja nije bila suluda.
Postavio sam teleskop i do 22:10 je bio kolimiran, a GoTo upucan. Ideja je bila nastaviti promatranje s Petrovog vrha, tj. secirati jato galaksija u Djevici. Ovaj put sam se odlučio krenuti od okolice Messier 58 pa prema Markarianovom lancu. Za napomenu, čim sam izašao iz auta vidio sam da se na njemu vlaga kondenzirala.
Osnovne informacije
- Broj promatranja: 2019-07
- Datum: 27.04.2019.
- Vrijeme: 22:10 – 22:55
- Lokacija: Pokupsko Cerje
- Temperatura: 7°C
- Vlažnost: Vrlo visoka
- Tlak:
- Prozirnost: Dobra, kasnije magla
- Granična magnituda:
- Seeing: Prosječan
- Instrument: 300/1500 GoTo
Promatranje
NGC 4596, GX SB0, m=10.4, Vir
143x HP: Sjajna, ovalna maglica omjera stranica 2:1. Vizualno je duga oko 60“ i široka 30“. Sredinom ovala dominira sjajno središte promjera oko 20“, dok je ostatak galaksije bitno tamniji od njega. Rubovi galaksije su nejasni, a na 1h oko 30“ od jezgre nalazi se zvijezda.
IC 3608, GX SB, m=14.0, Vir
143x HP: Nisam uspio uočiti galaksiju.
IC 3468, GX E1, m=12.2, Vir
143x HP: Ekstremno taman, okrugli oblak bez detalja. Malo je svjetliji u sredini.
IC 3499, GX S0, m=12.4, Vir
143x HP: Malena, tamna mrljica, duguljasta i blago svjetlija u sredini. Oko sjajnijeg središta je ovalni halo.
IC 3510, GX S?, m=13.5, Vir
143x HP: Ništa, ne uočavam galaksiju. Drugi ćorak večeras.
NGC 4528, GX SB0, m=11.1, Vir
143x HP: Sjajna, malena i blago ovalna mrlja sa sjajnim središtem koje zauzima ½ promjera galaksije.
IC 3481, GX E/SB0, m=12.9, Vir
143x HP: Veoma tamna, malena i nejasna mrlja. Neznatno je svjetlija u sredini.
IC 3470, GX E-S0, m=12.9, Vir
143x HP: Malena, veoma tamna mrlja, okrugla i bez detalja.
NGC 4503, GX SB0, m=10.4, Vir
143x HP: Ovalna mrlja omjera stranica 3:1 položena u smjeru 1h. U sredini ovala je sjajna središnja regija, a skrenutim pogledom mi uskače i zvjezdolika jezgra. Oko središnje regije je tamni halo. Ukupno sjajna galaksija.
NGC 4568, GX Sbc, m=10.5, Vir
NGC 4567, GX Sbc, m=11.8, Vir
143x HP: Veoma zanimljiv par sa susjednom NGC 4567. Svakako vrijedan skiciranja. Vidim dvije ovalne mrlje nižeg površinskog sjaja. Obje su ovalne i relativno velike, a duge osi su im položene pod 60° u odnosu jedna na drugu. Ovali se djelomično diraju. NGC 4568 je nešto veća, izduženija i sjajnija dok je NGC 4567 manja, ali skrenutim pogledom otkriva zvjezdoliku jezgru.
Negdje u ovo vrijeme me u potpunosti okružila magla. Nadam se kako će se razići, ali nakon 15 minuta ona je i dalje bila tu. Zato sam se spakirao i otišao doma. Nadam se da će za 1. svibanj biti vedro pa da konačno dovršim nešto konkretno u ovom jatu galaksija. Zanimljivo je kako grijač sekundara uspješno radi te se unatoč 100% vlagi u zraku i kondenzaciji, zrcalo nije orosilo.