Negdje krajem lipnja Radan, alfa i omega astronomije u Makedoniji, pozvao me na njihov astrokamp koji se održava 12. do 15.8. u selu Rankovce, tj. Radibuš. Inače oko takvih poziva uvijek vijećam ići ili ne ići, ali ovaj put sam pitao suprugu „Idemo li?“ i ona je rekla „Ajmo!“. Mjesec i pol kasnije eto nas u Radobušima, u hotelu Ranch. Stigli smo oko 19:30, nakon 5h vožnje iz Novog Sada, gdje smo prespavali kako bi „prebili“ put u dva dana. Po dolasku na Ranch, smjestili smo se u sobu, obavili večeru i otišli smo na livadu do hotela gdje je promatralište.

Na promatralištu sam vidio 6 teleskopa i oko 30 ljudi. Od tih 6 teleskopa, njih 5 je pripadalo Skopskom astronomskom društvu, a samo jedan je bio privatno vlasništvo, Takahashi FSQ-106, bio je privatno vlasništvo. Od svih teleskopa na livadi meni je pažnju privukao najveći – SkyWatcherov Stargate 450, Dobson s 458 mm promjera zrcala i 1880 mm fokusa. Konačno sam imao priliku baciti pogled na teleskop s promjerom većim od 400 mm. Kako je razlika u sakupljanju svjetla između 300 i 458 mm teleskopa gotovo 2.3 puta (kvadrirajte 458/300) tj. gotovo cijelu jednu magnitudu, očekivao sam veliki skok u količini detalja i rezoluciji teleskopa, najviše na kuglastim skupovima.

The Telescope

Kada sam se dočepao velikog teleskopa otkrio sam neke detalje u njegovom korištenju. Veoma lako se okreće u azimutu, ali u visini šteka, tj. potrebna je velika količina sile da se pokrene i onda kada prag sile pređe otpor, teleskop naglo poskoči zbog čega je centriranje objekta problem. Zadnji dan kampa, kada smo slagali teleskop, otkrio sam kako je razlog tom otporu našpana kočnica, jer teleskop nije u balansu unatoč utezima iza primarnog. Kod primarnog zrcala, barem u prvoj seriji teleskopa, problem je bio što su bježali iz kolimacije tj. šarafi za držanje zrcala nisu bili dovoljni. Radan je taj problem riješio dodavanje tri šarafa na sredini zrcala, koja služe da zaključaju teleskop kada se konačno kolimira. Na kraju, tu su neki detalji koje bih nazvao „ciganjenje“ kakvom nema mjesta kod teleskopa od 3500 €. Tražioc je i dalje 9×50, kakav dobijete na teleskopima od 700 € pa naviše. Fokuser je običan 2“ crayford s mikrofokuserom, opet, nešto što se nađe na teleskopima od cca 1000 €. Ne shvaćam zašto se za bolje korisničko iskustvo nije uključio kakav 60 mm finder ili bolji fokuser. Fokuser je posebno bitna stvar jer njegova kvaliteta utječe uvelike na ergonomiju.

Kakav je pogled kroz teleskop? Prvu noć sam bio razočaran. Ne znam jeli to do neba, u SQM je mjerio oko 21.50 (za usporedbu Mazin je 21.75), mojih prevelikih očekivanja ili nešto trećeg. Očekivao sam najveću razliku na kuglastim skupovima, nisam uočio da su M13 ili M15 nešto bolji nego u 300 mm teleskopu. Maglice, galaksije, sve je to tu negdje, nema nekog skoka u detaljima. Što ne valja???

