Kako nas je osvjetljeni jarbol za antene otjerao s Petrove gore ove godine se po drugi put održao Lika Star Party (LSP) kraj sela Bunić. Sam Bunić je negdje na pola između Korenice i Ličko Osika, na sjevernom kraju Krbavskog polja.

Prošle godine nas je na vlaga okupala u Buniću pa je ove godine pao dogovor da odemo na veće nadmorske visine. Izbor je pao na visoravan kraj (napuštenog) sela Ljubovo, koja je nekih 250 m iznad Bunića i kotlina u kojima bi se trebala nakupljati vlaga. Društvo na putu iz Zagreba mi je činio Sanjin, koji je astronom amater s iskustvo. Kada kažem iskustvom, njegova astronomska karijera traje već više od 50 godina tako da se moje 18 dugo bavljenje astronomijom čini kao sitnica. Po putu je Sanjin pričao o putovanjima na pomrčine Sunca u Tursku i Keniju, s tim da se pohvalio kako ima 700 do 800 fotografija iz Kenije. Možda se taj broj čini skroman, ali treba znati da je 1980. Sanjin mogao fotografirati samo na film i to su bila vremena kada se svaka fotka okidala s dodatnom pažnjom, kako se film ne bi uzalud trošio. Nadam se kako će Sanjin jednom prilikom digitalizirati sve te fotografija i podijeliti ih negdje na internetu kako bi dobili uvid u astronomiju prije 40 i više godina.

Noć prva

Okupljanje je kao i prošle godine bilo u hostelu Mirna Dolina u Buniću. Nas dva smo stigli taman u 19h, kada je karavana krenula prema visoravni. Veljac nas je odveo do visoravni i potom uputio na makadam koji je vodio na livadu za promatranje. Skrenuli smo tako svi s ceste na makadam, a bila je to kolona od 20tak automobila, i započeli truckanje do livade. Nakon 100m vožnje tu je bila neka livada s travom do koljena i dalekovod, ma sigurno nije na tu livadu Veljac mislio i produžili smo dalje po makadamu. Nakon kilometra truckanja shvatili smo da je ona prva livada upravo mjesto promatranje pa se tako 20tak automobila moralo vratiti u rikverc po makadamu. Kada smo se vratili na livadu, rekao sam Veljcu da imam u glavi jednu bolju lokaciju i da mi daju 15min da je odem provjeriti pa javim kakva je situacija. Nekako smo okrenuli auto te smo krenuli natrag prema cesti. Taman na izlasku s makadama eto kombija s dva balavca u trenirkama, prilaze nam, izgledaju nervozno, nabrijano. Ubrzo primjećujem da imaju pištolje.

Dnevno svjetlo iskorišteno je za uštimavanje teleskopa

Spuštam prozor i krenu pitanja:

-Što radite tu?

-Došli smo gledati zvijezde, ima nas 20tak…

-Što ste došli?

-Gledati zvijezde, znate tu je mrak.

-Otkud ste? Gdje ste odsjeli? Koliko vas je?

-Dajte dokumente!

I tako su nas ti policajci agresivnim tonom iste stvari pitali valjda 5 ili 6x, valjda da vide jel muljamo nešto. Ne zna te psihološke igre, ali očito smo prošli test jer su nas pustili. Nakon te šok terapije za 5 min bili smo na livadi za koju sam ocijenio da bi bila dobro mjesto za promatranje. I bila je. Čist horizont, ogroman otvoreni prostor, niska trava… idealno! Zovem Veljca i javljam da smo našli bolju lokaciju.

Za 15min počeli su dolaziti ostali auti. Uskoro je krenulo postavljanje opreme i čim smo krenuli postavljati teleskope otkrili smo da je vjetar jak i neugodno hladan. Odmah sam obukao sve na sebe, neću ponavljati greške s Mazina od prije mjesec dana.

