Nažalost, postavljanje telekomunikacijskog tornja na Petrovoj gori i slobodno tumačenje aktualnih propisa o sigurnosti zračnog prometa doveli su do toga da je ona kao lokacija za promatranja postala neiskoristiva. Toranj je visine 65 m i kako je viši od 60 m iznad okolnog terena mora imati jaku crvenu rasvjetu. Pod slobodno tumačenje propisa smatram činjenicu kako je samo 170 m od tornja, koji je na 496 m visine, vrh Mali Petrovac s 514 m visine. Osnovnoškolska matematika govori kako 514 m – 496 m = 18 m, a 65 m – 18 m = 47 m. Ako je ta matematika ispravna, onda nesretni toranj nije 65 m viši od okolnog terena, posebice kada se dodaju krošnje stabala visine 10 – 15 m ili visina spomenika, koji 300 m udaljen od tornja doseže visinu od 543 m. Otom potom, vrte se kotačići da se ospori tako jaka rasvjeta na tornju.

Kao posljedica neadekvatnosti Petrova gore, godišnji star party koji organizira AD Beskraj preselio se na alternativnu lokaciju u selo Bunić za vikend 18. do 20. rujna 2020. Tko ne zna, Bunić je malo selo 10 km jugozapadno od Korenice, na sjevernom rubu Krbavskog polja. Za astronome je sretna okolnost što je to rijetko naseljen kraj pa javne rasvjete ima jako malo, a svjetlosno zagađenje je prisutno par stupnjeva iznad horizonta. Što se dogodi kada popularni star party preselite s lokacije na sat vremena vožnje od Zagreba do ličkih pustoši do kojih se treba voziti dva, dva i pol sata? ON U POTPUNOSTI USPIJE!

Odlična je to stvar, jer pokazuje kako je amaterska astronomija u Hrvatskoj jaka i draga ljudima. Unatoč izoliranosti lokacije na promatranje je došlo 50 tak ljudi. Kako na puno dostupniju Petrovu goru zadnjih godina dođe oko stotinjak ljudi, ovo je veliki uspjeh. Većinu posjetitelja su činili više ili manje prekaljeni astronomi amateri koji su znali u što se upuštaju, no veselila su i neka dosad neviđena ili rijetko viđena lica na ovakvim događajima.

U petak, za prvu noć je bilo oblačno pa se u hostelu Mirna dolina održalo druženje okupljenih. Što se događalo te večeri nije tema ovo bloga. Ono što čitatelje interesira je druga noć koja je bila vedra i doprinijela je da star party uspije.

Saša nas je odveo na livadu sjeveroistočno iznad Bunića. Do nje smo došli krenuvši iz hostela u koloni auta. Zapravo je sve izgledalo na tren kao svatovska povorka. Nakon 5 minuta vožnje u koloni, a koja je zbunila druge sudionike u prometu, došli smo do skretanja gdje smo nakon 500 m vožnje bili na livadi gdje će se održati star party. Otvoren i čist horizont, daleko bolji od Petrove gore, obećavao je i ukazivao kako je ovo dobra prilika za promatranje. Kao i uvijek, osjetljivi i nikad zadovoljni astrofotografi zauzeli su najbolju poziciju pa smo se mi vizualci smjestili ispod njih. Bilo je prigovora da smo se previše razdvojili pa je kroz noć bila slaba komunikacija, ali mislim da astrofotografi ne mogu vjerovati kolika ta „slabašna“ svjetla laptopa smetaju. Ja sam se odvojio i od ostataka vizualaca da uživam u samoći i koncentraciji na nebeske objekte. Htio sam iskoristiti ličko nebo do maksimuma.

Kako to uvijek biva, star party je mjesto gdje od ozbiljnog promatranja ne bude ništa. Pokaži nekome kakav objekt, baci pogled kroz tuđi teleskop, popričaj o okularima, optici, finderima i ode vrijeme. Dok se priča i druži zima lagano nagriza, a optika se nakvasi vlago i čiča mića gotova je priča. Tako je bilo i ovaj put. Ali, ne žalim! Posebice zbog gulaša u ponoć. Seeing je na početku noći bio bezveze, ali kasnije se popravio te je iza ponoći Mars bio fantastičan. Izredali su se ljudi za teleskopom, čak sam im i binoviewer podesio i naučio ih kako gledati kroz njega. Planet je bio pun detalja, gotovo smrznut u okularu s tek povremenim treptajem. Malo iza 1 sat ujutro seeing je malo popustio pa sam umoran i promrzao otišao u topli krevet. Kasnije su mi rekli da su Mars gledali na 600x povećanju u uvjetima savršenog seeinga, eto mi kada idem prerano spavati.

