Komet C/2020 F3 (NEOWISE)
Astronom David H. Levy jednom je izjavio: „Kometi su poput mačaka, imaju rep i rade točno ono što žele“. Levy je ovom izjavom opisao stvarnu prirodu kometa – oni su nepredvidivi i ponašaju se po nekim svojim pravilima. Nikad ne znate kada će se na nebu pojaviti sjajan komet i koliko će dugo biti sjajan, hoće se raspasti ili će preživjeti prolazak kroz unutrašnjost Sunčevog sustava. Zbog svoje građe, a sastoje se konglometara prašine i leda, podložni su pucanjima, odlamanjima, izbačajima plina ili „gašenjima“. Sjaj kometa zato je teško predviđati i već su nam poznati brojni slučajevi kada su se astronomi i mediji opekli sa najavama velikih kometa. Zadnji takav slučaj bio je C/2012 S1 (ISON), koji je prema najavama u medijima trebao biti komet stoljeća, vidljiv u sred dana, sjajniji od Mjeseca… Na kraju je u tjednima prije perihela postalo jasno kako će ISON biti sjaja manje od predviđenog, a na kraju se pri prolasku kroz perihel „ugasio“ i raspao. Od kometa stoljeća nije bilo ništa. Još (ne)slavniji primjer lošeg predviđanja sjaja je komet C/1973 E1 Kohoutek, koji u pri prolasku kroz perihel krajem prosinca 1973. bio sjajan objekt, ali ne onako kako je javnosti prezentirano. Iz navedenog razloga su se astronomi i mediji opekli s najavama kometa pa je prolaz komet C/1975 V1 West kroz perihel u veljači 1976. bio gotovo nezapažen među općom populacijom, iako su astronomi zabilježili da se komet vidio u sred dana.
Komet C/2020 F3 NEOWISE snimljen 8. srpnja s 50mm objektivom. Vide se mrežasti noktilucentni oblaci
Vratimo s crtica iz povijesti i mačaka na temu ovog posta – komet C/2020 F3 (NEOWISE). Komet je otkriven 27. ožujka 2020. od strane svemirskog teleskopa NEOWISE. Predviđanja s početka svibnja procjenjivala su kako će komet u jutarnjim satima nakon perihela imati sjaj od 3 do 3.5 magnitude, što bi ga učinilo na rubu vidljivosti golim okom. Komet je u danima prije perihela nestao u sjaju Sunca dok je bio prividnog sjaja 7. magnitude. U vidno polje satelita SOHO ušao je sa prividnim sjajem od 3. magnitude, a nakon prolaska kroz perihel 3. srpnja na jutarnjem nebu se pojavio kao objekt 1. magnitude, daleko nadmašujući predviđanja. Ekipa AD Beskraja je odmah reagirala i 5. srpnja ulovila prve fotografije kometa iz Hrvatske. Komet su tada opisali kao jedva vidljiv golim okom u jutarnjem praskozorju. Sljedećih par dana kontinentalnu Hrvatsku su mučili oblaci pa nije bilo velikog broja novih snimaka, a onda je došlo jutro 8. srpnja!
Teškom mukom sam se ustao to jutro, kad je budilica zazvonila u 3:15. Pitao sam se jel taj komet vrijedan silne muke prekidanja sna nakon 3h spavanja. Ipak, kad sam već budan nekako sam izgmizao iz kreveta i krenuo prema terenu. Sjedam u auto, provjeram chat grupu je ima koga na terenu i tad uočavam da je Boski (Ivan Bosnar) objavio da sa Sljemena vidi noktilucentne oblake ispod kometa. Pogledao sam prema sjeveroistoku i stvarno – mrežasta, električno plava mreža oblaka pružala se uz horizont. Tad sam uočio i komet, kroz prljavo vjetrobransko staklo. Ajmeee, pa vidi se golim okom bez problema. Prvi takav komet na Panstarrsa iz 2013. godine!
Došao sam na lokaciju i počeo slagati opremu. Od uzbuđenja su mi se ruke tresle. Prvih par fotki nisam ni fokus provjerio, samo sam krenuo snimati. Onda sam stao, duboko udahnuo i ponovio proceduru izoštravanja, podešavanja i tada je pravi posao počeo. Na svakoj fotografiji komet je u kombinaciji s oblacima izgledao nestvarno lijepo. Kako je sunčevo svjetlo napredovalo kroz atmosferu tako su oblaci s vremenom prekrili komet i djelomično utrnuli njegov sjaj, ali to nije bio problem jer je prizor bio vanserijski. Prvi put ću reći da su oblaci popravili promatranje i snimanje nekog nebeskog objekta. Kada je sva foto mašinerija bila upogonjena, nazvao sam Boskija jer sam znao da je budan, čisto da s nekim imam za podijeliti uzbuđenje i euforiju. On je bio jednako oduševljen prizorom. Promatrao sam komet i kroz dvogled te sam procijenio kako mu se lagano zavinuti rep pružio oko 3.5° (7x više od promjera mjesečevog diska na nebu). Nakon dvogleda opet sam se posvetio fotoaparatu kako bih snimio komet i praskozorje u što više kombinacija ekspozicija, osjetljivosti i blendi. Konačno sam se u 4h povukao kući, a komet se i dalje vidio na sada već sjajnoj pozadini neba.
Panorama kometa C/2020 F3 NEOWIS, Venere i Plejada. Panoramu čine 4 fotografije snimljene 50mm objektivom.
Kako su fotografije u srijedu ujutro ispale odlične, odlučio sam se žrtvovati i sljedeću jutro, 9. srpnja. Ovaj put je plan bio ambiciozniji. Umjesto livade kraj Velike Gorice, odlučio sam otići do sela Kravarsko, koje je na vrhu brda koje se diže cca 120 m iznad okolnih ravnica. Kako je muka lakša kada se podijeli, nagovorio sam Marka da mi se pridruži. Ovaj put me dočekalo još gadnije buđenje, u 2:25, gmizanje do auta, skupljanje Marka i onda 20 minuta vožnje do lokacije. Ali znate što? – isplatilo se! Pogled s brda je bio predivan i čist u smjeru sjeveroistoka. Čim smo izašli iz auta, oko 3:10, vidjeli smo komet golim okom samo par stupnjeva nad horizontom. Ovaj put je izostalo uzbuđenje od nekog proteklog jutra i sve sam obavio mirno i staloženo. Unatoč izostanku noktilucentnih oblaka ovaj put su mi fotke ispale bolje, jer sam imao više ideja u glavi kako pofotkati prizor. Na kraju, kako je pogled s brda veoma otvoren, a horizont čist, nekako su panorame ispadale najbolje. Prvo sam jednu snimio s 50mm objektivom pa sam istu panoramu snimio s 35mm objektivom, a u pauzama između panorama sam upotrijebio 70-200 objektiv za detalje u kometu. Kada se već dobrano razdanilo, Marko i ja smo na par trenutaka promatrali zoru i došli do zaključka kako su ljepše od zalazaka sunca. Oko 4h smo krenuli kući na spavanje.
Komet će nakon 11. srpnja biti vidljiv na jutarnjem i večernjem nebu, ali se očekuje kako će mu do tad sjaj oslabiti. No sjetite se što je Levy rekao o kometima, imaju rep i ponašaju se kako žele. Možda se dogodi kakav izbačaj plina koji će komet učini još spektakularnijim i povećati mu sjaj kada najmanje očekujete.
