Saša je nešto kroz tjedan spomenuo kako mu je neka web stranica izgatala nikakav jet stream iznad naših krajeva u nedjelju 18. te da bi mogao biti dobar seeing. Jet stream, aka mlazne struje, su neprijatelji astronoma par excellence. Ne vidiš ih, ali ih vidiš da zbog njih slika u teleskopu ništa ne valja. Najčešće se posljedica mlazne struje na nebu vidi kao laicima milo treperenja zvijezda, a uz tlo ni daška vjetra. Za nedjelju je najavljeno kako zvijezde neće treperiti!

Konačno došla nedjelja, dan je ujutro krenuo kišom (bio na biciklu, pokisao), potom se nastavio oblacima i onda se u kasno popodne razvedrilo. Vidjelo se da u zraku ima vlage koja samo čeka pad temperature da sve orosi ili se pretvori u maglu. Sve su to uobičajene muke i ništa nije dalo naslutiti kako će noć biti dobra, usudio bih se reći povijesno dobra.

Kako je već uobičajeno, navečer sam spakirao teleskop. Tanja se opet najavila da će praviti društvo. To je volja kada si se spreman voziti sat vremena iz centra Zagreba do nekog brda kraj Pokupskog. Na teren sam došao oko 19:15 i vidjelo se da je vlaga spremna za orošavanje sve moguće i nemoguće optike. No nema predaje. Pogled na nebo je otkrio da zvijezde ne trepere te su čak i uz horizont bile gotovo statične. Op, op, bit će nešto. Usmjerio sam teleskop na Sjevernjaču, kolimirao ga koliko je išlo na 470x i potom doveo sliku u fokus. Oko zvijezde su se vidjeli difrakcijski prstenovi, doduše kuhali su jer je teleskop još bio značajno topliji od okoliša. Iz tog razloga sam krenuo na deepsky objekte gdje seeing nije nešto bitan.

Imao sam ideju uloviti neke objekte na deklinacijama -30°, ali od toga ništa jer su u 19:50, kada sam krenuo s promatranjem, bili tek par stupnjeva iznad horizonta. Što sad, preračunao sam se. Idem napraviti skicu neke planetarne maglice. One koje su mi interesantne su NGC 7026 i 7048 su mi iznad glave, tu će dobson montaža doživjeti harakiri ako je usmjerim. Odlučio sam se prebaciti na NGC 7662 u Andromedi, dovoljno je visoko na nebu da se lijepo vidi, a nije u zenitu. Ubacio sam okular za 470x te izoštrio. Maglica se lijepo vidi, zvijezda kraj nje skoro točkica, na 470x. Opa, mislim da je seeing stvarno dobar. Iz zeze sam uzeo 2x barlow, ubacio u njega 3.2mm okular i tako našpanao teleskop na 940x. Slika koju sam dobio je bila tamna, ali nije bila katastrofa. Što je to? Smanjio sam povećanje na 600x i tu je bila nekakva zlatna sredina između svjetline slike i detalja. Odlučio sam skicirati maglicu uz punom svjetlu i kasnije detalje doraditi s OIII filterom.

Kako je NGC7662 prošla dobro, okrenuo sam na Mars na 940x i bacio pogled. Disk planeta je bio ogroman, oštar, ali nije bilo kontrasta na detaljima. Previše je to pa sam smanjio na 600x i opet slična priča. Zaključio sam kako je Mars previše nisko pa sam se vratio objektima dubokog svemira. Sljedeći na redu je bio Messier 15. Ovaj kuglasti skup ima nerazlučivu jezgru zbog čega je super za testiranje seeinga. Pri 470x je bio uredan, na 600x pristojan. Ajmo opet 940x. Skup se razbio u more sitnih zvjezdica, veći je od vidnog polja. Dojam je bio kao da gledam Messier 11 na 100x. Unatoč povećanju jezgra se ne predaje te je i dalje nerazlučena prečka zvijezda dimenzija cca 30 x 15 lučnih sekundi. Cijelo vidno polje teleskopa je bijednih 3.7 lučne minute, tj. 220 lučnih sekundi. Za usporedbu, prividan promjer diska Mjeseca je 1800 lučnih sekundi.

Sljedeća meta je bio planet Neptun. Polakomio sam se da ću uloviti neki detalj. Na 940x nije se dalo fokusirati u nešto korisno pa sam smanjio na 600x. Planet je i dalje blijedo plavi disk, ali na 3 promjera od planeta u smjeru 11h je jedna zvjezdica – satelit Triton. U tom trenu je došla Tanja pa je i ona bacila pogled na planet i potvrdila vidljivost satelita.

Dok je Tanja proučavala Neptun ja sam pripremio binoviewer. Ubacio sam ga potom u teleskop i okrenuo na Mars. A slika planeta statična, puna detalja. Sve one mrlje po njemu sada pokazuju varijacije u sebi. Nažalost, barlow leća kojom kemijam veća povećanja nije apokromatska pa me muči kromatska aberija i atmosferska disperzija. Puštam Tanju da gušta, a onda u jednom trenu preuzimam teleskop na 15 minuta i radim prvu skicu, najdetaljniju skicu planeta koju sam ikad napravio.

