Nakon uspješnog, ali prekratkog promatranja 28. prosinca, javio se u meni poriv da čim prije se vratim pod nebo. Kako bi se reklo, osjetio sam krv i nema nazad. Poriv je bio toliko jak da sam se u nedjelju 29. prosinca zaputio na promatranje. Pratio sam satelitsku snimku, vedrina je dolazila iz Mađarske i nije bilo sumnji kako će se oko 20h razvedriti. Sjeo sam u auto dok je još bilo oblačno, otišao na teren i nastavio pratiti satelitsku snimku. Vedrina je došla do Medvednice i onda stala. Čekao sam u autu 40 minuta, pratio satelitsku no bez pozitivnog pomaka. Čak je satelitska pokazivala kako se razvedrilo, ali vizualna inspekcija kroz šoferšajbu je otkrila neprekinutu koprenu oblaka. Ništa, pali auto i nazad kući. Barem sam uz put vidio debelu srnu i čupavog zeca.

Došao je ponedjeljak, hladan, nevjerojatno bistar dan. Vraćam se s posla i gledam nebo, ići ili ne ići. Za ručkom pričam s Viki o odlasku pod nebo i ona kaže „Odi, smiri crve u guzici!“. Mudra žena. Kada se u chat grupi javio Zoki da ide pod nebo i da je spreman doći na „lokalne brege“ nije više bilo sumnje – ide se.

U chat grupi se razvila rasprava oko pada sjaja Betelgeza, crvenog diva na Orionovom ramenu. Zvijezda je u protekla dva mjeseca smanjila sjaj za 2.5 puta, tj. 1 magnitudu. Iako je poznato kako je Betelgez promjenjivog sjaja, ovakav pad sjaja se već dugo nije dogodio, barem jedno stoljeće. Boris je rekao kako je sada tek mrvicu sjajniji od Bellatrix, plavog diva čiji je sjaj m=1.6.

Na teren sam došao u 19:40 i tamo našao Zokija, koji je stigao valjda minutu prije. Dogovorili smo se oko rasporeda opreme, sugerirao sam da se spusti malo sa sljemena brda kako bi se zaštitio od svjetala automobila na obližnjoj cesti. Dok su ti automobili prolazili, njihovi farovi ocrtavali su se u zraku u sloju prizemne izmaglice. Prepao sam se kako će nas magla unatoč hladnoći (-3.7°C) dokrajčiti brzo, ali na svu sreću to se nije dogodilo. Komentirali smo sjaj Betelgeza dok smo slagali opremu, kako je Orion čudan, ali da bi eksplozija zvijezde napravila fantastičan ostatak supernove. Kada smo već čakulali o zvijezdi, bacio sam pogled na nebo i usporedio sjaj. Na prvi mah mi se Betelgez učinio jednako sjajan kao Kastor (m=1.5), ali pozornijim gledanjem uočio sam da je ipak nešto sjajniji. Na kraju mi se sjaj zvijezde učinio negdje između Poluksa (m=1.1) i Kastora, možda bliže potonjem. Na temelju tih opažanja sjaj Betelgeza sam procijenio na m=1.4.

Kasnije sam komentirao s Borisom kako je nezahvalno uspoređivati sjaj Betelgeza s Bellatrix zbog velike razlike u boji. Zbog pomaka osjetljivosti oka u mraku prema plavom, crvene zvijezde nam se čine tamnijim nego što inače jesu, pojava poznata kao Purkinjenov efekt. Greška zna biti do 1 magnitude, zbog čega se pri promatranju promjenjivih zvijezda izbjegavaju usporedbe plavih i crvenih zvijezda.

Utjecaj Purkinjenovog efekta na boju cvijeta. By Derivative work by Dick Lyon of original by Lewis Collard

Oko 20h oprema je bila spremna za akciju. SQM je tada mjerio već 21.10 mpas, unatoč Mjesecu na jugozapadu. Kada sam započeo promatranje, SQM je mjerio 21.15 mpas, Mjesec je zašao za gola stabla pa obližnje brdo iako je njegov stvarni zalazak bio u 20:39. Pišući promatranja od 28. prosinca, uočio sam kako na granici zviježđa Kita i Eridan imam „rupu“ u obuhvatu neba pa sam je večeras odlučio zatvoriti.

