2022-01-30: Promatranje u Čremušnici

Ovaj zvjezdopis dolazi u paru sa postom o skici maglice Konjske glave (Horsehead).

Kako piše u vezanom postu, nisam zadovoljan novim lokalnim bregom u Desnom Degoju. Da se razumijemo, nebo je pristojno, ali breg je okružen osvjetljenim cestama. Stupovi javne rasvjete udaljeni su par stotina metara, ne smetaju, ali smetaju. Ne znam kako da objasnim: stalno odvlače pažnju, posebice kada se naviknem na mrak. Iz tog razloga odlučio sam za večerašnje promatranje testirati ideju koja mi se već neko vrijeme motala po glavi, o pronalasku mjesta za promatranje uz županijsku cestu koja vodi od sela Lasinja do Blatuše, tj. Vrginmosta.

Nažalost, kao i predio preko puta Pokupskog, ovaj kraj je također rijetko naseljen. Uz cestu se pružaju zapuštena sela u kojima živi tek nekoliko desetina osoba. Na primjer, večeras sam promatranje odradio u Čremušnici, selu koje je prije 2. svjetskog rata imalo preko 800 stanovnika, na novom popisu stanovništva ima tek oko 50. Livada koju sam našao u Čremušnici je uz samu cestu pa je smanjen rizik da auto zapne u blatu, a nudi odličan pogled na ključne dijelove neba, od jugoistoka do jugozapada. Na ostalim stranama svijeta zezaju malo stabla koja blokiraju do 40-45° nad horizontom, ali taj dio neba je manje interesantan. Jedini nedostatak je što povremeni prolasci automobila kvare „mrak“ pa je potrebno dobro zažmiriti i zaštiti oči od lupanja svjetla. Iz tog razloga rekao bih da lokacija nije zgodna za astrofotografe, jer postoji rizik da se svjetlo slučajno reflektira u sam teleskop i pokvari fotografiju. Ovaj problem može biti posebno bolan ako se snimaju duže ekspozicije.

Sve u svemu, na lokaciju sam stigao oko 18:20, nakon sat i 15 minuta vožnje. Ovo je najveći nedostatak lokacije, što mi se vožnja produžila za 20tak minuta. Vrijeme je bilo ugodno, 8°C, neobično toplo za večer krajem siječnja. Krenuo sam postavljati teleskop i odradio kolimaciju da bih potom krenuo postavljati fotoaparat za snimanje zvjezdanih tragova. Taman kad sam postavio fotoaparat, što je trajalo 15 min previše, pogledao sam dobro nebo i uočio neobičan stožac svjetla na zapadu. Pomislio sam ushićeno: „Pa to je zodijačka svjetlost!!!“. Nećkao sam se par trenutaka dali da idem raskupusati netom postavljeni fotić kako bih je zabilježio. Na kraju sam presjekao i odlučio da je vrijedna muke. Zgrabio sam fotić, usmjerio ga nabrzaka prema zapadu i pustio ekspoziciju od 30 sekunde. Pritom sam zaboravio koristiti mirror lock-up pa je početak ekspozicije zabilježio trešnju fotoaparata. Kvragu! Nakon snimanja zodijačke ponovio sam postavljanje fotoaparata za snimanje tragova zvijezda i tek oko 19:20 sam sjeo za teleskop i primio se posla.

Promatranje

Osnovne informacije

• Broj promatranja:                2022-02
• Datum:                                  30.01.2022.
• Vrijeme:                                19:20 – 21:40
• Lokacija:                               Čremušnica
• Temperatura:                    5°C
• Vlažnost:                              Niska
• Tlak:
• Prozirnost:                           Odlična
• Granična magnituda:         21.30 mpas
• Seeing:                                 loš
• Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Čist horizont prema jugu namamio me da pročešljam rupu između Eridana i Zeca, na niskim deklinacijama od -35° do -20°.

Sektor od RA 04h 00m DEC -35° 00′ do RA 05h 00m DEC -20° 00′

NGC 1532, GX SB, m=9.85, Eri

143x HYP: Vidim dvije mrlje. NGC1532 je gornja, veća, tamna i ovalna mrlja, položena pod 45° u okularu. Nazirem blago svjetliju središnju regiju, ali ne uočavam jezgru ili sličnu pojavu. Duga oko 1.5 i široka 0.5 minuta.

