IC 1953 je prečkasta spiralna galaksija u zviježđu Eridan. Smjestila se nekih 75 – 90 milijuna svjetlosnih godina od nas, ovisi čijoj procjeni vjerujete. Prividni sjaj joj je 11.7 magnituda u vizualnom (zelenom) dijelu spektra, a njen stvarni sjaj je tek 50% našeg Mliječnog puta. Kako je manjeg sjaja, IC 1953 je i manjih dimenzija te joj se disk prostire tek 75.000 svjetlosnih godina, ponovno dvostruko manje od naše galaksije. Svojim karakteristikama IC 1953 je usporediva s M33, našom galaktičkom susjedom u zviježđu Trokut.

Zbog čega spominjem ovu prosječnu spiralnu galaksiju? U noći s 31.12.2021. na 1.1.2022. ona je imala čast postati 1500. objekt koji sam promatrao i opisao u svojim dnevnicima. Nisam nikad proslavio 1000. objekt, tj. tada nije bilo ni ovog bloga pa sada koristim priliku da obilježim neku poljuobljetnicu.

2003.

Nulta godina za moje bavljenje astronomijom je 2003., točnije ljeto, kada mi je Marko napomenuo da je velika opozicija Marsa. I stvarno, pogled iza ponoći na jugoistočno nebo otkrivao je veliku, sjajnu, narančastu „zvijezdu“. Posudio sam teleskop od sestrične i tu je krenulo. Da se razumijemo, Marko i ja smo već od prije koketirali s astronomijom i teleskopima. Prvi pogled kroz teleskop imao sam 1998. kod sestrične, a Marko je par mjeseci kasnije nabavio vlastiti teleskop. No tada smo bili klinci, a oba teleskopa koja smo imali na raspolaganju su bili šrot, onakve kakve se danas ne preporučujete da kupite svom djetetu kao ulazak u astronomiju. Pet godina kasnije, 2003., već smo bili razumnija bića (koliko to pubertetlije mogu biti) i počeli smo kužiti stvari. Za kontekst, ovo je doba dial up interneta, skupog ko sam vrag (6-12 kn/h na 0.05 Mbit) koji je pucao čim netko podigne slušalicu telefona. Internet je bio luksuz, informacije su bile luksuz. Ipak, nekako smo gurali, čitalo se Drvo Znanja, Kozmos, posuđivale se knjige iz knjižnica. Opozicija Marsa je tako prošla, nekog vraga smo vidjeli na njemu, polarne kape najviše, naznake nekih fleka, ali iza opozicije je u nama ostalo nešto više. Krenulo se u nabavku instrumenta!

Jedna iz naivnijih vremena, kada smo odrađivali prva promatranja.

Čitajući spori Internet, Berijeve stranice o početničkim teleskopima i slične savjete na usenet, kasnije Google grupama, došao sam do zaključka da je dvogled super stvar. Bio ročkas, skupila se koja kuna i početkom 2004. na pošti sam podigao 20×50 dvogled. Svi su savjeti rekli uzmi 10×50, ali ne, s 20×50 će se više vidjeti. I bogme sam se napatio s tim dvogledom no nekog se đavla vidjelo u njemu. Plejade računam kao prvi DS objekt koji sam vidio, ali pali su tih siječanjskih noći M42, M31, M33 i slične lako uočljive pojave. Komet Machholz koji sam pratio par dana kako ide između Bika i Oriona bio je fantastično iskustvo. Tad je kliknulo u meni kako teleskopi, astronomija i snalaženje na nebu funkcioniraju. Možda sporije kopčam, ali kad ukopčam onda je to to. Opet sam se na proljeće dočepao sestričninog teleskopa i krenuo loviti prvi objekte – M44, M13, M81, M8. Kroz godinu dana sam se dočepao nekih 15-20 objekata. To je bilo to, rekao sam i odlučio sam da želim teleskop. Sa svojima sam postigao dogovor da se odričem maturalca u Grčku i da bih sva planirana sredstva za taj put uložio u teleskop. Internet je postao mrvicu jeftiniji pa sam počeo skupljati i spremati informacije. Čitao sam samo o teleskopima i ničem više.

2005.