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2019-17
  • Datum:                                  30.12.2019.
  • Vrijeme:                                20:15 – 22:15
  • Lokacija:                               Pokupsko Cerje
  • Temperatura:                        -4°C
  • Vlažnost:                              Niska
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Vrlo dobra
  • Granična magnituda:         21.25 mpas
  • Seeing:                                 Prosječan
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Promatranje

NGC 955, GX Sab, m=12.0, Cet

143x HYP: Sjajna, ovalna mrlja, duga oko 2 a široke oko 0.5 minuta. U središtu galaksije se skrenutim pogledom nazire zvjezdolika jezgra. Položena u smjeru sjever-jug.

NGC 936, GX SB, m=10.2, Cet

143x HYP: Veoma sjajna, velika ovalna mrlja promjera oko 2.5 minute. Najsjajniji dio galaksije je središnji oval dug 1 i širok 0.5 minuta, položen u okularu pod 45°. Središnji oval u sebi krije jezgru koja mi se na mahove čini zvjezdolikom.

NGC 941, GX SAB, m=12.4, Cet

143x HYP: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalja. Uočio sam je na oko 10 minuta od N936 u smjeru 4h u okularu.

Sektor neba od RA 02h 30m, DEC -20° 00′ do RA 03h 00m, DEC +00° 00′

Sektor neba započinjem promatrati u 20:30. SQM mjeri tada 21.23, temperatura je oko -3°C. Prije nego što sam počeo s promatranjem, Zoki viče „meteor!“. Jedan ljepotan sjaja usporedivog sa Siriusom se spustio prema dolje u Jednorogu. Bio je relativno spor.

NGC 1114, GX SA, m=13.0, Eri

143x HYP: Tamna mrlja, ovalna iako nisam siguran u to jer mi rubovi galaksije „plešu“. Nema jezgru, samo je nešto svjetlija prema središtu.

NGC 1045, GX SA, m=13.0, Cet

143x HYP: Tamna, sitna mrljica kojom dominira poprilično sjajan disk svjetla u središtu. Promjera oko 30 sekundi. Zbog malih dimenzija i visokog središnjeg sjaja izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 945, GX SA, m=12.1, Cet

143x HYP: Veoma taman, nejasni flek, okrugao i promjera oko 1 minute. Smjestio se blizu obližnje zvijezde pa izgleda kao njena refleksija u okularu.

NGC 1162, GX E, m=12.5, Eri

143x HYP: Okrugla, sjajna mrlja manjih dimenzija, oko 30 sekundi u promjeru. Veoma je sjajna u sredini, gdje vidim disk svjetla pa izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 1140, GX Ir, m=12.5, Eri

143x HYP: Sjajna, sitna mrljica koja je veoma sjajna u središtu. Izgleda kao mutna zvjezdica.

Kada pišem izvješće često se dogodi da „provjerim“ kako objekt izgleda na DSS snimkama. NGC 1140 je jedan takav objekt, koji me zainteresirao zbog svoje klasifikacije – GX Ir, nepravilne galaksije. Kratka pretraga Interneta otkrila je kako je ova galaksija patuljasta, veoma nalik Velikom Mageljanovom Oblaku. Smjestila se na 60 milijuna svjetlosnih godina od nas, a na fotografiji koju je snimio teleskop Hubble vide se kolosalni oblaci vodika, mnoštvo mladih zvijezda i repić, zbog čega na DSS snimkama izgleda kao euglena. NGC 1140 je deset puta manja, ali brzina kreiranja novih zvijezda je usporediva s našom Mliječnom stazom, zbog čega spada u „starburst“ galaksije, poput Messier 82. Takvo ponašanje je autodestruktivno i ne traje dugo, jer eksplozije supernova razbijaju oblake vodika i time blokiraju dalje formiranje zvijezda.

This dramatic image shows the NASA/ESA Hubble Space Telescope’s view of dwarf galaxy known as NGC 1140, which lies 60 million light-years away in the constellation of Eridanus. As can be seen in this image NGC 1140 has an irregular form, much like the Large Magellanic Cloud — a small galaxy that orbits the Milky Way. This small galaxy is undergoing what is known as a starburst. Despite being almost ten times smaller than the Milky Way it is creating stars at about the same rate, with the equivalent of one star the size of the Sun being created per year. This is clearly visible in the image, which shows the galaxy illuminated by bright, blue-white, young stars. Galaxies like NGC 1140 — small, starbursting and containing large amounts of primordial gas with way fewer elements heavier than hydrogen and helium than present in our Sun — are of particular interest to astronomers. Their composition makes them similar to the intensely star-forming galaxies in the early Universe. And these early Universe galaxies were the building blocks of present-day large galaxies like our galaxy, the Milky Way. But, as they are so far away these early Universe galaxies are harder to study so these closer starbursting galaxies are a good substitute for learning more about galaxy evolution . The vigorous star formation will have a very destructive effect on this small dwarf galaxy in its future. When the larger stars in the galaxy die, and explode as supernovae, gas is blown into space and may easily escape the gravitational pull of the galaxy. The ejection of gas from the galaxy means it is throwing out its potential for future stars as this gas is one of the building blocks of star formation. NGC 1140’s starburst cannot last for long.

