Kraj fantastičnog Marsa te večeri, pomalo sa strane je ostala skica maglice NGC 7662. Ova planetarna maglica poznata je pod nadimkom „Blue Snowball“, a smjestila se u zviježđu Andromeda. Njen prividan promjer je 37“, tek mrvicu manji od Jupitera (45“). Procijenjena udaljenost maglice je između 2.000 i 6.000 godina svjetlosti. Središnja zvijezda je bijeli patuljak, iznimno plave boje (B-V indeks -0.26) i prividnog sjaja magnitude 13.65 u zelenom (vizualnom) spektru prema mjerenjima satelita Gaia. Kako se zvijezda nije vidjela u teleskopu, a njegov domet je do cca 15. magnitude, vjerojatno je svjetlina okolne maglice dovela do previsoke vrijednosti prilikom mjerenja prividnog sjaja. Ista mjerenja sa Gaia-e smještaju zvijezdu na 6.400 godina svjetlosti od nas, što je u skladu s gornjom granicom prijašnjih procjena. Ukoliko je vrijednost od 6.400 svjetlosnih godina ispravna, stvarni promjer maglice bi u tom slučaju bio 1.15 svjetlosnih godina.

Planetarne maglice su atmosfere zvijezda koje su otpuhane pred kraj njihovog života. Prosječna planetarna maglica sadrži jako malo plina, tek nekih 10-20% mase zvijezde od koje je nastala. Da bi zvijezda iza sebe ostavila planetarnu maglicu mora biti u rasponu mase od 80 do 800% sunčeve.

Ponosan sam što se na skici vidi unutarnji prsten u maglici i još jedan dodatni luk na zapadnoj strani maglice. Luk je dio vanjskog obruba maglice čiji se ostatak ne vidi vizualno u mom teleskopu. Zanimljivo je kako sam prije 3 godine maglicu snimio kroz teleskop.