Posljedica Lika star partya je da želim doći opet i da sam se naložio na Mars maksimalno. Kada sam vidio te detalje na planetu zapitao sam gdje je granica onoga što mogu vidjeti na planetu. Od tad vrebam na planet kad god mi se pruži prilika.

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2020-12
  • Datum:                                  19.09.2020.
  • Vrijeme:                                21:00 – 01:15
  • Lokacija:                               Bunić
  • Temperatura:                       6°C
  • Vlažnost:                              Visoka
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Dobra, kasnije oblaci
  • Granična magnituda:         21.65 mpas
  • Seeing:                                 Loš, kasnije vrlo dobar
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Promatranje

Za početak sam odlučio istražiti galaktičko jato Abell 262 koje sam promatrao tjedan dana ranije iz Gornjeg Taborišta.

NGC 709, GX, m=14.3, And

143x HYP: Ekstremno tamna mrlja koju skrenutim pogledom mogu nazrijeti možda 20% vremena.

NGC 710, GX Sc, m=13.7, And

143x HYP: Veoma tamna, manja mrljica sa ovalnom formom

Zanimljivo je da sam na prijašnjem promatranju ovog jata uočio dva objekta: NGC 704 i 704B. Sad pod ličkim nebom uočio sam NGC 704, ali nisam uočio ništa što bi moglo biti 704B. Morat ću opet pogledati jato i baš se zagledati kako bih vidio da li je NGC 704B stvarno viđen objekt ili se tu radi o pogrešnoj identifikaciji NGC 705 ili neke druge obližnje galaksije.

Nakon što sam iz galaktičkog jata izvukao što sam mogao, prebacio sam se na sektor neba.

Sektor od RA 02h 30m DEC +20°00′ do RA 03h 00m DEC +40°00′.

NGC 976, GX Sa, m=12.4, Ari

143x HYP: Tamna, okrugla mrlja jednolikog površinskog sjaja. Manjih dimenzija.

NGC 1056, GX Sa, m=12.4, Ari

143x HYP: Tamna, veoma malena mrljica, izgleda kao mutna zvijezda.

NGC 972, GX Sab, m=11.4, Ari

143x HYP: Sjajna, ovalna mrlja manjih dimenzija. U njoj nazirem skrenutim pogledom dva moguća čvorića. Veoma blizu, lijevo od galaksije su dvije zvijezde.

NGC 1012, GX S0, m=13.0 (b), Ari

143x HYP: Duguljasta, ovalna i tamna mrlja s mogućom tamnom prugom po sredini i središnjim zadebljanjem. Umjereno velika. Zvijezda na gore od galaksije.

NGC 1060, GX S0, m=11.8, Tri

143x HYP: Tamna, ovalna mrlja sa sjajnom jezgrom. Sjaj galaksije od jezgre naglo pada prema rubu. Umjereno malena.

NGC 1066, GX E, m=14.3 (b), Tri

143x HYP: Veoma tamna mrlja, sitna i okrugla. Središte je znatno sjajnije od ostatka galaksije. Oko 5 lučnih minuta desno od NGC 1060.

NGC 959, GX Sdm, m=12.4, Tri

143x HYP: Tamna mrlja, ovalna, malena i u obliku slova “L”.

NGC 949, GX SA, m=11.8, Tri

143x HYP: Ovalna, tamna fleka, duguljasta, zvijezda na gornjem rubu.

NGC 1058, GX SA, m=11.2, Per

143x HYP: Sjajna, ovalna, velika mrlja jednolikog površinskog sjaja.

NGC 1023, GX S0, m=9.4, Per

143x HYP: Veoma sjajna, ovalna, velika mrlja. Duga je oko 2 lučne minute. Središte galaksije je značajno svjetlije od ostatka galaksije i ovalnog je oblika. Izdanci koji izviru iz galaksije su veoma tamni.

IC 239, GX SAB, m=11.1, And

143x HYP: Veoma tamna, rasplinuta mrlja bez detalja i jasnog oblika. Skriva je sjaj okolnih zvijezda.

NGC 1156, GX IB, m=11.7, Ari

143x HYP: Tamna, velika mrlja bez jasnih granica. Na donjem desnom rubu se smjestila zvjezdica.

Završetkom sektora prebacio sam se na već spomenuto promatranje Marsa. Skica od tog promatranja je vidljiva ispod.