Teško je naći dobru lokaciju za promatranje koja je lako pristupačna, a opet nudi dovoljno dobro nebo za guštanje u oku nevidljivom. Prije 10tak godina počeo sam ići na redovita promatranja u Vukomeričke gorice. Prvo je to bilo u vikend naselju Prkovec, gdje je nebo bilo bolje nego u dvorištu, ali bitno lošije nego na Petrovoj gori. Ipak, i tako nesavršeno je nudilo priliku za ona promatranja u sred tjedna kada nemam vremena za gazit do Petrove gore. Za informaciju, SQM je u Prkovcu mjerio 21.05 mpas prije 6 godina. Od tad se otvorila autocesta A11 s pretjerano osvjetljenim čvorovima i odmaralištima, a lokalni načelnici su počeli kupovati mandate postavljanjem nove rasvjete ili „unapređenjem“ postojeće na LED.

Sredinom 2013. dao sam otkaz u Geofotu i potrajalo je gotovo 11 mjeseci dok nisam našao sljedeći posao. Vrijeme se kratilo vožnjom bicikla pa sam tako otkrio cestu od Donjeg Hruševca prema Gladovcu Kravarskom. Uz tu cestu, 500 m van sela, bila je prostrana livada s čistim pogledom na jug. Za razliku od Prkovca na 160 m visine, ovdje sam bio na 205 m, bitna razlika u regiji bogatoj maglama. Livada u Gornjem Hruševcu je tako na sljedeće 3 godine postala moja privatna zvjezdarnica. Nebo je bilo tamnije, SQM je mjerio 21.10, jug je bio čišći, a i nisam se motao oko tuđih vikendica. Ipak, nešto je nedostajalo i tražio sam bolje lokacije.

Potraga za lako pristupačnom lokacijom se nastavila. Probao sam s kapelicom u Cerju Pokupskom. Nešto manja visina, oko 170m, ali pustoš prema jugu, lako pristupačno, na vrhu brda… sve je bilo idealno do neugodnog susreta s lokalcima. Nakon tog iskustva Preselio sam promatranja u Hotnju.

Hotnja je zabito selo na jugoistoku Vukomeričkih gorica okruženo poljima i livadama. Mene je interesirala jedna specifična livada koja nudi odličan pogled na jug, nadmorske visine preko 200m što je super za Vukomeričke, ali… bio je jedan problem. S teleskopom sam morao preskakati duboki, metar široki jarak. Shvatio sam da bi to moglo loše završiti pa je uskoro ta lokacija ispala iz kombinacija. Probao sam druge lokacije u Hotnji. One su bile dobre, ali prije mjesec dana me neugodno iznenadilo koliko Petrinja i Sisak svijetle plavičastim svjetlom. Živio LED!

Neka od najboljih „otkrića“ otkrio sam na biciklu. Jednog krasnog prosinačkog dana vozio sam se biciklom po Vukomeričkim. Slavio sam tako svoj 30. ročkas, prebacivanje 10.000 km u toj godini na bajku i odrađivao „građansku dužnost“ vozeći više od 100 km u jednom danu. Prolazeći kroz nesretno Pokupsko Cerje naletio sam na izlazu iz sela na vodospremu. Znao sam od prije da je tu, ali ovaj put mi je zapela za oko i otkrila puni potencijal promatračke lokacije. Lako je pristupačna, čistog juga i jugoistoka, ne smetam nikome, ne vidim se s ceste pa ne privlačim pozornost, a prema jugu je pustoš.

Vodosprema je postala moja nova omiljena lokacija. SQM mjerenja su bila u rangu 21.1 do 21.2, bolje od prijašnjih lokacija. Prvo promatranje na njoj palo je 6 tjedana nakon otkrića i u sljedećih godinu i pol odradio sam s nje 13 promatranja. Tokom tih promatranja uočio sam jedan problematičan uzorak. Kad god bi se „zalaufao“ s promatranjima došla bi magla. Čak je znalo 500 m dalje biti vedro i čisto, a oko vodospreme magla. Počelo me to frustrirati pa sam se bacio u potragu za boljom lokacijom.

