Messier 33 je astronomski ekvivalent kruhu sa sedam kora. Fotografski prekrasna galaksija, na tek malo više od 2.5 milijuna svjetlosnih godina od nas. Za razliku od dosadne Andromede, koju gledamo iz kosa, M33 gledamo naličjem, tj. možemo lako na fotografijama uočiti raskoš njenih spiralnih krakova. Kako je k tome veoma blizu, spiralni krakovi su puni detalja do te razine da amaterski teleskopi mogu razlučiti najsvjetlije zvijezde, zvjezdane oblake i emisijske maglice. Vizualno, priča je gotovo suprotna. Galaksija je prividno veoma sjajna, s magnitudom od 5.7, ali je taj sjaj raspršen na velikom području od 2800 kvadratnih lučnih minuta (za usporedbu, Mjesec ima površinu diska od 700 kvadratnih lučnih minuta). Malo matematike i dolazimo do podatka kako je površinski sjaj M33 tek magnitude 14.3, što uočavanje detalja u okularu čini puno težim. Ipak, u galaksiji postoje neke iznimke…

Kako je već rečeno, imamo puni pogled na spiralnu strukturu M33. U toj spirali postoji jedan oblak vodika širine od oko 1500 svjetlosnih godina. Zbog zračenja mladih vrućih zvijezda koje krije taj oblak, plin u njemu svijetli toliko jako da je to najsjajniji dio galaksije koji se može uočiti u već manjim teleskopima. Oblak je poznat pod nazivom NGC 604 i jedan je od rijetkih jasnih detalja koji se mogu uočiti vizualno u drugim galaksijama. Upravo ovakve činjenice meni M33 svrstavaju na vrh liste najdražih objekata na nebu. Detalji su tu, samo ih treba vidjeti, a za to pomaže veći teleskop. Ove godine sam imao prilike baciti pogled na galaksiju kroz 458/1880 SkyWatcherov dobson što je omogućilo uočavanje mnoštva detalja. Kako sam otkrivao nove detalje u M33 najlakše će pokazati pregled njenih skica koje sam načinio u proteklih 15 godina. Za lakše snalaženje na skicama prvo treba pogledati kartu galaksije koju sam napravio na osnovu snimaka preuzetih s Digitized Sky Survey. Za kartu sam iskoristio Quick-V i POSS2/Blue snimke i puno pimplanja u Photoshopu. Koliko god se trudio, teško je postići realan prikaz galaksije tako da su skice i dalje najbolji prikaz izgleda objekta u okularu.

Karta M33 načinjena na osnovu DSS snimaka Quick-V i POSS2/Blue

Messier 33 je jedan od prvih DS objekata koje sam uočio. Bilo je to davne 2005. u siječnju, kada sam koristeći 20×50 dvogled uočio nejasnu mrljicu u Trokutu. Sljedeće promatranje galaksije bilo je na ljeto te godine, kada sam kupio GSO 200/1200 Dobson. Čitajući dnevnike vidim kako je galaksija tamna, vidljiva, neki detalji se naziru, ali u pravilu se žalim kako je tamna. Sljedeće godine mi je pošlo za rukom uočiti NGC 604 u samoj galaksiji i radim tada njenu prvu skicu. Na skici se vidi kako galaksija nije sivi oblak, već da se nešto krije u njoj, ali je teško to jasno razlučiti.

Nabavkom GSO 300/1500 Dobsona detalji u objektima su proporcionalno narasli. Ova promjena se da uočiti na skici M33 nastala 09.05.2008. na Petrovoj gori. Vide se tri spiralna kraka, jedan koji kreće ispod jezgre u smjeru suprotnom od kazaljke na satu i završava kod NGC 604. Negdje na početku tog spiralnog kraka vidi se zadebljanje koje se poklapa s lokacijom NGC 595, iako ne bih ovo promatranje klasificirao kao detekciju objekta. Zanimljiva su dva spiralna kraka koja se odmotavaju iznad jezgre. U biti spiralni krakovi kreću zajedno i brzo se odvajaju, jedan lagano zavija u smjeru 12h, dok drugi ima jaču zakrivljenosti i zavija u smjeru 9h. Opet sam ucrtao „zadebljanja“ u tim spiralnim krakovima koji se poklapaju s objektima IC 135/136 i IC 139/140. Opet, ne bih ovo nazvao detekcijom novih objekata.

 

13 godina kasnije napravio sam skicu kroz SkyWatcher 300/1500 Dobsona, ali ovaj put pod kvalitetnim ličkim nebom i s praćenjem. Naravno, kroz godine se skupilo iskustva u promatranju pa i to treba dodati na zbroj benefita koji su mi išli u prilog kod izrade zadnje skice. Opet, NGC 604 je jedini jasan objekt unutar galaksije koji se vidi. Spiralni krakovi su nešto raskošniji pa se tako vidi krak u kojem je NGC 604, ali i nekakav izdanci ispod njega koji ne čine cijeli krak, već njegove segmente. Postoje neka zadebljanja u spiralnim krakovima, ali ih ne bih prozvao detekcijom objekta, već indikacijom kako se tu nešto nalazi. Sjeverni krak se opet dijeli u dva zasebna kraka. Opet sam ucrtao zadebljanja u njima, ali opet to nije detekcija objekta po mojim kriterijima. Generalno sam zadovoljan iskorakom u kvaliteti i količini detalja u odnosu na uradak iz 2008.

 

Za kraj tu je skica kroz SkyWatcher 458/1880 Dobson. Kako sam doživio taj teleskop opisao sam u drugom postu pa bih se ovdje zadržao na samoj galaksiji. Pogled kroz teleskop otkrivao je čvoriće po spiralnih krakovima, kao male zasebne, tamne, maglice. U Makedoniji sam na gruboj skici ucrtao njihov raspored i kasnije sam na osnovu tih podataka doradio skenirani original skice M33 iz Mazina. Jasno se u galaksiji vidjelo kako se recimo spiralni krak kod NGC 604 račva, diskretan oblačić ispod jezgre galaksije (NGC 592) i relativno sjajan oblačić tik ispod spiralnog kraka (NGC 595). Na kraju, tu su i zadebljanja u gornjim krakovima i sada jasno mogu reći da sam neke čvoriće u spirali povezao s objektima iz NGC/IC kataloga. Od čvorića se jedino više razveselila „rupa“ koja razdvaja IC 139/140 s IC 137. Rupa je jasno vidljiva na fotografijama galaksije. Naravno, u spiralnom kraku koji ide ravno gore veseli me detekcija IC 135 i IC 136. Definitivno je M33 znatno detaljnija u 458mm teleskopu te je to negdje promjer na kojem počinje otkrivati svoje tajne.

(Visited 32 times, 1 visits today)