Optika je jako varljiva grana fizike i sve je u njoj poprilično varijabilno. Vjerujem da svatko od nas na teleskopu ima info pločicu na kojoj pišu neke osnovne informacije o teleskopu, promjer i fokus objektiva. Na mom teleskopu piše d=305 mm, f=1500 mm. Od tih specifikacija jedino je promjer od 305 mm donekle točan, a ovaj fokus je vjerojatno blizu 1500 mm, ali sigurno nije točno toliki.

Kada promatram planete koristim binoviewer, tj. dvoglednu glavu/nastavak. Ne znam koji bi bio prijevod na hrvatski. Binoviewer funkcionira na način da prizmom dijeli svjetlo na dva jednaka dijela i potom ih setom prizmi dovodi dalje do dva okulara kroz koja u konačnici promatrač gleda sliku. Korištenje dva oka ima mnoge prednosti: manje naprezanje, lakše uočavanje detalja, jedno oko ispravlja greške drugog oka i sam dojam slike je veći. Mana je što se svjetlo objekta dijeli pa binoviewer funkcionira dobro samo na svijetlim objektima poput planeta ili Mjeseca.

Još jedna posljedica korištenja binoviewera je potreba za korištenje predleće. Kako igra tih prizmi produžuju put svjetla za 110 mm u slučaju mog William Optics binoviewera, predleća je nužnost koja će pomaknuti fokus teleskopa. Bez te leće u reflektoru Newtonovog tipa nije moguće dobiti oštru sliku. Kada sam kupio binoviewer, davne 2009. godine, kupio sam i dotičnu leću. Njen „nedostatak“ je da sliku povećava za faktor 2.5. Kako sam binoviewer namijenio za promatranje planeta to nije bio problem jer su veća povećanja poželjna stvar. Ipak, tadašnji teleskop nije imao praćenje pa sam svu opremu posložio kako bih mogao doći do 300x povećanja, gornje granice za ugodno promatranje bez praćenja.

I tako je prošlo 11 godina, starog Tristača (GSO 300/1500 Dob) je zamjenio Tristač Mk2 (SkyWatcher 300/1500 GoTo Dob), a ja sam se uz mogućnost praćenja pomamio za većim povećanjima. Kao, uvijem me seeing dosad zezao i sada kada imam praćenje se popravio. Nabavio sam tako okulare koji idu do 470x za jedno oko, ali sam na binovieweru ostao na maksimalnom povećanju od 300x. Moj pogled na povećanja je promijenio Lika star party, gdje sam vidio da se tu i tamo pojavi prilika za promatrati na povećanjima većim od 300x. Dapače, neki su te noći Mars gledali na 600x, a ja ne mogu ni sanjati o postizanju takvih povećanja u binovieweru. Na svu sreću, Zorislav mi je te večeri dao ideju za dobar „hack“ kako postići veće maksimalno povećanje. Naime, opcija je kupiti ili dva skupa okulara od 8 ili 9 mm, što bi dalo povećanje od 470x ili 415x. Druga opcija je jeftini 2x barlow za 200tinjak kuna. Prije otvaranja novčanika odlučio sam provesti manji test pa sam posudio 2x GSO barlow i 2.5x Powermate.

Kako barlow leća radi? U kratko, to je negativna leća koja povećava sliku u fokusu. Najčešće su barlow leće koje sliku povećavaju 2, 2.5 ili 3x. Kvaka je u tome da što je okular dalje od leće to je njen faktor povećanja veći. Powermate s druge strane ima fiksni faktor povećanja slike zbog svoje naprednije konstrukcije.
Tijelo 2x GSO Barlowa postavlja okular na cca 50 mm od leće, ali kako izmjeriti koliko je povećanje kada se nalazi 160 mm od leće (50 mm tijelo leće + 110 mm binoviewera)? Tu je uskočio Borisov mikrookular s fino podjelom za mjerenje svega i svačeg. Drugi problem koji me mučio je hoću li uopće moći postići fokus samo s barlow lećom, bez predleće binoviewera (koja se inače zove glass path corrector).

Prilika za test je bila 28. rujna. Poluoblačno vrijeme nije obećavalo dobrim seeingom, ali za test optike će biti više nego dovoljno. Kao referencu sam se odlučio mjeriti dužinu neobičnog kratera Schiller na Mjesecu. Kada sam postavio 12.5 mm okular u teleskop za 120x povećanje, orijentirao skalu i centrirao krater, procijenio sam kako je krater dug malo manje od 7 podjela, nekih 6.8 podjela. Ovdje je geodetsko obrazovanje dobro došlo jer su nas učili kako procjenjivati desetine podjele.
Sljedeća kombinacija koja je došla kombinacija mikrometarskog okulara i binoviewera s 2.5x predlećom. Ubacio sam mikrometarski okular na jedno (lijevo) oko i pogledao krater Schiller. Mjerim, gledam, mjerim opet, gledam, dobivam rezultat kako krater pokriva 22 podjele. Očekivao sam 17-20 podjela ako je leća faktora 2.5x, ali očito nije. Kada podijelim 22 s 6.8 dobivam kako je faktor predleće u stvari 3.2x. Ovaj info mijenja puno toga, jer sam bio uvjeren kako sam dosad promatrao na 300x, a zapravo sam bio 380x. Isto tako, niti 20 mm okulari s binoviewerom i predlećom nisu davali 190x već 240x. Sve mi se poremetilo.
Naredna kombinacija za mjerkanje je bila mikrookular, 2x barlow i binoviewer. Opet krater Schiller, vidno je veći. Brojim crtice podjele i dolazim do brojke 27! Čini se kako 2x barlow postaje gotovo 4x barlow u ovoj kombinaciji. Ono moje povećanje od 300x s 12.5mm Plossl okularima u binovieweru je u stvari 480x!!! To je sada solidno povećanje, adekvatno za opoziciju ovog kalibra.
Zadnja kombinacija na testu je bila Powermate 2.5x i mikrookular, koji su mjerkanjem po Mjesecu dali rezultat kako leća u stvari povećava 2.35x. Kako je ta vrijednost bliska nominalnoj 2.5x mogu reći kako Powermate jedini nije lagao na testu.

Kada sam bio gotov s testom odlučio sam skicirati Mars. Seeing je bio prekrasan i regija istočno od Syrtis Majora je bila prepuna detalja. Planet je bez problema podnosio 480x povećanje, a tek je povremeno zaplesao na zraku. Ono što me najviše iznenadilo je što Hellas više nije ovalno žuto jaje na planetu, već neka srcolika regija ili nešto nalik bubregu. Čak se na mahove pokazala neka crna prugica koja je dijelila Hellas na dva dijela. Hesperia, Mare Cimmerium, Mare Tyrrhenum su se prekrasno ocrtavali na planetu. Najveći show je bila regija detalja niskog kontrasta južno, prema rubu planeta. Sve je bilo prošarano finim mrljama, ali nikako ih zapamtiti ili uloviti jer su čas se javljale pa nestajale. Ovako detaljan Mars nadilazi moje znanje crtanja i skiciranje. Stvarno ovogodišnja opozicija planeta ubija, već sada je bolja od one iz 2018.

(Visited 7 times, 1 visits today)