Opet me bicikl opametio pa sam tako vozeći Breveto 200 Velika Gorica otkrio jedno golo brdo kraj Gornjeg Taborišta, 5 km od Pokupskog. Tu se nekad nalazila gusta šuma koja je prije par godina iskrčena, a do vrha brda vodi nekih 50 m kolnog puta. Ludilo! Moje oduševljenje je postalo još bolje kada sam ovaj utorak otkrio kako je kolni put pojačan tucanikom, čineći tako pravi makadam. Na vrhu brda sam shvatio da imam čist horizont na 360°, nigdje šuma, reljef ili građevine ne smetaju više od 2-3° nad horizontom. Filing kao u planetariju. SQM je mjerio 21.15, očekivao sam da će biti 21.20-21.25, ali pripisat ću to lošoj prozirnosti. K tome me užasavao intenzitet svjetlosne kupole nad Petrinjom. Izgledala je kao nuklearna gljiva i bila jasno plave boje. Iz tog razloga je od sjeverozapada do istoka nebo lošije ispod 30°, ali jug je dobar, zenit je dobar, zapad je solidan. Problem je što se ova lokacija nalazi na području divljine. Ima čagljeva, lisica, a blizu su i lokacije s vukovima. Ne bojim se tih životinja, ali opet, biti gore sam dok sve oko tebe šušti… malo je jezivo. Drugi je ljudski faktor, naime, ovo brod je na ruti ilegalnih migranata. Ne očekujem probleme s njima, jer vjerojatno izbjegavaju lokalce i žele što prije doći na odredište, ali mi nije svejedno.

Došao sam lokaciju oko 20:15 i krenuo se pripremati. Nakon 5 minuta obišla me policija, ali kada su vidjeli čime se bavim otišli u roku od 30 sekundi uz napomenu da neće više smetati. I bilo je tako. Ja sam se posvetio teleskopu, kolimaciji istog i potom sam se bacio na promatranje. Odlučio sam isprobati novi SkyWatcher Planetary okular s 3.2mm fokusa. Shvatio sam da sam previše konzervativan s povećanjima pa sam odlučio prebaciti 300x povećanja, koliko mi je do sad bio maksimum.

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2019-14
  • Datum:                                  01.10.2019.
  • Vrijeme:                                20:30 – 22:45
  • Lokacija:                               Gornje Taborište
  • Temperatura:                       12°C
  • Vlažnost:                              Srednja
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Osrednja
  • Granična magnituda:         21.15 mpas
  • Seeing:                                 Dobar
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Promatranje

Za testiranje okulara okrenuo sam na zvijezdu Pi Orla (Pi Aql). Ovo je dvostruka zvijezda s razmakom od 1.43 lučne sekunde. Na 465x povećanju obje zvijezde su bile i više nego jasno razlučene. Vidio sam dvije kvrge s difrakcijskim „čušpajzom“ oko njih. Čušpajzi pojedinih zvijezda su se preklapali, ali ove dvije svijetle kvrge su stalno bile odvojene. Zrak je titrao, ali nije bio katastrofa.

NGC 6803, PNEB, m=11.4, Aql

465x PL: Kupio sam 3.2mm okular potaknut željom da ovoj maglici pokažem tko je gazda. Friška figa, veće povećanje nije imalo efekta. Da se razumijemo, lakše se vidjela njena „fejk“ zvjezdana pojava u vidu sitnog diska koji mi se činio okrugao. U tom disku nije bilo detalja, eventualno mi se na trenove ukazivala tamna kvrgica. Nisam valjda novac bacio u vjetar?

Poslije NGC 6803 bacio sam se na Neptun. Planet kao planet bez detalja, blijedoplavi disk nejasnih rubova. Skrenuti pogled je u smjeru 2h, na oko 2 promjera planeta otkrivao sitnu, tamnu zvjezdicu. Ta neugledna zvjezdica je Triton, najveći Neptunov satelit.

Messier 15, GC, m=6.2, Peg

465x PL: Seeing muti sliku na ovom povećanju pa sam skup ne izgleda spektakularno niti je razlučen skroz na skroz. Mliječnost u i oko jezgre je ovalna, promjera je oko 1.5′, dok ostatak skupa se proteže na otprilike pola vidnog polja, tj. 3.7′.

465x PL OIII: Ubacio sam OIII filter da probam uočiti planetarnu maglicu Pease 1. Ne samo da nisam vidio maglicu, već je skup skoro iščeznuo u okularu.

250x PL OIII: Na manjem povećanju skup se nazire kroz OIII, tj. vidim mutno tijelo skupa a skrenuti pogled otkriva par zvjezdica. Niti jedna od njih ne iskače u ovom svjetlu pa zaključujem da od planetarne maglice ništa.

Messier 57, PNEB, m=8.8, Lyr

250x PL OIII: Sjajna, velika maglica, ovalna s omjerom stranica 3:2. Oval je obrubljen sjajnim obodom koji je širine oko 1/3 radijusa maglice s tim da je u smjeru duže osi nešto „deblji“. Sredina je jednolika, bitno tamnija. Ni traga središnjoj zvijezdi. Dimenzije maglice procjenjujem na 75“ x 50“, širina oboda je oko 10“.