Skupljanjem deviza za rođendan, rad vikendima sa susjedom, sadnjom borova, štednjom na gablecu i sličnim „lijevim“ poslovima skupio sam za prvi teleskop. Bio je GSO 200/1200 Betsy! Ne samo da sam imao za teleskop, već sam uz njega uzeo „TS okular koffer“ pa sam imao dodatne okulare, filtere u boji i slična veselja. Ljudi moji, kad sam primio okulare u ruke i usporedio ih s plastičnim smećem koje sam dotad koristio, već sam znao da me čekaju čuda. I čuda su se dogodila, 24. srpnja 2005. imao sam s Betsy „prvo svjetlo“. Prvi objekt koji sam vidio bio je M13 na još svjetlom večernjem nebu. Kad sam vidio pojedine zvjezdice umjesto kvrgave mrlje, to je to bilo, teleskop se isplatio svake kune i muke. Nije me bilo briga ni što pojedini prijatelji mi nisu oprostili preskakanje maturalca u Grčkoj. Tih godina je Internet postao dostupniji i uključujem se u forum Zvjezdarnica.com gdje sam član sad već 16. godinu. Preko foruma stupam u kontakt s drugim kolega astronomima iz čega su se izrodila i prijateljstva koja su tu i dan danas (zanimljivoje da ekipu iz srednje više skoro pa ni ne viđam). Sve u svemu, izlazak iz čahure u kojoj sam bio (skupa s Markom) otvorilo je uvelike horizonte i nove mogućnosti. To je u konačnici rezultiralo članstvom u AD Beskraju, čiji sam ponosan član i dan danas.

Dvije godine kasnije bio sam u poziciji djelomično neuspješnog studenta. Radio sam studentske poslove, vektorizacija katastarskih planova noću kod kuće i ubacivanje kućnih brojeva u navigacijske karte za GPS uređaje. Više sam radio nego studirao i dobro mi je na poslovima išlo. Skupila se tako određena svota novaca i što drugo napraviti s njima nego kupiti veći teleskop. Poziv Zlatku u Optimusu, slanje emaila sa potvrdom o uplati i dva tjedna kasnije eto GOS 300/1500 dobsona u dvorištu. Kad je City Expressovac iskrcao kutije klecnule su mi noge vidjevši kolike su bile. Ipak, teleskop sam složio bez problema u roku pola sata na jarkom suncu, sve je prošlo bezbolno. Prvi pogled kroz novu igračku Tristača otkrio je da se ulaganje isplatilo. Detalji su samo iskočili gdje ih prije nije bilo, a kroz neke kuglaste skupove se moglo vidjeti. Ubrzo se moj popis objekata proširio, a dnevnici i skice su sadržavali više detalja. Tako sam zvjerao po nebu, lovio zanimljivosti i skicirao što mi se svidjelo. Fax sam u međuvremenu sribao pa sam krenuo raditi, nema se smisla zavaravati ako si danguba. Redoviti izvor prihoda omogućio je prikupljanje opreme tako da sam si u narednom periodu priuštio bolje okulare, filtere, binoviewer koji i dan danas koristim i slične sitnice koje čine razliku na terenu.

2009.

Stihijskim promatranjem objekata bavio sam se sve do negdje ljeta 2009. kada sam se našao za teleskopom na Petrovoj gori i zapitao „A što ću večeras gledati?“. Do tad sam skakutao s objekta na objekt, vraćao se često već viđenim i shvatio sam da po 50. put gledam M13, M17, M8, M11. Sve su to lijepi objekti, ali što je neotkriveno na nebu? Što nisam pogledao? I tako sam te večeri, kaže dnevnik da je to bio 09.08.2009., krenuo u sustavno promatranje neba. Otvorio bih list atlasa i krenuo promatrati sve što se vidi na njemu. Ideja je u punoj mjeri zaživjela 2010. i takav sistematičan pristup polučio je sjajne rezultate, broj viđenih objekata sam udvostručio u periodu od 3 godine. Zlatni period tog revitaliziranog lova na nebeske objekte i sustavnog promatranja bio je od 2011. do 2014. Niz je prekinula ta godina jer je imala izrazito loše vrijeme zbog čega sam bio u prilic promatrati tek par puta. Neke promjene u karijeri rezultirale su time da sam jedno vrijeme bio manje aktivan te sam tek 2016. ponovno ulovio tempo. Brzina „otkrivanja“ novih objekata je pala jer sam sve lake objekte polovio i sada se bavim manje popularnim dijelovima neba. Puno tih promatranja bilo je opisano na Deepsykpediji, projektu kojeg je vodio kolega astronom Ante iz Splita. Nažalost, ugasio se, a s njim i veliki dio mojih unosa. Dio ih je dostupan putem Wayback Machine-a, ali opet, odlučio sam se ne dovesti više u takvu situaciju pa sam zato i pokrenuo Zvjezdopise.