Postavili smo teleskopi krenuli na prve objekte. Unatoč vjetru pristojan seeing pa uskoro počinjemo skidati planete. Odmah se oko teleskopa okupila grupa ljudi koja mi je na kraju pravila društvo do kraja promatranja. Očit izbor za gledanje su bili Jupiter i Saturn. Postavio sam okulare i krenulo je gledanje Jupitera pa Saturna. Kako su kapali ljudi tako sam se opet vratio na Jupiter pa ponovio Saturn i taj ritam Jupiter-Saturn-Jupiter-Saturn nastavio se neko izgledno vrijeme. Kad su čuli da sam ponio binoviewer odmah je krenulo nagovaranje „Ajd stavi binoviewer, ajde, ajde, ajde…“ Postavio sam tu đavolju napravu, objasnio kako funkcionira pa opet Jupiter, Saturn, Jupiter, Saturn i tako dok su se svi izredali prošlo valjda 2h. Boski ne vjeruje što se vidi, a Dražen se naložio na binoviewer, isprobava ga u svom Maku 127 i odmah nudi novce za njega. Rekoh da već imam kupca za njega, Tanju iz ADI-ja, koji čeka dvije godine da si ja kupim neki drugi, bolji binoviewer. Nakon binoviewer skakutanja po planetima, kreće show po DS objektima. Ajmo na M15 (namjerno preskačem M13, dosta mi ga). Ljudi oduševljeni. Ajmo na M27, pa na Veil i tu priča staje na neko vrijeme. Slinimo po istočnom Veilu (NGC 6992-5), gledamo s OIII filterom, kad eto Dražena, dojadio mu binoviewer na Maku 127 i donosi 35mm Panoptic. Majketi mile koji okular, ona moja SkyPanorama 23mm s 82° ispada staklo za pepaljare kraj ovog čuda. U mraku čak i pupila od 7mm funkcionira te s 50x povećanje kreće gledanje Veila koji je izgledao stvarno kao cirus. Prekrasno nešto. Skoro pa i Lovro, zakleti astrofotgraf, priznaje da nešto vidi u okularu. Idemo na NGC7000 pa gledamo na njoj Meksički zaljev, savršeno se vidio. Za okularom se redaju Dražen, Stipe, Sabina, MrWorf, Boski… Meksiko tj. Cygnus wall jasan kao dan, prekrasno nešto. Čak sam i Pelikana jasnije nego ikad uočio dok sam pomicao teleskop na Kretenušu, pardon Crescent (NGC6888). Na NGC 6888 netko je vidio luk svjetla, netko znak za €, ali svi su je vidjeli. Pokušavam ekipu naložiti s manje poznatim objektima, NGC 7789 i NGC 457, ali reakcije su na prvi „meh“, a na drugi „OK, ali daj nam nešto bolje“. Okrećem na Ha i Hi, tj. Double Cluster, a oba stala fino u Panoptic. Milina od pogleda, ljudima skoro pa klecaju koljena dok gledaju. Sljedeće su Plejade koje ne da su skoro stale u vidno polje, već se vidjela maglica oko zvijezda, posebice oko Merope. Vidjeli je iskusni i neiskusni promatrači. Zadnji objekt večeri je bila Andromeda (M31) koja je ipak prevelika za Panoptic, ali smo zato vidjeli 2 prašnjave pruge, a ljude sam naučio što je NGC 206.

Dok smo mi tako skakutali po objektima došlo je već 2 ujutro. Vlaga na 100%, teleskop i okulari mokri, mi promrzli pa smo se spakirali doma. Baš smo se lijepo podružili uz teleskop i nagledali čudesa. Razočarala me količina vlage, posebice s obzirom na nadmorsku visinu. Sve više si mislim da je nešto s mikroklimom krivo u ovom dijelu Like kada smo imali problema s vlagom na vjetrom šibanoj visoravni.

Dan drugi

Prekrasan sunčan dan u Lici. Kako ubiti vrijeme dok ne padne noć? Tko čita ovaj blog redovito može pretpostaviti odgovor – bicikliranjem. Nisam požalio što sam nekako ugurao bicikl u auto uz teleskop, Lika mi se sve više sviđa i krajolik je baš po mojoj mjeri. Od osobe koja je jednom godišnje bila u Lici postao sam netko tko je posjećuje na mjesečnoj razini.

Negdje oko Vrhovina. Vrhunski krajolik!

