Čest je slučaj da druženje s prijateljima iz astronomskog miljea otkantam riječima „neću s vama, idem na lokalne brege“. Problem je što se sa svakim lokalnim izborima broj pogodnih lokalnih brega smanjuje i to ne iz razloga što je erozija poravnala brda, već se povlači rasvjeta gdje je ne treba. Tako su lokalni izbori 2021 trajno uništili zgodnu lokaciju u Pokupskom Cerju, gdje je nekome palo na pamet povući javnu rasvjetu iz 300 m udaljenog sela do vodospreme. Valjda je velik pješački promet iz sela do vodospreme jer je ona očito nekakva kulturna atrakcija. Čisto poklanjanje love rasvjetarima i mazanje očiju lokalcima kozmetičkim promjenama, barem ak se mene pita. Čak i da postoji veliki pješački promet prema vodospremi, za sigurnost pješaka bi se više postiglo izgradnjom nogostupa, nego postavljanjem 10 stupova s LED rasvjetom u nigdjezemskoj.

Novi breg sam našao biciklirajući krajem kolovoza s Jokerom. Već sam zadnjih par godina pregledavao aerosnimke krajeva odmah preko Kupe kraj Pokupskog i jedino što sam našao je previše divlja lokacija u Gornjem Taborištu. Odlučio sam potražiti malo pitomiji teren kako bi promatranja bila udobnija i lokacija dostupnija. Od pregledavanja snimki ništa dok se čovjek ne nađe na terenu i vidi svojim okom konfiguraciju terena. Tako sam tokom te vožnje uočio tu livadu na kraju sela, gdje se nadam da neće biti potrebe za postavljanjem rasvjete sljedećih 50 godina ili ikad. Nakon što sam pronašao lokaciju, trebalo je pričekati priliku za isprobat je.

Sve predispozicije za otići na novu livadu s teleskopom poklopile su se u nedjelju 3.10. Obavio sam što sam imao za taj dan i preostalo je samo iskoristiti noć za promatranje. Uvjeti su bili idealni, lagani južni vjetar tjerao je vlagu i držao temperaturu ugodnom, oko 13°C tokom cijelog promatranja. Magla je samo bila u dolinama oko potoka. Sama lokacija je dobra, ali ima dosta lampi javne rasvjete na okolnim brdima udaljenih 500 m. Ne smetaju za privikavanje na mrak, ajmo reći da su prividno tek nešto sjajnije od Venere, ali zbog njih ne dobivam dojam pravog mraka. SQM kaže pak da me dojam vara jer sam mjerio 21.20-21.25, što je u ovoj prosječnoj noći bolje od najboljih noćiju kraj vodospreme u Pokupskom Cerju. Prilikom postavljanja teleskopa napravio sam grešku, tj. nisam ga razvukao do kraja pa nikako u fokus doći. Kada sam to popravio i dovršio kolimiranje, krenuo sam s promatranje u 20:15.

Promatranje

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2021-00
  • Datum:                                  03.10.2021.
  • Vrijeme:                                20:15 – 22:15
  • Lokacija:                               Desni Degoj
  • Temperatura:                     13°C
  • Vlažnost:                              Umjerena
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           dobra
  • Granična magnituda:         21.25 mpas
  • Seeing:                                 prosječan
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Večeras sam odlučio riješiti neke rupe u svom pregledu neba, najviše u zoni između zviježđa Jarac, Vodenjak i Orla, a potom malo napasti i objekte u Mliječnom putu u Strelici.

Sektor od RA 20h 00m DEC -5° 00′ do RA 22h 00m DEC 0° 00′

NGC 6915, GX Sab, m=n/a, Aql

143x HYP: Tamna, malena mrljica, blago ovalna mrljica koja izgleda kao svjetli disk s tamnijim tankim obrubom. Oko 15 luč. sekundi u promjeru.

NGC 6926, GX SB, m=12.4, Aql

143x HYP: Veoma tamna i velika mrljica, oko 1 lučne minute u promjeru. Zbog niskog površinskog sjaja teže je odrediti kojeg je oblika, rekao bih da je ovalna. Tekstura mrlje mi se čini granulirana, tj. neko komešanje u sebi. Nema ništa nalik središtu ili jezgri.

NGC 6941, GX SAB, m=n/a, Aql

143x HYP: Veoma tamna prugica svjetla koju na prvi mah nisam vidio, ali kada sam je jednom uočio više ju nije bilo moguće ne vidjeti. Čak i nakon toga se vidi samo skrenutim pogledom, a o nekim detaljima u njoj nema niti govora.