Prva skica, za koju sam mislio da mi je najbolja ikad.

Kada sam završio sa skicom probao sam uloviti pokoju nejasnu mrlju kako sam planirao početkom večeri, ali vlaga je već bila tolika da se tražio zamaglio, a GoTo nije surađivao. Vidio sam kako od mrljica ništa večeras pa sam pitao Tanju što želi vidjeti. Usmjerio sam teleskop prema NGC 7331, potom na NGC 404, dvostruku zvijezdu Almak, Etu Perzeja itd… Kako je teleskop bio postavljen na sred puteljka koji vodi u šumu, Tanja me priupitala jesam li ikada imao problema s autima koji koriste puteljak. Odgovorio sam da nisam, tj. da sam se možda jednom krajcao s autom tu i da me samo zaobišao. Niti par minuta nakon te teme razgovora eto nekog svjetla u šumi i rondanja auta. Pa nije valjda auto na ovom puteljku. Ponadali smo se da je neki terenac te da nas može zaobići bez da pomičem teleskop. Uskoro je auto došao do nas a ono tablice neke skroz čudne – pa to je policijski SUV! Dođem do vozača a unutra četiri policajca nas gledaju u čudu. Traže migrante a naišli na astronome. Priupitali me da pomaknem teleskop pa sam se krenuo izvlačiti da bi seljenje teleskopa zahtijevalo pola sata podešavanja itd…

-Pa kud baš teleskop staviš na sred ceste?
-Nikad mi nitko tu nije došao u sred noći, cesta ionako vodi u šumu?
-Cesta je kružna! Što se vidi kroz teleskop?
-Zvijezde, planeti, gledamo Mars sada…
-Koliko to košta?
-10 – 15 tisuća…
-Eura?
-Ne, kuna otkako ih Kinezi proizvode. Jel možete zaobići teleskop tu po travi?
-Nije jarak tamo?
-Nije, vidite? (Otišao sam i skakao po travi da vide da je tlo čvrsto. U biti sam osjetio vodu pod cipelama i žitko blato).
-Ajd dobro, zaobići ćemo. I cesta je kružna. Hehehe…

I tako su policajci zaobišli teleskop, malo zašlajdrali u blatu i otišli dalje. Naravno, komentar je bio da nas je razgovor o puteljku zacoprao.

Mi smo se vratili promatranju. Tanja je rekla da će uskoro kući pa smo pogledali još par otvorenih zvjezdanih skupova – NGC 869 i 884. Potom Plejade, NGC 1545, NGC 146 i za kraj NGC 7789. Tad je Tanja rekla fajrunt i ostavila me samim s Marsom.

Sjeo sam za teleskop, pogledao, a planet skamenjen u okularu. Sada je bio 45° nad horizontom te je bio još detaljniji nego sat i pol ranije. Ajme, koliko detalja. Mislio sam da sam neku večer Solis Lacus vidio dobro, ali ovo je na dvije razine bolje pogled. Čovječe. Fini detalji oko Agothodaemona i Melas Lacusa, fine mrlje koje se pružaju od ovog „jezerca“ prema zapadu i sjeveru su bile fantastične. Polarna kapa je bila nepravilne forme, umjesto tri žbice, oko Solis Lacusa sam vidio njih 6. Čak i na najsjajnijim dijelovima diska planeta su se kužili fini detalji, svijetle mrlje Ophir i Tharsis. U jednom trenu, tj. točno u 22:46:28 na sjeverozapadnom limbu planeta, u smjeru 4h, kao da sam kvrgu vidio kako viri iz planeta. U tom smjeru, ali ne limbu planeta je Nix Olympica (Olympus Mons). Možda se svjetla mrlja vezana uz taj vulkan poigrala s mojim očima pa stvara kvrge…

Okulari nisu mogli biti vlažniji nego što jesu. Da bih nešto vidio vidio morao sam svako malo brisati vlagu s leća. Kako mi je izdah maglio okulare, udahnuo bih na minutu, gledao planet, izdahnuo, par puta prodisao pa opet „zaronio“ do Marsa. I tako kroz 20 minuta sam crtao skicu, detalje, fine nijanse. Neki detalji koje sam vidio neodoljivo podsjećaju na kanale koje su nekad astronomi viđali. Sada mi je jasno kako nastaju, kada se slika planeta smiri kao večeras na njemu iskoči toliko detalja da ih oko ne može razaznati te ih spaja u linije.

Bolje od ovog ne može

Što reći na kraju balade. Mars je bio fantastičan. Antoniadi je bio u pravu, dobar seeing je stvar statistike i samo ga treba dočekati za teleskopom. Ne postoje loše noći kada se promatraju planeti, postoje samo propuštene prilike. Malo je žalosno što ću za priliku gledati planet u ovakvom bogatstvu detalja morati čekati vjerojatno 2035. godine. Možda ću 2035. imati veći teleskop pa će detalji biti još bolji :).
Zanimljivo je kako sam 14.10.2005. također imao noć savršenog seeinga, gotovo u dan se poklopila njena 15. obljetnica s ovom nedjeljom.

Mars kako ga je nacrtao balonja od 17 godina