U istraživanje novih predjela krenuo sam u društvu kolege Marka iz Beskraja. Prvo sam biciklom došao iz Korenice u Bunić, a to je 13 km vožnje s možda 150 m visinske, samo što 90% visinske dođe u jednom usponu pa se čini težim nego što je. U hostelu kupim marka i krećemo u avanturu. Iz Bunića smo se popeli na već spomenuto Ljubovo po prekrasnom asfaltu. Uspon je 6.5km 5%, ništa strašno, a preko njego sam se spustili u Lički Osik. Da je asfalt mrvicu bolji spust bi bio perverzija, posebice zbog otvorenog pogleda na Ličko polje. Na spustu smo osjetili nezvanog gosta – vjetar. Mene nije omeo, ali kolega je manji, duboki kotači i požalio se na bočne udare. Inače vrijeme idealno, 23-25°C, sunčana taman da podebljamo crte od dresova prikupljene tokom ljeta.

Iz Ličkog Osika smo nastavili prema Perušiću (izgovara se Perušć). Cesta odlična, vjetar dosadan, ali ravnica je pa se efikasno prolazi ta dionica. Produžili smo dalje do Ličkog Lešća, ali smo malo prije njega skrenuli na uske cestice prema Janjču. Ludilo se voziti po njima, fino šumica oko vas pa onaj vjetar ne smeta, asfalt vrlo dobar. Frka me bila jedino lokalaca, koji bi mogli voziti kao da nema nikog na cesti. Iz Janjčeg smo se spustili na Sinac, kao, stat ćemo na kavu u pizzeriji, ali brus, gužva je takva da ljudi čekaju u redu na ulici. I tako pod prisilom idemo dalje, ali ne na Otočac, već na Zalužnicu pa uspon na Vrhovine. Na toj štrafti prema Zalužnici nas je vjetar baš nalupao, teglili smo se jedva 25-26 kmh. U selu nema birtije, čak ni preko puta crkve, svaka deseta kuća pokazuje tragove stalne nastanjenosti pa kroz ovaj tužan prizor i polupraznih bidona nastavljamo dalje.

Pusto i prostrano polje kraj Homoljca

Vjerovali ili ne, ali kada je krenuo uspon prema Vrhovinama postalo je lakše. U klancu kroz koji je išla cesta nije bilo vjetra i samo smo se s gravitacijom borili. Uspon ništa posebno, 6 km 4%, ali kolega je slabo ove godine na biciklu pa otpada i do kraja uspona sam cca 300 m ispred njega. U Vrhovinama se zaustavljamo u prvoj birtiji i tamanimo kave, hidre, kriglu vode i punimo bidone. Nismo se dugo zadržavali jer okolo je konobarica počela raznositi nekakve hamburgere, ćevape itd… a mi smo zadnjih 80 km samo na čokoladicama i zrnju.

Poslije pauze vozimo zadnjih 30 km do cilja. Krajolik oko Vrhovina moje oči prvi put vide i stvarno je neobičan. Lika je onako, suh krajolik pun travnjaka sa bjelogoričnim šumama na padinama planina, a ovdje skroz drugi prizor. S lijeve strane ceste tipičan lički krajolik, travnjak, pokoja stijena i šumarak na padini, a s desne strane travnjak koji prelazi u gustu, mrku crnogoricu. Gledajući s te desne strane čovjek bi prije rekao da je negdje u Gorskom Kotaru, a ne u Lici. Moje divljenje geološkim i klimatskim posebnostima nije spriječilo to da na mahove osjetimo hladnoću, posebice kada se sunce skrilo iza kakvog oblaka. Garmin je javljao 22°C, ali to je poprilično zubatih 22°C i filing je bio kao da vozim na 15°C. Kasnije nam je Nikola, glavni u AD Korenica, pričao kako nije neobično da u Korenici zimi bude -5°C, a gore u Vrhovinama i Homoljcu -15°C.

Pogled prije spusta u Korenicu na Koreničko Vrelo i Golu Plješivicu u pozadini

Idemo dalje prema Korenici, prolazimo sela, trpimo vjetar, kolegu love grčevi pa smanjuje tempo. Po cesti neobično prometno, a jedan BIH kamion s prikolicom nas zaobilazi na krajnje nesiguran način. Unatoč tome, guštam u krajoliku koji već dugo vremena nije vidio ljude u znatnoj mjeri, tek tu i tamo koji pašnjak i napuštena kuća. Prekrasno nešto. Konačno dolazimo do Homoljca i kreće zadnjih 100 m uspona do prijevoja. Na prijevoju čekam kolegu, uživam u pogledu i po njegovom dolasku se obrušavamo u Korenicu. Zadnja 3 km nas čak gura vjetar u leđa. Na rotoru se odvajam od Marka i odlazim u apartman se pripremiti za drugu noć LSP-a.