NGC 988, GX SB, m=11.0, Cet

143x HYP: Veoma tamna mrlja, zamaskirana sjajem obližnje zvijezde. Galaksiju sam skužio po tome što je refleksija zvijezde bila asimetrična pa sam se usredotočio na tu „neobičnost“. Kada sam zvijezdu stavio van vidnog polja, bio sam siguran kako je to galaksija.

NGC 1052, GX E, m=10.5, Cet

143x HYP: Sjajna mrlja ovalnog oblika, duže osi od 1.5 minuta. Postaje progresivno svjetlija prema sredini, ali sama jezgra nije zvjezdolika.

NGC 1035, GX SA, m=12.2, Cet

143x HYP: Veoma tamna, duguljasta mrlja. Dimenzije procjenjujem na 2 x 0.3 minute. Skrenuti pogled otkriva 2 ili 3 „kvrge“ po dužoj osi galaksije.

NGC 1042, GX SAB, m=11.0, Cet

143x HYP: Ekstremno tamna, velika, nejasna i nepravilna mrlja bez detalja.

NGC 1084, GX SA, m=10.7, Eri

143x HYP: Veoma sjajna, ovalna mrlja duga oko 2 i široka 1 minutu. Površinski sjaj galaksije je jednolik i veoma visok, bez detalja.

Pukla mina u tehničkoj, ali nemam zamjensku. Nerado vadim van kemijsku i nastavljam voditi dnevnik.

NGC 991, GX SAB, m=11.7, Cet

143x HYP: Veoma tamna, malena i okrugla mrlja bez detalja.

NGC 1022, GX SAB, m=11.7, Cet

143x HYP: Sjajna, ovalna mrlja duga oko 1.5 i široka 1 minutu. Ima prugu svjetla po dužoj osi.

 NGC 958, GX SB, m=12.2, Cet

143x HYP: Ništa! Možda tražim galaksiju na krivom mjestu. Ipak, upornošću detektiram ekstremno tamnu mrlju bez detalja.

214x UW: Nisam uvjeren da je pogled na 143x bio „fer“. Mijenjam okular i otkrivam kako se Hyperion zamaglio. Sada uočavam veoma tamnu, duguljastu mrlju bez detalja.

Zbog magljenja okulara nastavljam dalje promatrati na 214x povećanja kroz Sky Panoramu.

NGC 1015, GX SB, m=12.1, Cet

214x UW: Sitna, tamna mrljica, nešto svjetlija u sredini, ali bez detalja.

NGC 1132, GX E, m=12.3, Eri

214x UW: Tamna, ovalna mrlja, nešto sjajnija u sredini. Nisam uočio druge detalje.

IC 1870, GX SB, m=12.7, Eri

214x UW: Ekstremno taman flek koji izgleda kao refleksija zvijezde u okularu.

NGC 1087, GX SAB, m=10.9, Cet

214x UW: Sjajna, velika i ovalna mrlja duga 2 i široka 1.5 minuta. Rubovi mrlje su nejasni, a sjaj raste malo prema središtu.

NGC 1090, GX SB, m=11.8, Cet

214x UW: Sitna, veoma tamna mrlja bez detalja.

NGC 1094, GX SB, m=12.5, Cet

214x UW: Oveća, veoma tamna mrlja bez jasnih rubova, čini se okrugla. Promjera je oko 1.5 minutu, a na rubu u smjeru 2h nalazi se zvjezdica.

Messier 77, GX Sb, m=8.9, Cet

214x UW: Veoma sjajna, ovalna mrlja. Skrenuti pogled otkriva kako su njene dimenzije 2 x 1.5 minuta. Središtem dominira sjajan oval, dimenzija 1 x 0.5 minuta, a skrenuti pogled otkriva zvjezdoliku jezgru.

