Tamo davno, za Božić 2004. godine kupio sam si dvogled Prolux 20×50. Bio je to prvi astronomski instrument koji sam posjedovao. S njim sam sam se počeo redovito baviti astronomijom. Sljedećih par mjeseci bauljao sam nebo, tražio objekte i do proljeća sam „otkrio“ čak 9 objekata. Bili su to neki općepoznati, poput M45, M42, M31, ali i za novajliju malo zahtjevniji objekti poput M22. Danas to možda zvuči smješno što su ti objekti „zahtjevni“, ali tada je Internet tekao žicama na kapaljku, 50.6 kbit po sekundi i po visokoj cijeni od 7 kn po satu. Doći do informacija je bilo teško, posebice kada imaš 17 godina na nekom selu. Snalazio sam se tako da sam web stranice spremao na računalo i kasnije ih čitao offline, kako ne bih nabio račune.

Došla je tako večer 27. travnja 2005., kada sam prema Velikom Medvjedu usmjerio teleskop 76/700 Newton na AZ2 montaži. Bio je to teški šrot od teleskopa, onakav kakav se ne kupuje ni neprijatelju, ali to je bilo jedino što sam imao na raspolaganju. U biti je bio sestričnin teleskop koji mi je, ovisno o dobroj volji, znala posuditi na korištenje, ali isto tako i uzeti natrag kada je najinteresantnije. Tako mi je teleskop „otela“ par dana prije velike opozicije Marsa 2003., to me u konačnici ponukalo na nabavku dalekozora.

Kada sam te večeri usmjerio teleskop postavljen u vrtu prema Velikom Medvjedu, opazio sam malenu mrljicu, ovalnu i jedva vidljivu. Bila je to galaksija M81. U tom trenu opazio sam svoj 10. objekt i proširio svoj Svemir s 3 milijuna svjetlosnih godina na 10. Bilo mi je nevjerojatno da mogu iz Novog Čiča promatrati nešto tako daleko. Od tog dana do datuma pisanja ovog teksta M81 sam zabilježio u svojim dnevnicima 17 puta, a u okularu vidio u vjerojatno dvostruko više navrata.

“Digitalna” skica od 28. travnja 2005. Ako se dobro zagledate možda i uočite M81 na njoj.

 

Sljedeći veliki napredak je bila nabavka 200/1200 Dobsona u ljeto 2005. S njim sam tri mjeseca kasnije, 27. srpnja 2005., ponovno promatrao M81 u noći ludila, kada sam isprobavao novi teleskop pod vedrim nebom. Mjesto promatranja je bio vrt, između kukuruzišta i krumpirišta. Počeo sam s tim promatranjem dok se još nebo nije smračilo i sljedeća 2 h sam „otkrivao“ nove objekte. Što god sam pogledao bilo je novo ili je izgledalo bolje nego ikad. To je bila noć koju neću zaboraviti. Novi teleskop bio je toliko jači da je M81 sada bila sjajan oblačić.

Bode’s Nebula – Messier 81 (2006)

 

Trebalo je nekako zabilježiti promatranja osim riječima. Iz tog razloga sam počeo skicirati kako bih drugima mogao predočiti viđeno. Fotoaparat nisam imao, a možda i bolje, jer sam ovako ostao „hipster“ koji skicira već 15 godina. Prva skica M81 je nastala još 28. travnja 2005., kao neka digitalna črčkarija nastala u Corelu, a koja je trebala predstavljati ono što sam vidio. Po datumu nastanka, 28. travnja 2005. u 00:37 mogu sa sigurnošću reći kako sam je krenuo crtati odmah po povratku s promatranja :). Pravu skicu nastalu olovkom na papiru nacrtao sam pola godine kasnije, 22. siječnja 2006. Gruba je i jednostavna u usporedbi s današnjim uradcima, ali je veliki iskorak u odnosu na impresionističku črčkariju iz Corela. Zanimljivo je kako sam na toj skici zabilježio kako je granična magnituda 6, nešto što zbog rasta svjetlosnog onečišćenja neću više doživjet u Novom Čiču osim ako se ne dogodi neko zamračenje. Pozadina skice je nejednolika jer sam tada skice crtao na običnom, 80 gramskom papiru, kakav se koristi za printere.

Sljedeću skicu M81 nacrtao sam u siječnju 2007., godinu dana nakon prve. Napredak u tehnici crtana i promatračkom iskustvu je očito. Skica je oku ugodnija, realnija, a vidi se više detalja, poput zvijezda u vidnom polju ili u obliku galaksije. U tih godinu dana dogodio se jedan bitan pomak, prešao sam običnog na hamer papir, 150 gramski, što se osjeti u kvaliteti skice. Nema nabora koji prilikom skeniranja izazivaju mrlje na pozadini skice. Osim toga, nisam više kao predložak vidnog polja koristio kružnice od 7 cm u promjeru, već od 10 cm, što je omogućilo finije detalje na skici. Jedna zanimljivost, upravo tog 13. siječnja 2007. sam bio prvi put na Petrovoj gori i točno se sjećam kako sam ostao zbunjen količinom zvijezda na nebu. Bilo ih je toliko da su sakrile one poznate forme zviježđa.

