Kasna jesen je poprilično problematičan dio godine za astronomska promatranja. Panonska nizina omeđena sa svih strana planinama je kao stvorena za kreiranje i zadržavanje dugotrajnih magli. Anticiklone uzrokuju spuštanje hladnog zraka u nizine iz kojeg se ubrzo kondenzira magla, a koja može danima trajati. Kako je hladni zrak teži, kada se jednom nasadi u nizine samo ga značajna meteorološka promjena može izbaciti, poput prolaska fronte. U konačnici taj hladan zrak se često kroz dan ne uspije ni zagrijati da promijeni temperaturu rosišta pa magle mogu opstati danima. Istovremeno su vrhovi okolnih gorja vedri i osunčani te značajno topliji. Ova pojava se naziva „temperaturna inverzija“ jer kontra uobičajenom pravilu da svakih 150m visine uzrokuje pad od 1°C u temperaturi zraka, vrhunci planina mogu uživati 10-15°C toplije vrijeme.

U takvim slučajevima astronomu amateru ne preostaje ništa drugo nego potražiti najveću nadmorsku visinu kako bi provirio iznad magle i uživao u vedroj noći. U blizini Velike Gorice imamo Vukomeričke gorice, koje su s vrhuncima od 200 do 250 m često preniske da vire iznad magle. Zapravo, kada je prava zimska inverzija, magla se često popne do 500 pa čak i 700 metara visine te su tada samo Sljeme i Žumberak opcija za promatranje. Sljeme je nezgodna lokacija zbog gužve i blizine Zagreba. Iako magla donekle umanji svjetlosno onečišćenje, ono je ipak prisutno i ometa promatranja. Druga opcija je 20 km zapadniji Žumberak, puno „divljiji“ kraj, pust i zbog toga lošije prometno povezan. Kolege već imaju lokaciju na Žumberku, redovito pohode Dragonoš, a i ja sam ga u jedan ili dva navrata posjetio ovo mjesto. Dragonoš se smjestio kraj Japetića, na 750 m visine, ali je preblizu Zagreba pa je zbog svjetlosnog onečišćenja više lokacija za silu, nego pogodna. Prave lokacije mogle bi se pronaći još zapadnije, u smjeru granice sa Slovenijom.

Vodeći se premisom kako je srednji Žumberak mjesto koje treba istražiti, Marko i ja smo se u petak zaputili prema Budinjaku, malenom mjestu na 730 m visine i znatno dalje od velikih naseljenih mjesta. Za usporedbu, Dragonoš je 10km od središta Samobora i 30 km od središta Zagreba. Budinjak je pak 17 km od Samobora i 37 km od Zagreba. Značajna razlika! Problem je što do Budinjaka vodi zavojita i loša cesta po kojoj nema brze vožnje, već taj put vremenski traje kao do recimo Krivaje ili Petrove gore, nekih 1h i 15min za mene iz Velike Gorice.
Kao što sam već naveo, u petak smo tako Marko i ja krenuli na Budinjak. Najavili su vedro vrijeme, meni se neplanirano oslobodila subota i bilo je šteta propustiti ovakvu priliku. Mjesec izlazi tek oko 00:30, tako da je bilo dovoljno mraka da nam se isplati potegnuti. Krenuli smo na put oko 19h i do Budinjaka, tj. cestice prema Brateljima, oko 20:15. Smjestili smo se na livadu koja je bila dovoljno otvorena prema bitnim stranama svijeta (jugoistoku, jugu i jugozapadu) i nadali se kako neće biti prometa. Nažalost, iako su Bratelji selo od možda 20 stanovnika, u skoro dva sata promatranja omela su nas tri automobila. Prilikom prolaska automobila vidjeli smo kako u zraku ima dosta vlage tako da nismo uspjeli do kraja izbjeći maglu iako smo bili na 765 m visine. Na putu do Budinjaka prošli smo cesticom koja vodi do crkve Sv. Petke, koja je 20m iznad okolnog terena, ali nam se nije učinilo da ima zgodnog mjesta za promatrati. Možda bi sljedeći put ipak trebali provjeriti još jednom tu cesticu i pronaći neko mjesto. Prometa ne bi smjelo biti, a kako se radi o vrhu brijega, izmaglica bi se trebala spustiti prema nižem terenu.

Sve u svemu, promatranje smo započeli na friških 4°C u 20:45, nakon što sam pola sata potrošio na postavljanje teleskopa. SQM je mjerio 21.30, što nije loše, bolje od mojih lokalnih brega (Vukomeričkih). Sjeveroistok i istok su bili jako osvjetljeni, do 40-45°, ali jug pa na jugozapad su bili više nego dobri. Moj plan je bio riješiti neke rupe u pregledu neba u Vodenjaku i Kiparu. Dakle, večeras su na repertoaru tamne fleke.

Kako temperaturna inverzija i magla u nizinama/dolinama izgleda iz orbite. Na snimci Landsata 8 jasno se vidi kako iz debelog pokrivača magle proviruju samo Medvednica, Samoborsko gorje i Žumberak.

Promatranje

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2021-10
  • Datum:                                  29.10.2021.
  • Vrijeme:                                20:45 – 22:30
  • Lokacija:                               Bratelji
  • Temperatura:                     3°C
  • Vlažnost:                              Visoka
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           dobra
  • Granična magnituda:         21.30 mpas
  • Seeing:                                 prosječan
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Večeras sam odlučio riješiti neke rupe u svom pregledu neba, najviše u zoni između zviježđa Jarac, Vodenjak i Orla, a potom malo napasti i objekte u Mliječnom putu u Strelici.