Noć druga

Druga večer promatranja krenula je jednako vjetrovito, ali i oblačno. Sa dolaskom noći neki tanki oblaci su se krenuli navlačiti i počeli su zatvarati nebo, komad po komad. Prije LSP-a napravio sam plan pregledati južni komad neba, ispod Jarca da mogu proglasiti ga gotovim, ali kako se nekakav uporan oblak smjestio na tom dijelu neba odlučio sam loviti oportunistički objekte po nebu. Čist komad neba bio je u zviježđu Sjeverna kruna.

Promatranje

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2021-07
  • Datum:                                  09.04.2021.
  • Vrijeme:                                21:20 – 01:00
  • Lokacija:                               Dragaševo brdo, Ljubovo
  • Temperatura:                       12°C
  • Vlažnost:                              Niska
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           70% neba pod tankim oblacima
  • Granična magnituda:         21.76 mpas
  • Seeing:                                 n/a
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Ovaj komad neba je poprilično prazan u mom atlasu, što ne znači da tu nema ničeg već jednostavno nije u dometu teleskopa s 30 cm promjera. Gledam u skoro praznu stranicu atlasa i pronalazim samotan objekt NGC 5958. Krećem od njega.

NGC 5958, GX SAB, m=13.3, CrB

143x HYP: Svjetla, okrugla mrlja jednolikog sjaja, promjera oko pola lučne minute. Vidi se kao disk svjetla s tankom, tamnom “atmosferom”. Nisam u njoj uočio dodatne detalje.

NGC 5966, GX E, m=12.2, Boo

143x HYP: Tamna, blago ovalna flekica, trostruko duža nego šira. Duljinu procjenjujem na oko pola lučne minute. U sredini je blago svjetlija.

Mijenjam dio neba koji gledam ovisno o tome kako oblaci dolaze i zatvaraju ili otvaraju pogled.

Messier 92, GC, m=6.3, Her

143x HYP: Veoma (ekstremno) sjajan oblak od otprilike 50 diskretnih zvijezda i mnoštva njih utopljenih u mliječnosti. Promjer cijelog skupa je oko 4 lučne minute, a središnji mliječni dio procjenjujem na oko 1.5 lučnu minutu. Dobar seeing rezultirao je veoma sitnim, veoma mirnim zvjezdica što je davalo posebnu estetiku skupu.

NGC 6229 GC, m=9.4, Her

143x HYP: Veoma sjajna okrugla mrlja, promjera oko 1 lučne minute, s tim da je jezgra manja od pola lučne minute. Tekstura mrlje je mliječna, skrenuti pogled otkriva naznake granulacije pri rubu.

300x PL: Na većem povećanju nema novih detalja u samom skupu. Skrenuti pogled sada lakše otkriva granulacija i ne samo to, već nekolicinu diskretnih zvjezdica. Tri se nalaze na gornjem lijevom rubu skupa, a dvije na donjem rubu skupa.

Nakon ovih sjajnih i poznatih objekata, selim se na nevinu oznaku NGC 6241 u Atlasu. Nisam ni očekivao da ću sljedećih 20 minuta se boriti s tim objektom, oblacima i detekcijama na rubu vidljivosti.

NGC 6241 GX, m=14.2, Her

143x HYP: Veoma tamna, sitna mrljica svjetla, okrugla. Bez dodatnih detalja

Galaksiju NGC 6241 sam relativno lako uočio, bila je veoma tamna, ali jasan objekt. U atlasu je stajala oznaka kako se malo u smjeru sjeverozapada smjestilo jato galaksija „Zwicky Triplet“. Naravno, trebalo je provjeriti što se tamo krije.

