Petak je bio oblačan. Najavljivalo se razvedravanja, ali došla je noć i od njega ništa. Najavio sam kako ću ići na promatranje u Whatsapp grupu AD Beskraja i rečeno mi je da sam optimističan. U biti sam mislio promatrati iz dvorišta, ali je više ljudi izrazilo želju da baci pogled na planet pa sam se odlučio preseliti na javan prostor.

Na kraju se ipak razvedrilo i u 22h sam bio na terenu, na livadi kraj sela Bukovčak. Postavio sam teleskop kad eto auta, zaustavio se, izlazi mladić i pita čime se bavim. Rekoh da ću promatrati teleskopom. Rekao je da je livada njegova i da nema problema. Sjeo je u auto i otišao dalje. Ajde, drago mi je da je to sve od… eto drugog auta, glomazni terenac. Zaustavlja se, gleda me, pa malo lijevo, malo desno. Iz auta uskoro izlazi gospodin, malo krupniji i pita što radim. Rekoh da gledam zvijezde teleskopom. On me u čudu pita „jel smijete vi to?!“. Malo sam zatiltao od pitanja pa sam rekao da imam teleskop već 15 godina i nitko me nije tražio dozvolu za gledanje zvijezda (što je lagana obmana). Rekao je da sam na njegovoj livadi na što sam malo posprdno odgovorio kako je ona očito vlasništvo pola sela jer je maloprije druga osoba tvrdila da je livada njena. Gospodin je samo odgovorio „to mi je bio sin“. Pomislio sam da nema smisla čačkati mečku, jer bi mogao dobiti vlastitim teleskopom po lampi. Objasnio sam da je jedina šteta koju ću napraviti biti zgažena trava. Rekao je da nastavim i da nema problema.

I tako su patrole Bukovčana otišle a ja sam nastavio s postavljanjem teleskopa. Taman kada sam dovršio uglazbljivanje instrumentarija, eto Tanje, članice AD Beskraja. Kako sam se nagledao Marsa prepoustio sam joj kormilo teleskopa, podesio binoviewer i pustio je da uživa u planetu. U jednom trenu sam preuzeo teleskop da poskiciram planet. Seeing je bio prosječan, na mahove i dobar pa sam uspio uočiti mnoštvo detalja. Čak se i Nix Olympica, albedo pojava koja predstavlja Olympus Mons, mogla uočiti kao svjetla pjega u mrlji niskog kontrasta. Pokušao sam Tanji predočiti gdje da potraži najveći vulkan Sunčevog sustava, ali nije joj pošlo za rukom. Nakon sat i pol odlučila se povući s terena i otići kući, a niti par minuta kasnije je došao Robertu, drugi član AD Beskraja koji je zainteresiran za promatranje Marsa. Roberto se nije snašao s binoviewerom pa sam ga prebacio na običan, pojedinačni okular. Mars ga se nije dojmio, ali mu je zato izlazeći Mjesec bio fascinatan. Roberto se tako naguštao na teleskopu, a onda smo negdje oko 01:30 zaključili da je bilo dosta. Došao sam doma mrtav umoran, kao da sam kopao jarak 2.5h, a ne gledao kroz teleskop.

(Visited 26 times, 1 visits today)