Petak, vedro je, a Mjesec je u kasnoj fazi. Naravno da se u takvim slučajevima ide na promatranje.

Ovaj put sam uspio motivirati dio članstva AD Beskraj (ADI) da odemo na Čavlovicu, gdje sam ljetos bio s Veljkom pod ne baš tako dobrim mjestom. Za Zagrepčane je Čavlovica udaljena pola sata više vožnje od Petrove gore, doduše po lošijim cestama, ali nudi bitno tamnije nebo. Sama mjerenja SQM-om ne govore kolika je razlika, ali se vizualno osjeti jer nema napornih svjetlosnih kupola. One postoje, ali sežu do 10-20° nad horizontom i uglavnom smetaju na sjeveru, dosadnom dijelu neba. U dobroj noći, kakva je bila sinoć, Petrova gora mjeri 21.45-21.50 mpas, a Čavlovica je mjerila 21.55 do 21.60 mpas. Nebo je toliko tamnije da osjetilo kako je nebo oko Venere sjajnije nego što bi trebalo biti.

Nakon uobičajenog dogovaranja na mailing listi ispalo je da će astrofotografski dio ADI-ja ići u Krivaju kraj Vojnića, a vizualci će zapaliti na Čavlovicu. Prema Čavlovici se zaputilo čak 8 članova ADI-ja, a među njima Matija, koji je zadnji put teleskop postavio u travnju 2018. te Mario, koji je bio 7-8 godina neaktivan. Od ostatka ekipe tu su bili Zoki, Damir s kćerkom, a u zadnji čas su se pridružili Tanja i Tomi.

Čim sam izašao iz auta vidio sam da je nebo bilo dobro. Orion i okolica su bili puni sitnih zvjezdica, a zimska Mliječna staza se pružila od juga pa prema sjeveru, do Perzeja. Na zapadu je sjajila Venera tako jako da je kvarila taj dio neba. Odmah sam se bacio na mjerenja SQM-om i dobivao sam brojku od 21.55. Ajd nije loše. Potom sam postavio fotoaparat kako bi snimio 360° panoramu horizonta i tako detektirao sve svjetlosne kupole koje postoje.

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2020-01
  • Datum:                                  21.02.2020.
  • Vrijeme:                                20:20 – 23:10
  • Lokacija:                               Čavlovica
  • Temperatura:                       0°C
  • Vlažnost:                              Niska
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Vrlo dobra
  • Granična magnituda:         21.60 mpas
  • Seeing:                                 Loš, kasnije prosječan
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Nakon igre s fotićem prešao sam na postavljanje teleskopa što je prošlo bez problema, a potom smo krenuli promatrati. Prvo je na red došla Orionova maglica (M42) koju smo provjerili na 100x s UW okularom. Ispunila je cijeli okular, vidjela se M43, a između njih je bilo fleka tamnijih od neba. Kada smo teleskop malo podigli prema gore, vidio sam Running man maglicu (NGC 1973, 1975) bolje nego ikad. Baš je bila izražena i jasna.

Kada nam je krenulo s Orionovom, prebacio sam se na IC434, ali ništa se nije vidjelo od maglice ili nisam posvetio dovoljno pažnje. Zato smo okrenuli na Flame nebulu (NGC 2024), koja se vidjela fantastično. Izgleda je kao list čija je sredina bila nepravilno izrezana. Kada smo tu, okrenuo sam na Rosettu (NGC 2244) koja je izgledala kao tamna magličasta potkova dolje lijevo ispod otvorenog skupa. Jako lijep pogled za koji smo upotrijebili najniže povećanje koje imam od 65x i OIII filter.

Nakon šaranja po maglicama, okrenuli smo na komet C/2017 T2 PANSTARRS, kojeg smo bez problema spazili negdje u Kasiopeji. U ovom trenu je počeo puhati i na mahove olujni vjetar, koji je u svima nama počeo ubijati volju za promatranjem. Nažalost, ova lokacija je dosta izložena vjetru jer se radi o sedlu prijevoja Vratnik (427 m) na cesti od Gline do Dvora (D6).

Kako bi smanjili utjecaj vjetra, okrenuo sam teleskop prema sjeveru i galaksijama. Kao od šale padale su M82, koja je bila duga i sjajna. Nju smo prije odlaska kući još jednom pogledali na 215x i bila je puna detalja. M81 je na 143x izgledala sjajno, vidjela su se dva spiralna kraka, a središte galaksije je ličilo na Andromedu (M31) u dvogledu. Nastavak je donio M51 i NGC 5195. Spiralna struktura galaksije se nazirala u vidu lukova oko središta galaksije. M101 je pokazala središte i „granulastu“ maglicu oko sebe, a pažljivim pogledom kužio se spiralni krak na desnoj polovici galaksije. M64 je jasno pokazivala zašto je dobila naziv „crno oko“.

Panorama koja pokriva 360° horizonta kako bi se vidio utjecaj svjetlosnog onečišćenja. Svaki element panorame snimljen je s 20s ekspozicije pri f/5.6 i ISO3200

Dojadile su nam tad galaksije pa smo se prebacili na planetarnu maglicu NGC 6543 (250x), potom na M97 (143x) u Velikom Medvjedu. Ona me inspirirala za M46, zvjezdano jato koje u sebi sadrži jednu planetarku. Kako smo sada bili na drugom kraju neba, okrenuo sam na Christmas tree cluster (NGC 2264, 100x). Ovaj skup nisam dugo gledao a zapravo je baš lijep.

Vjetar se u međuvremenu malo smirio, ali šteta je bila počinjena – promrzli smo. Bilo je tek 22h kada su se Tanja i Tomi povukli doma. Mi hrabriji borili smo se još neko vrijeme. Opet smo bili na galaksijama, NGC 4565 koja se pružila kroz cijelo vidno polje (143x). Onda smo okrenuli prema NGC 4636, u kojoj je ruknula supernova mag 12. Nismo opazili ništa neobično u galaksiji, ali smo skicirali položaj zvijezda da bi kasnije provjerili o čemu se radi. Naravno, od supernove ništa. Ona je mag 12 bila sredinom siječnja, a sada je već potonula sjajem ispod 14. magnitude. Poslije supernove sam skicirao M81 na 215x, bacili smo već spomenuti pogled na M82, još jednom napasali oči na M51 i NGC 5195 te na kraju završili na M64. Tu smo već bili dosta umorni pa smo za zadnje objekte pogledali opet NGC 4565 na sada većem povećanju (215x), bila je vidno detaljnija. Skočili smo na M3, M104 i na kraju završili na M42, koja je već bila nisko na zapadu, ali puna detalja. Prije odlaska mjerio sam SQM-om 21.61, što je poprilično lijepa brojka. Nakon toga smo se krenuli pakirati u 23:25 smo krenuli kućama.