Konačno verzija kataloga nebeskih objekata Charlesa Messiera imao je 103 unosa. Katalog je objavljen 1781. godine u sklopu godišnjaka s efemiradama astronomskih objekata Connaissance des Temps (Znanje vremena). Kako na objavljivanje godišnjaka nije imao utjecaja, Messier se požurio oko zadnjih objekata u katalogu i galaksija M108 (Messier 108) je tako postala trinaesto prase.

Messier je znao za postojanje ove galaksije, spomenuo je nju i M109 prilikom mjerenja položaja planetarne maglice M97. U svom primjerku godišnjaka, Messier je u konačnici rukom upisao fusnote vezane uz objekte od M104 do M108, dokazujući tako da je znao za njihovo postojanje.

Galaksiju je prvi opazio Messierov suradnik, Pierre Mechain 19. veljače 1781. godine. Sam Messier promatrao je galaksiju 24. ožujka iste godine, upisao kao fusnotu u već spomenuti godišnjak i kasnije je zajedno s M109 spomenuo u nekom pismu iz 1783. Cijela ta situacija ne objavljivanja otkrića dovela je do toga se William Herschel mogao pohvaliti neovisnim „otkrićem“ galaksije 17. travnja 1789., kada ju je upisao u svoj katalog kao H V.46. Herschel je bio veoma sistematičan u svom poslu pa ime nije samo nasumične prirode, već je govorila nešto o prirodi objekta. Slovo „H“ je naravno od prezimena Herschel, ali „V“ je u biti rimski broj 5, kojim je Herschel označavao „velike maglice“, a 46 je redni broj objekta po toj klasifikaciji.

Nepravda prema galaksiji M108 ispravljena je tek 1953., kada je astronom i povjesničar znanosti Owen Gingerich proučavanjem Messierovih bilješki došao do zaključka kako je galaksiji mjesto u katalogu.

Ne mogu reći da sam poklonio pažnju M108. U 15 godina promatračke karijere samo sam je u četiri navrata upisao u dnevnike i dvaput skicirao. Zadnji upis u dnevnike je bio 2017. godine, dakle prije 3 godine. Pokraj drugih čudesa u Velikom Medvjedu poput galaksija M81, M82, M101 i obližnje M51, jednostavno se ne sjetim M108. Galaksija nije nešto sjajna, iako joj tepaju „mala M82“, u stvarnosti je četiri puta tamnija. Prema podacima s NED-a, njena vizualna magnituda je 10.03, a kutne dimenzije 8.8 x 2.2 lučne minute. Čak i po kutnim dimenzija je 50% manja od M82. Po čemu su onda slične?

Poput M82, M108 je prečkasta spiralna galaksija. Okrenuta nam je bridom spiralnog diska koji gledamo iz niskog kuta (15°). Zbog orijentacije u prostoru koji je skoro „bridom“, ali nije, galaksija nam pokazuje svoje tamne oblake prašine i plina. Upravo zbog silueta tih oblaka nad sjajnim diskom galaksije na fotografijama se vidi kompleksna mreža svijetlih i tamnih oblaka, dok je sama jezgra galaksije, u kojoj se smjestila crna rupa 24 milijuna puta veće od Sunca, sakrivena. Iako je središnja crna rupa 6x masivnija od one u našoj Mliječnoj stazi, ukupno je galaksija bitno manja i lakša od naše galaksije. Procjena je kako je njena masa 125 milijardi puta veća od Sunce (Mliječna staza ima oko 500 milijardi masi Sunca), a promjer joj se procjenjuje na između 65.000 i 120.000 svjetlosnih godina. Velik raspon u procjenama promjera posljedica je neslaganja oko procjena udaljenosti galaksije, koje variraju od 7 do 15 megaparseka, tj. 15 do 48 milijuna svjetlosnih godina. Prosječna procijenjena udaljenost galaksije je 9 megaparseka, tj. 30 milijuna svjetlosnih godina (što rezultira promjerom od 75.000 svjetlosnih godina).

Transformacija fotografije M108 u nešto nalik skici.
NOAO/AURA/NSF

Galaksiju sam skicirao u dva navrata, prvi put sad već davne 2007. kroz 200/1200 GSO dobsona, a drugi put neku večer na promatranju. Zanimljivo je kako je ovo jedan od primjera gdje se u galaksiji može uočiti jasna struktura, posebice u 300mm teleskopu. Za usporedbu sam upotrijebio zeleni kanal fotografije koju je snimio 0.9m teleskop na opservatoriju Kitt Peak. Kanal sam dodatno obradio kako bi dobio „vizualni“ dojam i potom ga usporedio sa skicom. Vidi se kako na nekim mjestima zvijezde ispod razine detekcije, magnitude 14.6 ili tamnije, ostavljaju dojam svijetlih „čvorova“ u galaksiji. Unatoč tome što je skica skromna detaljima u odnosu na fotografiju, veseli što oko može uloviti bar nešto raskoši u odnosu na astronomske kamere. Jedino što me iznenadilo je koliko je veća galaksija na skici nego na fotografiji. Trebam pripaziti na dimenzioniranje objekata jer sam položaj zvijezda jako dobro ucrtao.

Usporedba detalja u fotografiji obrađenoj da nalikuje na galaksiju u teleskopu i skice.

Izvori