Velike cijevi koje su krale pažnju

Jednadžba promatranja

Sutradan sam se probudio otriježnjen, pun misli u glavi i teorija zašto mi je pogled kroz značajno veći teleskop bio takvo razočaranje. U glavi su mi se vrtjele razne teorije, a o njima sam promislio dodatno sljedećih dana i ovo su neki od zaključaka koje sam izveo:

Nedostaje mi stolac za promatranje
Smješno zvuči, ali okular na 450tki kada je teleskop u zenitu je na oko 180 cm, idealno za moju visinu. Mogu lijepo stajati, promatrati. Kada je teleskop na recimo 45° visine, okular je na 130 cm, što tad? Previsoko za stolac, prenisko za stajati. Za objekte na tim visinama sam bio u nekom sagnutom položaju, tražeći oslonac kako bih se umirio i uživao u slici kroz okular. Kada bi teleskop bio gledao recimo 20-25° nad horizontom, tada je već okular bio dovoljno nisko da sam mogao iskoristiti lojtricu, koju je neka dobra (niska) duša donijela, kako bih sjeo na nju. Zaključak je kako bez stolca i mirnog dupeta, što omogućava koncentriranje na sliku u okularu nema dobrog promatranja.

Komešanje
Vizualno promatranje, barem kada dosegnete napredniju razinu, zahtjeva koncentraciju. Potrebno je upregnuti oči, mozak, cijelo tijelo, kako bi izvukli onaj tamni, nejasni detalj iz nekog objekta koji će vašem promatranju omogućiti da skoči na višu razinu. Ovdje toga nije bilo. Stalno komešanje, upiti „što se gleda“, „probaj ovaj okular“, „mogu ja nešto vidjeti“ itd… Ispada bezobrazno s moje strane na astrokampu očekivati mir i tišinu, ali ove faktore navodim kao objektivne čimbenike koji kod mene utječu na kvalitetu promatranja, a ne kao prigovor organizatorima. Astrokampovi i star partyji su prvenstvo tu radi druženja i razmjene znanja, a ne za pustinjačka promatranja.

Praćenje
Otkako imam Dobsona s GoTo montažom razmazilo me praćenje objekata. Ovaj faktor se veže direktno na prethodni, komešanje tj. koncentraciju. Kada je vama slika u okularu mirna i ne morate se brinuti kako će objekt uskoro izaći van vidnog polja, možete se posvetiti objektu. Osjetio sam tu razliku odmah pri prelasku s obične 300tke na onu s praćenjem i meni je ono sada bitan faktor u promatranju. Dodatna pogodnost je što je lakše koristiti veća povećanja pa samog sebe sam ulovio kako sve više posežem za 215x povećanjem umjesto 140x, koji mi je bio standard. Na 450tki toga nije bilo, dodajmo tome još skokovito pomicanje gore-dole teleskopa i iskustvo na kraju nije bilo pozitivno, barem ne te prve noći.

Prevelika očekivanja
U konačnici, shvatio sam da je tu i problem u pravilu smanjenog povrata. Sjećam se kada sam prešao s 200 na 300 mm teleskop, skok u razini svjetla je bio također 2.3x, kao i 50% povećanje rezolucije (kvadrat 300/200 je 2.3x). Pogled kroz 300tku je bio bitno bolji od one u 200tki, to je kao da Youtube prebacite sa 480p na 1080p, ne znam kako bih vam to opisao. Razlika između 300 i 450 je vizualno manja, iako matematika govori da bi trebala biti identična. Vjerujem da tom razilaženju dojma i matematike pridonosi nelinearnost oka. Naime oko ne reagira na svjetlo linearno i ta dvostruka količina svjetla nije se vidjela kao dvostruka količina svjetla. M57, M27 i drugi svijetli objekti u 300tki nisu bili svjetliji ni detaljniji u 450. Čini se kako razliku trebati tražiti u detaljima i to tamnim.

Zaključak: Za dobro promatranje treba dobar teleskop, dobar okular, dobro nebo i koncentriran promatrač. Izbacite nešto iz ove jednadžbe i vi nemate više kvalitetno promatranje.

Popravni

Naoružan cjelodnevnim promišljanjima, razmišljanjima i teoretiziranju, drugu noć sam odlučio „oteti“ teleskop barem na sat vremena te u maniri antisocijalnog živčenjaka rastjerati ljude da barem kraći period imam mir. I bi tako, posrećilo mi se na jedno dva sata imati teleskop samo za sebe. Nebo je bilo malo bolje, SQM 21.55, jedino je seeing bio loš.