Messier 2, GC, m=6.3, Aqr

143x HYP: Ekstremno svijetao oblak sitnih zvijezda koje se uglavnom vide samo skrenutim pogledom. Promjer skupa u okularu sa zvjezdolikim halom je oko 4.5 luč. minute, dok je središnji mliječni (magličasti) dio promjera oko 1.5 luč. minute. Direktnim pogledom vidi se možda 20-tak pojedinih zvijezda, ali skrenutim pogledom se vidi značajno više, možda i stotinu pojedinih zvjezdica. Sjaj mliječnog dijela skupa pravilno i blago raste od ruba prema sredini, ali nema nikakve pojave nalik jezgri kao kod M15.

300x PL: Na 300x pojedine zvijezde se puno lakše uočavaju direktnim pogledom. Na temelju uzorka brojanja zvijezda iz donjeg kvadranta procijenio sam kako se vidi oko 80 do 100 pojedinih zvijezda, koje su većinom na gornjem rubu skupa. Iz središnjeg mliječnog dijela skupa iskaču kratke, zdepaste “ručice”, njih 7 komada a najviše ih je između 6 i 8h te 9 i 1h. Promjer mliječnog dijela skupa procijenio sam sada na 1/7 vidnog polja, tj. 1.65 luč. minuta.

Ovaj prvi sektor je dosta siromašan pa ga brzo rješavam i prelazim na sljedeći. GoTo na teleskopu radi večeras jako dobro, onako, objekti su uvijek u vidnom polju okulara.

Skica plenetarne maglice NGC 6905 nastala prilikom ovog promatranja

Sektor od RA 20h 00m DEC 0° 00′ do RA 23h 00m DEC +5° 00′

NGC 6852, PNEB, m=12.6, Aql

143x HYP: Veoma tamna, malena mrljica, gubi se zbog sjaja obližnjih zvijezda.

143x HYP OIII: Veoma tamna, sitna pločica svjetla, bez detalja.

300x PL OIII: Ekstremno taman flek, jedva je vidim.

300x PL: Nejasna, tamna mrljica među zvijezda. Na svim kombinacijama povećanja i filtera ova mrljica baš krije detalje.

Kod sljedećeg objekta sam se ponadao da sam otkrio dodatnu mrljicu koja nije ucrtana u atlasu i  nemam u katalogu viđenih objekata. Kasnija provjera je otkrila da sam ovaj par galaksija već promatrao u kolovozu 2019.

NGC 6962, GX, m=12.1, Aqr

143x HYP: Malena mrljica, oko 15″ u promjeru, okrugla i tamna. Nešto svjetlija u sredini. Na 1 luč. minutu desno je još jedna mrljica – NGC 6964.

300x PL: Na većem povećanju se vidi kako galaksija ima zvjezdoliku jezgru.

NGC 6964, GX, m=13, Aqr

143x HYP: Mutna zvijezda, tamnija od susjedne NGC 6962, ali lako uočljiva.

300x PL: Mutna zvijezda je sada jasno magličast objekt, malena i okrugla, bez jezgre ili slične pojave

NGC 7156, GX SAB, m=12.5, Peg

143x HYP: Veoma tamna, malena mrlja nejasnih rubova, blago svjetlija u sredini.

S ovim zadnjim objektom dovršio sam i ovaj polupusti sektor neba. Prelazim na zviježđe Strelice.

Sektor od RA 19h 30m DEC +15° 00′ do RA 20h 30m DEC +20° 00′

King 26, OC, m=12.5, Aql

143x HYP: Nekakva nakupina zvijezda, njih 5 komada od čega je jedna istaknuta sjajem i narančastom bojom. Oko tih pet zvijezda kao da je neka slabašna maglica.

Berkeley 47, OC, m=12.5, Sge

143x HYP: Nakupina zvijezda u obliku slova “P”. Pruža se oko 8 luč. minuta kroz vidnog polje okulara. Prebrojao sam 27 zvijezda u skupu koje su manjeg raspona sjaja. Ima dosta dvostrukih zvijezda. Skup je dobro istaknut i odvojen od pozadine.

Messier 71, GC, m=8.3, Sge

143x HYP: Trokutasti oblak zvijezda, oko 1.5 luč minute u promjeru. Gotovo je skroz razlučen jer vidim mnoštvo zvijezda utopljenih u slabu maglicu u pozadini.