Sektor od RA 23h 00m DEC -20° 00′ do RA 24h 00m DEC -10° 00′

NGC 7492, GC, m=10.48, Aqr

143x HYP: Veoma tamna, nejasna mrlja. Nema jasnih rubova već kopni u pozadinsko nebo.

NGC 7606, GX SA, m=10.75, Aqr

143x HYP: Sjajna, vretenasta mrlja čijom sredinom dominira ovalno središte koje je značajno sjajnije od ostatka galaksije. Duga oko 1.5 minuta i široka 0.3 minute. Moguća mrlja ili zvijezda na rubu vidljivosti na oko 2 minute desno.

NGC 7600, GX S0, m=11.97, Aqr

143x HYP: Sjajna, malena, okrugla mrlja, značajno svjetlija u sredini. Oko 0.3 lučne minute promjera.

NGC 7585, GX SA0, m=11.43, Aqr

143x HYP: Sjajna, okrugla mrlja, poprilično svijetlog središta i solidno velika. Promjer procjenjujem na oko 0.5 lučnih minuta.

NGC 7556, GX S0, m=12.7, Psc

143x HYP: Tamna, nejasna mrlja, malena, promjera oko 0.3 minuta. Blago svjetlija u sredini.

NGC 7721, GX SA, m=11.6, Aqr

143x HYP: Tamna pruga svjetla, duga i uska s jednolikom svjetlinom površine. Čini mi se blago zavinuta s ispupčenjem prema istoku. Rubovi su nejasni.

NGC 7723, GX SB, m=11.21, Aqr

143x HYP: Sjajna, ovalna mrlja, poprilično velika. Središnja regija je blago svjetlija od ostatka mrlje, ali nema nešto što bih nazvao “jezgrom”. Promjera oko 1 lučne minute.

NGC 7727, GX SAB, m=10.59, Aqr

143x HYP: Izgleda kao mutna zvijezda. Ukupno sjajan objekt, ali velikih kontrasta. Naime, galaksijom dominira sjajno, sitno središte oko kojeg je velika, tamna “atmosfera”. Promjera oko 0.7 lučnih minuta.

S NGC 7727 završio sam sektor. Samo jedan objekt iz sektora nisam vidio, PGC 72252, neku egzotičnu galaksiju. Prelazim na sljedeći sektor.

Sektor od RA 00h 00m DEC -20° 00′ do RA 02h 00m DEC -30° 00′

NGC 45, GX, m=10.4, Cet

143x HYP: Nisam je vidio. U okularu su mi se „priviđale“ mrlje gdje ih ima i nema, vjerojatno se okular zamaglio, a sjajna zvijezda u vidnom polju nije pomogla u takvoj situaciji.

214x UW: Nije ni veće povećanje pomoglo, nema galaksije. Idem na sljedeći objekt.

NGC 24, GX SA, m=11.61, Scl

143x HYP: Ne vidim ništa, okular se zamaglio.

214x UW: Tamna, velika i duguljasta mrlja bez detalja s nejasnim rubovima.

NGC 150, GX SB, m=11.36, Scl

214x UW: Tamna, velika, ovalna mrlja nejasnih rubova i bez ikakvih detalja.

NGC 288, GC, m=8.1, Scl

214x UW: Taman, veliki oblak prošaran s pojedinačnim zvjezdicama. Oko 3 minute u promjeru. Nezgodan položaj teleskopa otežava promatranje.

NGC 253, GX SAB, m=8.0, Scl

214x UW: Ogromno magleno vreteno koje presijeca vidno polje okulara na pola. Duga oko 20 minuta, široka oko 2 minute. Po površini vidim regije različite svjetline.

NGC 247, GX SAB, m=9.11, Cet

214x UW: Tamna, dugu i velika pruga svjetla bez varijacija u sjaju ili drugih detalja. Nejasnih je rubova i zvijezda se nalazi na gornjem kraju mrlje.

NGC 175, GX SB, m=12.17, Cet

214x UW: Tamna, malena i nejasna mrlja bez detalja.

IC 1558, GX SB, m=12.2, Scl

214x UW: Nisam je uspio vidjeti.

NGC 134, GX SAB, m=10.39, Scl

214x UW: Veoma tamna, duguljasta mrlja, sjajnija u sredini

NGC 148, GX S0, m=13.3, Scl

214x UW: Nisam je vidio.

S NGC 148 dojadile su mi tamne fleke za večeras. Temperatura je pala s neugodnih 4˘C na još manje ugodnih 3°C pa smo se odlučili pokupiti doma. Za kraj smo bacili pogled na Uran i Jupiter. Seeing se činio odličnim tako da šteta što se nisam pozabavio malo astronomijom na velikim povećanjima. Marko je paralelno promatrao svojim 150/750 Newtonom na AZ4 montaži i pritom ukebao tucet Messiera. Obišao je M57, M27, M71, M56, M13, M92, M34, M31, M32, M110 i ako se ne varam, M29 ili je čak rekao da tu ima toliko zvijezda da ništa ne kuži 😊

Sve u svemu, solidan izlet pod zvijezde. Lokacija treba još malo „fine tuninga“ i mogla bi postati jako dobro mjesto za bijeg od magluština, a da opet nije na kraju svijeta.

PS: Na povratku sam vidio najveću srnu u životu, bila je velika kao tele!!!

(Visited 113 times, 1 visits today)