Messier 22, GC, m=5.1, Sgr

180x HYP: Ekstremno sjajan skup, promjera oko ¼ vidnog polja, tj. oko 5.7 lučnih minuta. Brojeći zvijezde u jedno četvrtini skupa dolazim do zaključka kako se vidi više od stotinu pojedinačnih zvjezdica. U sredini skupa nema mliječnosti nerazlučenih zvijezda, iako se možda pojavi kasnije jer još nije astronomska noć. Ono što uočavam, a ne pamtim da sam dosad vidio u 300tki, je gotovo zvjezdolika jezgra skupa, kakvu bi očekivao u središtu galaksije ili kakva se vidi u sredini M31. Na rubu skupa izviru „prsti“, tj. nizovi zvijezda, vidim ih na 2h, 4h, 6h, i 10h.

Messier 57, PNEB, m=8.4, Lyr

375x PL: Pokušao sam uloviti središnju zvijezdu u M57, koja bi sada trebala biti u dosegu teleskopa. Nažalost, ključan faktor za uloviti zvjezdicu je dobar seeing, ali on večeras ne surađuje. Više puta buljim u nju kroz večer, ali središnja zvjezdica ne iskače.

Messier 13, GC, m=5.8, Her

180x HYP: Ekstremno sjajan, velik skup, proteže se oko 6.5 lučnih minuta kroz vidno polje okulara. Samo središnje tijelo skupa nije bolje razlučeno, središte je i dalje mliječno. Promjer središnjeg tijela skupa je oko 2 lučne minute. Pažnju mi je preokupirala jedna zanimljivost, naime, oko skupa sada vidim mnoštvo sitnih, tamnih zvjezdica kojih nema u 300tki. Grubim brojanjem procjenjujem kako u skupu vidim oko 250 pojedinih zvjezdica.

NGC 891, GX S, m=9.9, And

180x HPY: Velika, duga galaksija, procjenjujem kako se protegnula 8 lučnih minuta. Središnje zadebljanje se ističe, a tamna pruga se vidi gotovo cijelom dužinom galaksije bez velikih poteškoća. Ugodno sam iznenađen pogledom.

NGC 7635, NEB, m=10, Cas

82x UWA OIII: Brzi pogled, vidim isprekidani luk maglice između 3 zvijezde. Oko prve zvijezde u luku oblak je najsvjetliji i najlakše ga je uočiti.

Napomena: Ovo je Maglica Mjehur tj. Bubble Nebula

Nakon zvjeranja po objektima radim pauzu do sat vremena iza ponoći i prebacujem se na galaksiju Messier 33.

Messier 33, GX, m=5.7, Tri

125x UW:  Galaksiju sam skicirao prije tjedan dana u Lici kroz 300tku i ovo je prava prilika da usporedim detalje u 450tki s onima na skici. U bilježnici crtam grube konture galaksije s naznakama gdje se vidi pokoji detalj. U galaksiji uočavam NGC 604, NGC 595, NGC 592, IC 140, IC 139, IC 137, IC 136 kao čvoriće u spiralama. NGC 604 je veoma lako za vidjeti, NGC 592 je bio jako jasan odvojeni oblačak, a NGC 595 svjetlo zadebljanje u spirali.

Detalje o ovoj galaksiji i skicama opisani su u zasebnom članku.

Messier 74, GX SAB, m=9.4, Psc

125x UW: Galaksija je svijetli, okrugli disk, igranje svjetla u teksturi galaksije stvara dojam spiralne ruke u smjeru 6h i 9h. Ne mogu reći da sam uočio neki dodatni detalj u odnosu na 300tku tjedan dana ranije na Mazinu.

NGC 772, GX SA, m=10.31, Ari

125x UW: Galaksija se jasno vidi, uz nju na lijevo uočavam jednu mrljicu – NGC 770.