Harvard 20, OC, m=7.7, Sge

143x HYP: Slabo istaknuta grupacija od 30 zvijezda sličnog sjaja, približno trokutasta i oko 3 luč. minute u promjeru. Čini se kao zgusnuti vršak veće nakupine zvijezda koja se proteže ispod ili je sa tri strane omeđen tamnom maglicom. Tko će ga znati?

Sa sljedećim objektom sam poveo borbu prsa od prsa dok sam postigao pozitivnu detekciju. Kasnije se pokazalo da ova maglica nije bila jedina koja je spremala iznenađenja za mene. Zbog nego razloga oznaku ove maglice uporno upisujem NGC6789 umjesto NGC6879 zbog čega moram dodatno paziti da u dnevnicima ne napravim krivi unos.

NGC 6879, PNEB, m=12.5, Sge

143x HYP: Ništa ne vidim na ovom povećanju. Odlučio sam provjeriti s OIII filterom.

143x HYP OIII: Moguća mutna zvijezda koju odlučujem istražiti na većem povećanju.

300x PL OIII: Neočekivano se jedna zvijezda pretvorila u sitan disk svjetla na odgovarajućoj lokaciji. Sitan disk je toliko sitan da se od običnih zvijezda razlikuje samo po tome što one na ovom povećanju i pri ovom seeingu u središtu su ipak puno sjajnije, dok je maglica jednolikog površinskog sjaja.

468x PL OIII: Definitivno je zvijezda magličast objekt i razlikuje se od ostalih zvijezda uokolo.

Odlučio sam našiljiti povećanje dokle ide pa kud puklo da puklo. Na kraju je zbog kilavog seeinga pukla slika na 468x 😊

Sljedećih 15 minuta trošim na jednu svemirsku minu – planetarnu maglicu IC 4997. Provjerio sam na 143x sa i bez OIII filtera pa kasnije na 300x s OIII filterom i nisam je uspio uočiti. Čak i kada mi se učinilo da vidim neku mrlju, ucrtavanje zvijezda s položajem mrlje u dnevnik kasnije je otkrilo da nisam bio ni blizu. Njuškanjem po internetu otkrio sam da je kvaka u tome što IC 4997 ima prividan promjer od tek 2 lučne sekunde, otprilike upola manji od NGC 6879 (5 luč. sekundi) koju sam jedva detektirao u večerašnjim uvjetima. Kada bih imao veći teleskop i mirniju atmosferu vjerujem da bih i IC 4997 ukebao u svoj katalog viđenog na nebu. Nakon što se namučio s ovom planetarkom završam sektor i selim se na NGC 6905, koja se smješka u atlasu malo dalje od ovih minijaturnih planetarki.

Skica iste maglice od prije 15 godina na koju sam već zaboravio 🙂

NGC 6905, PNEB, m=10.9, Del

300x PL OIII: Solidno velika, sjajna okrugla mrlja s oko 1 luč. sekunde u promjeru. Površinski sjaj joj je pun komešanja, ali su kontrasti tako niski da ne mogu točno odrediti što vidim, a što umišljam. Odlučio sam je skicirati i za to mi treba prvo pogled bez filtera kako bih zvijezde ucrtao.

300x PL: Bez filtera vidim na momente sitnu središnju zvijezdu koja kao da nije u geometrijskom središtu maglice već je izmaknuta prema dole. Vidim dva svjetlija trokuta u maglici kojima su baze na dijametralno suprotnim krajevima maglice, a vrhovi im se diraju na mjestu gdje je središnja zvijezda. Donji trokut je svjetliji, jasnije se vidi i oštrijih rubova. Gornji trokut u biti nije trokut već liči na zadebljano slovo „T“. Gledano iz središta, u smjeru 4 i 7h vidim dvije tamnije pruge, jako niskog kontrasta. Zanimljivo je kako maglica loše reagira na OIII filter. Skiciranje.

Dovršetkom skice NGC 6905 ponadao sam se kako ima skicu objekta kojeg nikad nisam skicirao. Tek sam u ponedjeljak otkrio kako sam u nedjelju ujutro postavljajući stare skice u galeriju, dakle par sati prije promatranja, skenirao skicu NGC 6905 iz 2006. godine. Očito mi je katalog skica toliki da više ne pamtim što sam zabilježio na papiru.

Iako je promatranje bilo odlično, baš me sve išlo večeras, teleskop je slušao, nisam osjećao umor itd… u 22:15 morao sam ga prekinuti kako bih se spremio i došao kući na vrijeme jer me čekao radni ponedjeljak. Ah…

(Visited 99 times, 1 visits today)