Nakon sat i pol promatranja, oko 21:40, dovršio sam sektor neba koji mi je trebao uzeti „samo“ 45 minuta vremena. Zima grize, ali grijači papaka rade, prsti su još funkcionalni, a čak se kemijska nije smrzla. SQM mjeri 21.25, jako dobre vrijednosti za ovu lokaciju. Selim se na sektor neba koji sam inicijalno planirao promatrati, a započeo sam 28. prosinca – granicu Eridana i Oriona.

Sektor neba od RA 04h 30m DEC -20° 00′ do RA 05h 00 m DEC +00° 00′

NGC 1600, GX E, m=10.9, Eri

214x UW: Svjetla, ovalna mrlja. Galaksija ima progresivan rast sjaja prema sredini. Dimenzije procjenjujem na 1.5 x 0.7 minuta.

U toplini stana otkrivam da sam zaboravio pogledati NGC 1604.

NGC 1627, GX Sc, m=12.8, Eri

214x UW: Veoma tamna prugica svjetla. Skrenuti pogled otkriva moguće čvoriće po galaksiji. Sada vidim da sam objekt uistinu uočio na promatranju 28.12.

NGC 1625, GX SA, m=12.3, Eri

214x UW: Duguljasta, tamna mrlja bez detalja. Ima zvjezdicu na zapadnom završetku.

IC 382, GX SAB, m=13.0, Eri

214x UW: Veoma tamna, okrugla i nejasna mrlja.

NGC 1730, GX SB, m=13.0, Lep

214x UW: Tamna, malena, ovalna mrlja kojoj raste svjetlina prema sredini.

Okrećem na NGC 1721 i gledam u okularu. Vidim galaksiju, ali ček ček ček… što je to? Vidim drugu mrlju desno od nje. Fora, imam duo. Pomičem teleskop do susjedne NGC 1723, gledam gdje je ona da nisam krivu galaksiju naciljao. Sve je u redu. Vraćam se natrag do NGC 1721 i opet su tu dvije, ček ček ček… tri mrljice! Jedna je između ove dvije i izgleda kao mutna zvijezda. Zima mi je, žurim riješiti ovaj sektor neba, a galaksija ko šalate!!!

Prilikom pisanja dnevnika još više me iznenađuje da sam ove galaksije gledao prvi put još 2012. u siječnju.

NGC 1721, GX SB, m=13.0, Eri

214x UW: Veoma tamna mrlja, sitna i svjetlija prema sredini. Lijevi dio trojca galaksija.

NGC 1725, GX S0, m=13.0, Eri

214x UW: Ekstremno tamna, mutna zvijezda. Smjestila se u sredini trojca galaksija.

NGC 1728, GX Sa, m=13.0, Eri

214x UW: Veoma tamna pruga svjetla bez detalja, pruža se u smjeru sjever-jug.

NGC 1723, GX SB, m=12.5, Eri

214x UW: Veoma taman oval, malo svjetlija u sredini. Sjaj obližnjih zvijezda maskira galaksiju.

NGC 1726, GX SA, m=11.7, Eri

214x UW: Sitna, sjajna mrlja. Svjetlija je prema sredini i ovalne forme. Na ¼ vidnog polja u smjeru 11h uočavam još jednu mrljicu – NGC 1720.

NGC 1720, GX SB, m=13.0, Eri

214x UW: Veoma tamna, ovalna mrlja s prugom svjetla po dužoj osi.

Postajem već nemaran pri promatranju od zime i umora pa se sve svelo na to jesam li vidio objekt ili ne.

NGC 1667, GX SAB, m=12.1, Eri

214x UW: Tamna, ovalna i omanja mrlja bez detalja.

NGC 1665, GX SA, m=14.0, Eri

214x UW: Ekstremno tamna mrlja bez detalja, vidi se samo kad pomičem teleskop.

Došao sam s ovim sektorom od -20° pa do -5° po deklinaciji. Nemam više snage za nastaviti dalje, sutra treba na posao pa odustajem od promatranja. Šteta, imam osjećaj da ovaj komad neba krije još iznenađenja, ali treba vremena za posvetiti mu se. Uz hladnoće je to teško, jer su promatranja kraća. Iznenađuje me što je već 22:15, vrijeme je proletjelo. Zoki i ja se pakiramo te oko 22:40 krećemo svak svojoj kući.