Prije dva tjedna sam na jednoj vožnji biciklom prošao Zrinskom gorom, točnije prijevojem „Vratnik“ kraj sela Čavlovica. Motivacija za vožnju, osim otići gdje već nisam bio, je bila istražiti postoji li odgovarajuća lokacija za promatranjem teleskopom. Zrinska gora je neznatno dalje od Petrove gore, a po procjenama sa https://www.lightpollutionmap.info/ trebala bi biti znatno tamnija, s očekivanim SQM vrijednostima od oko 21.6 do 21.7. Petrova gora vrijednosti od 21.6 postiže samo u iznimno dobrim noćima.

Prijevoj Vratnik je na 427 m visine iako tabla pogrešno navodi da je na 467 m. Na vrhu prijevoja odvaja se zemljani put u lijevo i vodi par stotina metara do jedne livade, koja ima jako čisti horizont pod sjeveroistoka do jugozapada. Na bicikliranju sam potvrdio da je lokacija lako dostupna, horizont čist, a pitao sam i vlasnika livade smeta li mu ako dođemo. Rekao je da ne smeta.

Dva tjedna kasnije konačno se pružila prilika obići Čavlovicu. Društvo mi je činio Veljko s kojim sa se našao u Velikoj Gorici. Uputili smo se na sat i pol dugu vožnju po magistralnim cestama do Čavlovice. Ceste je dobra, ali nakon Petrinje zavojita pa nije tako „lagodna“ vožnja kao do Petrove gore.

Po dolasku na lokaciju, oko 21:45, bio sam malo razočaran nebom. Na jugu je bio neki nejasni oblak iz kojeg je povremeno bljeskalo, ali osim toga, cijelo nebo se činilo previše svjetlo. Veljko je rekao da je nebo vidno bolje nego na Petrovoj gori sinoć, ali ja sam očekivao više. Upregnuli smo SQM-ove da bi izmjerili koliko je nebo loše ili dobro, dobivali smo vrijednosti od 21.55 mpas, +/- 0.02 gore dolje. Petrova gora je večer prije bila 21.45 mpas tako da je Čavlovica tamnija, ali ne toliko tamnija. Bilo je tu i svjetlosnih kupola, jedna na jugoistoku, malena, ali onako, upečatljiva. Ona je od Novog Grada (Bosanski Novi). Jugozapad je bio svjetliji uz horizont, to se vide utjecaji Cazina i Velike Kladuše. Sjever je također uz horizont svjetliji, to su Sisak i Petrinja. Ono što je dobro je da je horizont čist od sjeveroistoka do jugozapada, a i te svjetlosne kupole ne smetaju više od par stupnjeva iznad horizonta.

Kada smo već pregazili toliki put, 70 km u mom slučaju, bio bi red da se nešto i promatra. Veljko je postavio opremu, bacio pogled na par dvostrukih zvijezda i ubrzo otišao spavati, a ja sam odlučio se prebaciti malo na galaksije oko Pegaza i Andromede.

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2019-11
  • Datum:                                  31.08.2019.
  • Vrijeme:                                22:40 – 00:40
  • Lokacija:                               Čavlovica
  • Temperatura:                       17°C
  • Vlažnost:                              niska
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Loša, mliječno nebo
  • Granična magnituda:         21.55 mpas
  • Seeing:                                 Dobar, trpio je oko 250x
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

Korišteni okulari: HP – Baader Hyperion 68°, PL – SkyWatcher Planterary 58°, UW – SkyWatcher Panorama 82°

Promatranje

Sektor neba od RA: 22h 00m DEC: +30° 00′ do RA: 23h 00m DEC: +40° 00′

NGC 7331, GX Sb, m=9.5, Peg

143x HP: Veoma sjajna, duguljasta galaksija sa omjerom osi od 4:1. U sredini galaksije je sjajna ovalna regija koja još malo dobiva na sjaju prema samom centru.

214x UW: Galaksija manje-više izgleda isto kao na 143x, samo su rubovi središnje svijetle regije sada bolje definirani, kao da imaju prekid umjesto postupnog gubitka sjaja. Ovaj efekt je posebno izražen na desnoj strani galaksije.

250x PL: Prilikom skiciranja galaksije ispod središnje svijetle regije sam uočio još jedan diskretan oblačić u sklopu galaksije, neznatno svjetliji od okolice. Sama središnja regija mi se čini malo „odmaknuta“ od geometrijskog središta galaksije.

U vidnom polju s NGC 7331 vidim i susjedne galaksije, tzv. „mušice“.

NGC 7335, GX S0, m=13.3, Peg

214x UW: Tamna, malena i nejasna mrlja koja mi se čini mrvicu svjetlija prema sredini.

NGC 7337, GX SBab, m=14.4, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna mrljica, okrugla i sa zvjezdolikim središtem. Teško je uočiti detalje jer „pleše“ na rubu vidljivosti.

NGC 7340, GX E?, m=13.7, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna mrlja bez detalja. Čini mi se da uočavam još jednu mrljicu gore lijevo od NGC 7340, ali provjera u Cartes du Cielu ne otkriva ništa.

Po završetku proučavanja vidnog polja oko NGC 7331 posvećujem se skiciranju istog na povećanju od 250x.

Skica galaksije NGC 7331 i susjeda

Nakon skiciranja se selim na Stefanov Kvintet, grupaciju galaksija nedaleko od NGC 7331. Nažalost, za mene je on kvartet jer ne vidim svih pet galaksija, već tri, a četvrtu nazirem.