Ponos i sreća kada složiš teleskop od 12″ prvi put. S ove terase imao sam mnoga promatranja prvih godina. PS: Zanemarite izgled i outfit, druga su to vremena, sad me žena dovela u red.

Veliki iskorak u promatranjima bila je nabavka GoTo 300/1500 dobsona, Tristača Mk2. Nije da stari Tristač nije valjao, dapače, nakon aluminizacije imao je sjajne performanse, već imati teleskop s praćenjem je fantastično. Možeš se koncentrirati na prizor u okularu i ne moraš brinuti da li je objekt pobjegao i konstantno pomicati teleskop. Praćenje je omogućilo da prilikom skiciranja imam bolju koncentraciju i skice su mi skočile u kvaliteti, osjetno. Naravno, njuškanje po nebu je i dalje izvor veselja te se broj viđenih unikatnih objekata penjao iz godine u godinu. Tempo je pao, sada godišnje lovim cca 50 novih objekata, ali nikako da se u koštac ulovim sa Djevicom i jatom galaksija koja ona sadrži. Ovaj dio neba će uvelike povećati konto promatranih objekata.

2021.

Pojavile su se i neke druge želje u meni. Sve više prilikom skiciranja čudim se sam sebi koje detalje izvučem iz objekta i češće si postavljam pitanja „A što bi vidio s većim teleskopom?“. Astronomija je takva disciplina da veći teleskop uvijek rezultira s više detalja u okularu. Opet, Radanov 18“ dobson me malo ohladio na moment, nisam vidio toliko više koliko sam očekivao. Ipak, crvi u meni ne miruju. Nakon skice Rozete shvatio sam koliko detalja sam uspio nazrijeti, a u većem teleskopu bi ih jasno vidio! I sve više me lovi groznica većeg promjera. Problemi su naravno financijske prirode, tko će to sve platiti? Želja mi je nabaviti teleskop s 50 cm promjera, ali takve igračke koštaju 3 – 5x više od Tristača Mk2 kojeg sad imam. Mogu samo zamisliti kakva bi čuda iskočila u već viđenim objektima te koja nova čudesa bi se otkrila na nebu. Boje u maglicama? Kvrge u spiralama drugih galaksija? Sitne planetarne maglice? Dodatni detalji na planetima? Bolje da prestanem navoditi mogućnosti, samo mi rastu zazubice. Tristač Mk2 nije za baciti, sjajan je to teleskop, uigrana mašina koja radi u svim uvjetima i koju znam u dušu. Na ovih 1510 unikatnih objekata siguran sam da me na nebu čeka još barem 1000, možda i 1500 objekata. Ovim tempom promatranja to je dovoljno posla za sljedećih 10-15 godina tako da sam miran do sredine 2030ih. Istovremeno je ta sigurnost da na nebu ima još toga za vidjeti utjeha, a opet je tužno što moram ugušiti taj crv ambicioznosti i zadovoljit se ponuđenim. Uvijek me osjećaj napretka gonio naprijed i ovo mi se osobno čini kao stagnacija.

Svih 1511 točkica na karti. Zeleni kvadranti su oni koje sam pročešljao, sivi tek čekaju na svoj red.

Možda bih trebao razmisliti o promjeni pristupa i stavova koje imam pa mi se možda i otvore neke prilike. Možda me koče vlastiti iracionalni stavovi. Kao primjer, danas, u doba „hipermarketinga“, ja odbijam svjesno provoditi reklamiranje ovog bloga. Smatram da je onaj posjetitelj koji sam otkrije ovaj blog daleko vrjedniji od onog kojeg neki „click bait“ iz reklame namami. Možda me ovaj crv želje za većim teleskopom šutne nogom u dupe pa se pomaknem u pravom smjeru. Do tada, očekujte i dalje moje skice i preglede nekih nebitnih sektora na nebu 😊

(Visited 120 times, 1 visits today)