Skica M81 iz 2007. Vidi se napredak u tehnici.

 

Sredinom 2007. sam pomalo neočekivano kupio veći teleskop, GSO 300/1500. Prva inkarnacija „Tristača“ omogućila je magnitudu dublji prodor u Svemir. Sljedeća skica M81 nastala je tako 28. veljače 2009. s Petrove gore. Tamno nebo najdraže mi lokacije za promatranje, veće iskustvo i veći promjer rezultirali su detekcijom spiralnih krakova u galaksiji. Nije se u biti vidjela spiralna struktura kao takva, već počeci dva dominantna kraka.

Prva skica kroz 30cm teleskop. Jasno se vidi kako veći teleskop omogućava uočavanje spiralnih krakova u M81.

 

Strašno je napisati koliko je vremena prošlo, ali 11 godina kasnije nacrtao sam novu skicu, kroz SkyWatcherov 300/1500 Dobson s GoTo montažom. Praćenje koja montaža osigurava i još tamnije nebo na Čavlovici od onog na Petrovoj gori rezultirali su pokojim detaljem više na skici. Najveća razlika se vidi na broju ucrtanih zvijezda, sada kada ne bježe kroz vidno polje lakše ih je detektirati i zabilježiti. Aktualna skica bez poteškoća bilježi zvijezde do magnitude 14.5, nešto što mi je prije bilo na rubu detekcije. Veće povećanje od 215x s 23′ vidnog polja otkrilo je nijansu više u galaksiji, tako da sada mogu opaziti „pukotinu“ tj. tamniju regiju između izdanaka spiralnih krakova i središte galaksije. Sama jezgra galaksije je pak disk svjetla od možda 10-15 lučnih sekundi u promjeru. Zanimljivo je kako je središte galaksije izgledalo kao Andromedina galaksija u dvogledu.

Aktualna skica. Detalji su slični kao na skici iz 2009., ali bolje i realnije prikazani.

 

Pred kraj ću se posvetiti nepravednu usporedbu fotografije i skice. Donator fotografije za usporedbu je opet Saša Nuić. Tko pažljivo čita Zvjezdopise zna da je dosad već donirao fotografiju za skicu Messier 78. Na usporedbi se vidi kako sam na skici bio dosta slobodan sa ucrtavanjem zvijezda, ali detalji u galaksiji su tu. Početci spiralnih krakova na fotografiji i skici se poklapaju, vidi se tamna pruga koja ih odvaja, a središte je na oba medija maleni iznimno svjetli disk. Iako skica, a ni vizualni dojam, nisu raskošni kao Šašina fotografija, lijepo je vidjeti kako vizualna astronomija nije skroz nekonkurentna astrofotografiji. Moguće je i k tome relativno lako uočiti generalne detalje objekata. Danas smo u poziciji kada znamo kako je M81 spiralna galaksija pa koliko se god trudili, lakše ćemo detektirati spiralnu strukturu nego astronomi prije izuma astrofotografija. Ipak, iznenađuje me kako netko od promatrača iz 19. stoljeća koji su na raspolaganju imali vrhunske teleskope, poput Lord Rossea (vlasnika 72 palčanog reflektora), nisu uočili spiralnu strukturu ili posvetili posebnu pažnju ovoj galaksiji. Dovoljno je svjetla da u instrumentima tako velikog promjera pokaže spiralnu strukturu. Kako M81 izgleda kroz za naše pojmove veliki teleskop do 457 mm u promjeru možete vidjeti na primjeru skice Andreasa Domenica. Koristili smo slična povećanja i obojica smo promatrali s dobre lokacija, ali veći teleskop jednostavno izvlači više iz galaksija.

GIF s preklopljenom fotografijom i skicom Messier 81

 

I za sami kraj ovog članka, uživajte u punoj raskoši fotografije koje je snimio Saša. Messier 81 je jedna od najsvjetlijih galaksija na nebu, na sjevernoj hemisferi samo su Andromedina (M31) i Trokut (M33) svjetlija. Udaljena je od nas nekih 12 milijuna svjetlosnih godina, upola je manja od našeg Mliječnog puta te nam se približava brzinom 34 km/s. Dosad je u M81 puknula samo jedna poznata supernova, SN1993J, koja je dosegnula sjaj od 10.5 magnituda, dovoljno da se opazi i manjim amaterskim teleskopom. Bacite pogled na galaksiju, nikad ne znate kad će opet nešto u njoj grunuti.


M81 kako ga je snimio Saša Nuić. Hvala mu što je dopustio korištenje fotografije na ovim stranicama.

(Visited 87 times, 1 visits today)