NGC 7320, GX Scd, m=12.6, Peg

214x UW: Tamna, ovalna mrlja koja je blago svjetlija prema sredini.

NGC 7319, GX SBbc, m=13.1, Peg

214x UW: Malena, veoma tamna i nejasna mrlja.

NGC 7318A(B), GX, m=13.1, Peg

214x UW: Ovalna, tamna mrlja koja kao da u sebi sadrži zvjezdicu odmaknutu lijevo od centra.

NGC 7317, GX E4, m=13.6, Peg

214x UW: Mrlja koju jedva nazirem skrenutim pogledom, ekstremno tamna.

Oko 2-3′ gore od Stefanovog Kvinteta vidim još jednu mrljicu, tanku, tamnu i sitnu prugu svjetla s atmosferom. NGC 7320A odgovara tom opisu, ali je 10′ od Kvinteta i 15. magnitude pa sam skeptičan da sam baš nju vidio.

Skica Stefanovog kvinteta napravljena sad već davne 2011.

NGC 7265, GX E-S0, m=12.1, Lac

214x UW: Ovalna, tamna, omanja mrlja. Na mjestu središta ima sjajan disk.

NGC 7292, GX IBm, m=12.5, Peg

214x UW: Veoma tamna mrlja, nejasnih rubova. Čini mi se blago ovalna uz nešto sjajniju sredinu.

NGC 7217, GX Sb, m=10.1, Peg

214x UW: Sjajna, okrugla galaksija, umjereno velika. Od ruba prema središtu, jedno ¾ radijusa, polagano joj raste sjaj, a onda zadnju četvrtinu naglo skoči. Izgleda kao nerazlučeni kuglasti skup.

Gotov sektor neba od RA: 22h 00m DEC: +30° 00′ do RA: 23h 00m DEC: +40° 00′

NGC 6879, PNEB, m=12.5, Sge

300x PL OIII: Ova planetarna maglica ostala mi je dužna od zadnjeg promatranja. Unatoč velikom povećanju i OIII filteru, nisam ništa uočio.

Sektor neba od RA: 02h 00m DEC: +40° 00′ do RA: 03h 00m DEC: +50° 00′

NGC 891, GX Sb, m=9.9, And

143x HP: Tamna, velika galaksija. Pruža se oko ¼ vidnog polja, duguljasta je s omjerom stranica 5:1. Jasno vidim tamnu prugu po sredini galaksije. Galaksija je na polovici mrvicu šira. Prošarana je zvijezdama iz Mliječne staze.

NGC 812, GX SBc, m=11.3, And

143x HP: Veoma tamna, nejasna mrlja. Ne vidim detalje u njoj, jednolikog je sjaja i bez teksture. Blago je ovalna i donekle pogled na nju ometa obližnja zvijezda.

NGC 846, GX SBab, m=12.1, And

143x HP: Tamna, duguljasta mrlja sa teže uočljivom prugom svjetla po sredini. Nema jezgru ili slične detalje. Manjih dimenzija je.

NGC 910, GX E0, m=12.0, And

143x HP: Vidim više mrlja u okularu. Ova galaksije je tamna, sitna i blago svjetlija u sredini.

NGC 913, GX S0, m=15.0, And

143x HP: Ekstremno tamna pruga svjetla bez detalja.

Vjerujem kako sam vidio NGC 913,  a ne NGC 912, jer sam galaksiju opisao kao „prugu svjetla“, što više opisom odgovara fotografijama NGC 912 nego 913.

NGC 980, GX S0, m=13.0, And

143x HP: Vidim više mrlja u okularu. NGC 980 je veoma tamna, malena, duguljasta s prugom svjetla po sredini. Pruga svjetla u centru galaksije ima zadebljanje.

NGC 982, GX Sa, m=12.5, And

143x HP: Veoma tamna mrlja, malena, okrugla i s nejasnim rubovima. Izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 1003, GX Sc, m=11.5, Per

143x HP: Tamna mrlja uz sitnu zvijezdu. Umjereno malena, ovalna, ali na stranu prema zvijezdi izgleda kao „odgrižena“. Možda sjaj same zvijezde utječe na vidljivosti i stvara taj efekt.

NGC 1122, GX SBb, m=12.1, Per

143x HP: Tamna, malena i ovalna fleka sa središtem koje liči na mutnu, doduše tamnu, zvijezdu.

Messier 34, OC, m=5.2, Per

100x UW: Veoma sjajan skup, lako se uočava, ispunjava vidno polje okulara, Sastoji se od barem stotinu zvijezda koje imaju veću razliku u sjaju. Središte je zgusnuto, pravokutno, a iz njega se pružaju krakovi tj. lanci zvijezda. Lanci su različitih dužina, a dva najbogatija i najduža pružaju se prema jugu.

NGC 956, OC , m=8.9, And

100x UW: Umjereno velik, ali siromašan skup (barem u odnosu na susjedni M34). Skup se sastoji od 20tak zvijezda različitog sjaja koje su poredane u jedan niz. Zanimljivo je kako je niz savinut na više mjesta pa izgleda kao brojka „2“, barem u newton teleskopu.

Kako sam isti dan odvozio Breveto Velika Gorica od 200 km bio sam umoran pa sam u 00:40 proglasio fajrunt i počeo se spremati. Zaključak je da lokacija obećava, ali je treba još jednom provjeriti.