NGC 770, GX E3, m=12.9, Ari

125x UW: Tamna mrljica tik do NGC 772.

Kroz 450tku uz gore opisane objekte pokazujem ljudima NGC 7331 i susjede, Stefanov kvintet, Arp 331 jato galaksija, NGC 7000, NGC 253, M31, NGC 206 u M31 i NGC 404. Za mnoge od ovih objekata posjetitelji teleskopa nisu znali jer inače stalno gledaju iste objekte. Usput promatramo komet L/2019 L3 ATLAS u Meade Lightbridgeu 16 kojeg je pronašao Radan. Kome se vidi kao sjajna okrugla mrlja bez naznaka repa.

Negdje oko 2:15 ujutro bio sam umoran te se povlačim s bojnog polja na spavanje.

Panorama promatrališta

Valja li pogled kroz 450?

Nakon druge noći moj dojam o 450 se popravio, i dalje pogled nije bio u skladu s očekivanjima zbog gore navedenih faktora vezanih uz komfor promatranja. Vjerujem kada bih mogao koristiti 450tku na način kao što koristim 300tku da bi teleskop prodisao punim plućima. S druge strane ovo iskustvo govori i koliko je moja 300tka dobro uštiman stroj, kako zapravo na promatranjima izvlačim gotovo maksimum iz njega. Nisam od 450tke dobio aperture fever, ali me sada kopka što bih mogao vidjeti kada bi taj teleskop ima samo za sebe jednu noć.

Astrokamp

Astrokamp je bio odlično organiziran. Smještaj 150 m od mjesta promatranja, lokacija sa solidnim nebom, bez vlage u zraku i komarcima. Seeing bi mogao biti bolji, ali vjerujem da je tu problem u terenu (padine planine) i okolišu (nema travnatih površina). Da kamp bude 100% po mom ukusu, želio bih vidjeti odvojene astrofotografe od nas vizualaca, ovako stalno neki ekran laptopa ili fotoaparata malo zabljesne i pokvari noćni vid. Odličan aspekt kampa su organizirani izleti preko dana. U jednom izletu smo tako posjetili grad Kratovo, povijesni rudarski gradić u kalderi nekadašnjeg vuklana. Drugi dan se obišao manastir kraj Krive Palanke, nisam osobno išao jer sam vozio bicikl, ali supruga kaže kako je izlet bio super. Treće noći kampa smo nas dvoje samo chill ležali na prostirci i gledali zvijezde, meteore i satelite, što je bio šlag na tortu astronomskog vikenda.

Kratovo

Što se tiče egzotičnosti dostupne opreme Makedonci su tu ispred nas, prvenstveno zbog većih instrumenata, ali se osjeti manji broj teleskopa i ljudi. Na Petrovoj gori zadnjih godina, dok je nisu pokvarili postavljanjem antene i rasvjete, znalo se okupiti 20-30 teleskopa i stotinjak ljudi. Ovdje je to sve skromnije, jer prema riječima Radana, pojedinci si ne mogu priuštiti vlastite teleskope pa ovise o imovini društva i donacijama koje ono dobije. Ovdje se tako astronomija događa u smjeru „od vrha prema dole“, gdje je astronomsko društvo pokretač aktivnosti, dok recimo AD Beskraj funkcionira na suprotnom principu, gdje ne postoji društvena imovina i pojedinci svoju imovinu koriste za dobrobit društva (od dolje prema vrhu). Radan napominje kako se stvari u Makedoniji ipak mrvicu mijenjaju na bolje pa već postoji nekolicina astronoma amatera sa vlastitim teleskopima. Nadam se kako će kod njih astronomija živnuti i početi se organski širiti, jer kako je jedan sudionik kampa rekao, da nema Radana ne bi bilo astronomije u Makedoniji. Hvala Radanu na pozivu za sudjelovanje, bilo ovo lijepo iskustvo iz kojeg se dalo nešto vidjeti i naučiti.

(Visited 118 times, 1 visits today)