465x PL: Izbacio sam OIII filter i moram priznati da maglica sada izgleda ljepše jer je uokvirena okolnim zvijezdama. Na ovom povećanju je ogromna, pruža se 1/6 vidnog polja po dužoj osi. Izgleda kao maglica Helix, tj. NGC 7293 na manjem povećanju. Oduševljen prizorom odlučujem ga skicirati.

Messier 56, GC, m=8.3, Lyr

465x PL: Nastavljam zlostavljati nebo s velikim povećanjem. M 56 je još jedan objekt koji je odlučio skriti svoje tajne iza lošijeg seeinga. Skup je sjajan, velik, cijeli se proteže cca 1.9′. Skup je prošaran s cca 50 individualnih zvijezda iza kojih se krije slaba mliječnost.

NGC 6765, PNEB, m=12.9, Lyr

465x PL: Što je ovo?! Vidim taman, duguljasti flek. Izgleda kao neka galaksija.

250x PL: Flek je tu, sada je sjajniji i ima zvjezdicu na lijevom rubu, duguljast.

250x PL OIII: Unatoč filteru flek nije nestao pa zaključujem kako je unatoč neobičnom izgledu ovo u stvari planetarna maglica.

Uočavam bljesak sa sjeverozapada, moguće nevrijeme u daljini.

NGC 6826, PNEB, m=8.8, Cyg

250x PL: Vidim je u finderu kao zvjezdicu! Impresivno. Okular otkriva veoma sjajan, okrugli disk solidnih dimenzija s izraženom zvijezdom u sredini. Disk je jasan, mrvicu tamniji na rubovima, u sredini je bez detalja.

465x PL: Veoma sjajan i dalje, bez detalja u disku jedino oko središnje zvijezde je mrvicu tamniji. Promjer maglice je oko 30“.

465x PL OIII: Filter je ubio središnju zvijezdu bez otkrivanja novih detalja.

NGC 6884, PNEB, m=10.9, Cyg

143x HYP: Ništa nisam uočio, samo su zvijezde u vidnom polju.

465x PL: Jedna zvijezda je sumnjivo mutna. Ubacujem OIII filter.

465x PL OIII: Ništa posebno, samo sitan, gotovo zvjezdolik objekt čiji sjaj je ostao netaknut OIII filterom.

Prošlo je već dva sata promatranja. Nisam se držao plana promatranja već sam obišao nekolicinu od prije dobro promatranih ili poznatih objekata. Unatoč tom „zabušavanju“ u pregledavanju neba, bio sam zadovoljan jer je promatranje bilo bez opterećenja da se dovrši neki sektor neba. Za kraj sam odlučio pogledati Uran. U okularu, pri 465x sam vidio tirkizan disk bez detalja. Oko planeta vidim tri zvjezdice, jednu u smjeru 11h, jednu u smjeru 2h i treću u smjeru 6h. Ova zvjezdica u smjeru 2h je neka pozadinska zvijezda. Cartes du Ciel kaže da je m=15.8, ali sumnjam u točnost tog podatka. Zvjezdica na 11h je Oberon (m=14.1), a Titania je na 6h (m=13.9).

Nakon Urana bilo je 22:45 te sam se odlučio spremiti i poći kući. Ipak je sredina radnog tjedna.

Heavy geek stuff

Spomenuo sam kako me M 57 na bijesnom povećanju podsjeća na NGC 7293 pri manjem povećanju. Odlučio sam zaviriti na Wikipediju i provjeriti imali li istine u tome. Prividan promjer NGC 7293, tj. njenog najsjajnijeg dijela bez onih vanjskih izdanaka je 22 x 12 lučnih minuta. Pritom se udaljenost maglice procjenjuje na 650 svjetlosnih godina. M 57 je prividno manja. Najsjajniji dio diska, koji se vidi vizualno (bez rozete oko njega) ima dimenzije 1.5 x 1 lučnu minutu. Udaljenost maglice je bitno veća te ona leži na otprilike 2600 svjetlosnih godina. Brzina širenja maglica je podjednaka, oko 30 km/s. Na osnovu tih podataka za NGC 7293 se procjenjuje kako se počela širiti prije 6.500 godina, dok je M 57 puno mlađa i počela se širiti prije 1.600 godina. Na kraju imamo jednostavnu formulu. M 57 je 4x dalje i 4x mlađa. Kada se njenih 1.5′ promjera po dužoj osi pomnoži s ta dva faktora dođemo do podataka kako bi ona na istoj udaljenosti uz istu starost imala dimenzije od 24 x 16 lučnih minuta u promjeru, što je veoma blisko današnjoj prividnoj veličini NGC 7293.

 

(Visited 38 times, 1 visits today)