2020-11-03: Syrtis Major
U srijedu se pružila prilika za promatranje. Bilo je to prvo promatranje nakon pauze od tjedan dana. Naime, htio sam u subotu 31. baciti pogled na Mars, ali taj dan sam završio na biciklu. Iskoristili smo prekrasno vrijeme i s vjernim suputnikom Sašom i novopečenim astrobiciklistom Zoranom pregazili smo Žumberak, od Bregane do Krašića via Sošice. Nažalost, zbog nepromišljene vožnje sam na 100. km proklizao i pao s bicikla te podrapao dobar komad gluteusa maximusa. Na svu sreću, ogrebotina je površinske naravi i polako zarasta. Ono najvažnije, biciklu nije bilo ništa.
Kad je došla vedra noć bio sam preumoran i previše utučen zbog pada da bih sad izvlačio teleskop. Šteta, jer je ekipa iz AD Beskraja javljala s terena da je seeing poprilično dobar.
Nadoknadu sam odradio u srijedu, kada sam na prvi pogled prema Marsu shvatio da je seeing dobar, čak vrlo dobar. Konture albedo pojava su bile oštre, disk nije kuhao i trebalo je iskoristiti priliku za promatranje. Mars se sada skupio za skoro 3 lučne sekunde od početka listopada, kada je bio u opoziciji i to se vidi. Ipak, uz dobar seeing vidio sam skoro pa jednako kao prilikom promatranja iz Bunića.
Syrtis Major je bio dominanta pojava, najtamnija mrlja na disku planeta. Kontru njemu je udarao svijetli mrlja Hellasa. Sredinom Hellasa je dominirala mrlja Zea Lacus. „Žbice“, zbog kojih se Hellas čini kao kotač se nisu vidjele dovoljno jasno kao prije tjedan dana. Nisu čak ni isti raspored dijelile. Najsvjetliji dio Hellasa je opet imao bubrežastu formu. Mare Tyrrhenum i Cimmerium su bili jasno vidljivi, a „špic“ potonjeg je bio osjetno tamniji od ostatka pojave. Mare Chronium se lijepo vidio uz limb. „Korijen“ Syrtis Majora je imao svijetli procijep po sebi – Iapygia Viridis (ili Strongyle Insula možda?). Zanimljivo je bilo vidjeti ravne mrlje koje su vezale Mare Chronium i Mare Australe te Typhus Fr. i Mare Ionium. Nisu to oštre, perom povučene tanke linije kakve su promatrači nekad zvali kanali, ali nekako se taj splet svijetlih i tamnih regija u okularu pretvori u ravnu mrlju, koja je doduše solidne debljine. Zanimljivo je da se uz North Polar Hood vidi i tamni obrub, prvi put ove opozicije. Čak bih rekao da je i južna polarna kapa (SPC) malo jasnije vidljiva. Sve u svemu, na Marsu nikad dosadno.