Usmjeravam teleskop na potrebnu lokaciju, ali ništa. Gledam, provjeravam lokaciju, ponovo usmjeravam teleskop, ništa. Gledam i gledam, mora biti tu nešto. Čak u jednom trenu palim Stellarium na mobitelu i uvjeravam se da tu zaista ima nečeg. Opet, u okularu ništa. Gledam, neki izdanak oblaka pokrio je baš taj komadić neba. Prošetao sam se na par minuta da razbistrim um i odmorim oči. Taman se u tih par minuta maknuo oblak i opet usmjeravam teleskop, pažljivo gledam u okular i uočavam nešto, jako slabo, jako nejasno. Uskoči pa iskoči iz pogleda. Za takve situacije je najbolje nacrtati raspored zvijezda i označiti položaj „tog nečeg“ i kasnije provjeriti. Crtam skicu i potom prebacujem na 214x. Na tom povećanju je taj nejasan objekt postao nešto, veoma slabi disk svjetla. To je to, ulovio sam je!

Kasnije se ispostavilo da je još teže identificirati što sam vidio. Na lokaciji koju sam ucrtao na skicu stvarno ima galaksija, ali teškom mukom sam došao do onog što vjerujem da je njen pravi naziv – LEDA 59061. Sam Zwickyev Triplet na internetu ima razne definicije, od toga da se sastoji od 3 obližnje galaksije, NGC 6241, LEDA 59061 i još jedne tamnije do toga da je samo LEDA 59061 sa svoje dvije pratilje taj trokut. NED (NASA Extragalactic Database) sadrži unos kako je LEDA 59061 galaksija magnitude 14.6. S obzirom da sam tik do nje ucrtao zvijezdu mag 15.5, a i od prije znam da sam vidio neke zvijezde 15. magnitude, nije nemoguće u 300mm teleskopu uloviti ovu galaksiju. Činjenica da sam je ulovio govori da kalkulatorima koji govore da taj teleskop može vidjeti objekte te i te magnitude ne treba slijepo vjerovati, već da su oni samo polazišna točka za razmatranje što gledati, a što ni ne pokušavati. Na kraju red je da opišem ovu galaksiju u standardiziranoj formi za Zvjezdopise.

LEDA 59061 GX SA, m=14.6, Her

143x HYP: Ekstremno tamna mrlja koja iskače i uskače u pogled, Moguće kako se radi o kakvoj dvostrukoj zvijezdi na rubu vidljivosti.

214x UW: Na većem povećanju jasnije je kako se radi o ekstremno tamnom oblačku svjetla.

Vraćam se natrag u NGC katalog.

NGC 5985 GX SAB, m=11.1, Dra

214x UW: Tamna, velika, ovalna mrlja duga oko 1.5 i široka oko 0.5 lučnih minuta. Središte mrlje je sjajnije, a skrenuti pogled otkriva naznake zvjezdolike jezgre.

NGC 5982 GX E3, m=11.1, Dra

214x UW: Malena, sjajna okrugla mrlja kojoj sjaj raste prema središtu. Izgleda kao nerazlučeni kuglasti skup. Promjera oko pola lučne minute.

Nakon ove LEDE i drugih tamnih fleka odlučio sam odmoriti oči potvrdom da se IC 5146, tj. maglica Kukuljica vidi vizualno. Ljudi mi ne vjeruju, a ja čak imam njenu skicu. Odlučio sam večeras maknuti svaku sumnju u to da je ona vizualan objekt.

IC 5146 NEB, m=7.2, Cyg

143x HYP: Vidim skup oko kojeg je maglica i veoma slabe naznake maglice koja više izgleda kao svjetlija pozadina, a ne konkretan objekt.

143x HYP OIII: Moguće je uočiti neku nejasnu maglicu, ali ništa konkretno. Rekao bih da je OIII filter skroz krivo oružje za ovaj objekt.

Skica IC 5146 poznate i kao maglice Kukuljica. Zanimljivo je kada ti skica sjedi u arhivi 12 godina, a ti nemaš objekt opisan i upisan u dnevnik.

Rezultat promatranja: more research is needed 😊

Negdje u to doba se opet naoblačilo i shvatio sam da od noći više ništa. Sljedećih sat-dva družio sam se s ekipom, razmijenio iskustva o bicikliranju, ronjenju na dah i kada sam procijenio da je dovoljno oblačno dogovorio se sa Sanjinom da odemo u apartman. Kasnije sam saznao da se pola sata kasnije razvedrilo, ali tako ti je to…

 

 

(Visited 96 times, 1 visits today)