NGC 1531, GX S0, m=12.58, Eri

143x HYP: Vidim dvije mrlje, NGC 1531 je donja, veoma tamna i približno okrugla. Bez detalja. Gotovo dira NGC 1532.

NGC 1679, GX SB, m=12.76, Cae

143x HYP: Veoma tamna mrlja, nejasna, ovalna. Nešto mi govori da u okularu vidim samo središnji dio galaksije. Tamna zvijezda na sjevernom rubu.

NGC 1521, GX E3, m=11.42, Eri

143x HYP: Svjetla, sitna mrlja, ovalna i nejasnih rubova. Skrenuti pogled otkriva naznake “atmosfere” oko svijetlog diska. Promjera oko 0.5 minuta i sjajna zvijezda na oko 3 minute južno.

U želji da izvučem više detalja ubacujem okular za jače povećanje. U mraku radim grešku i umjesto 7mm okulara ubacujem 15mm, tj. umjesto očekivanih 214x dobivam 100x. Greške sam postao svjestan tek na kraju promatranja. Smanjeno povećanje uzrokovat će više lažnih detekcija objekata koje sam sutradan eliminirao, dok sam provjeravao promatranja češljajući po Cartes du Cielu i DSS snimkama.

NGC 1640, GX SBb, m=11.67, Eri

100x UW: Sjajna, blago ovalna galaksija. Sjaj joj je veći u središtu. Promjera oko pola minute.

NGC 1744, GX, m=n/a, Eri

100x UW: Ne vidim galaksiju.

S NGC 1744 završavam sektor i prelazim na skiciranje maglica NGC 2024 i IC 434. Na skiciranje sam potrošio 50 minuta, dok sam sve detalje maglice polovio i ucrtao silne zvijezde. Oko 21h nastavljam dalje s lovom na objekte i krećem na sljedeći sektor. I dalje promatram na krivom povećanju, 100x umjesto 214x.

Sektor od RA 05h 00m DEC -35° 00′ do RA 06h 00m DEC -20° 00′ 

Krećem s dvije galaksije veoma nisko, s deklinacijama gotovo -35°, tj. tek su 10° iznad horizonta.

NGC 1792, GX SA, m=10.19, Col

100x UW: Tamna, ovalna mrlja, jedva se uočava zbog svijetle pozadine neba.

NGC 1808, GX SAB, m=9.94, Col

100x UW: Tamna, ovalna mrlja, blago svjetlija u sredini.

NGC 1800, GX, m=n/a

100x UW: Ništa ne vidim.

PGC 16864 GX, m=n/a

100x UW: Ništa ne vidim.

PGC 16904, GX, m=n/a

100x UW: Vidim sitnu kuglicu svjetla, lako uočljivu. Naliči na dvojnu zvijezdu.

Kako nisam bio siguran što promatram ucrtao sam položaj objekta među zvijezdama. Na kraju se ovo promatranje pokazalo kao lažna detekcija zbog niskog povećanja. Stvarno sam vidio dvostruku zvijezdu.

NGC 1879, GX SB, m=10.81, Lep

100x UW: Mutna zvijezda, sjajna.

Opet ucrtavam položaj okolnih zvijezda oko objekta da kasnije mogu provjeriti detekciju.

NGC 2090, GX SAc, m=11.2, Lep

100x UW: Tamna, nejasna mrljava, ovalna ili možda čak pravokutnog oblika. Bez dodatnih detalja.

PGC 16983, GX, m=13.09, Col

100x UW: Veoma tamna, ovalna mrlja koja se na mahove vidi sa skrenutim pogledom.

PGC 17469, GX, m=13.12, Col

100x UW: Veoma tamna fleka, vidi se sa skrenutim pogledom. Ovalna i jednolikog sjaja po površini. Oko 0.2 minute u promjeru.

NGC 1979, GX SA0, m=12.84, Lep

100x UW: Tamna, okrugla mrljica, svjetlija u sredini i sitna. Promjera oko 0.2 minute.

NGC 1964, GX SA0, m=10.81, Lep

100x UW: Sjajna, ovalna mrlja. Sjaj mrlje raste od rubova prema sredini gdje završava u zvjezdolikoj jezgri.

NGC 2106, GX SB0, m=13.11, Lep

100x UW: Sitna, tamna fleka, jednolikog površinskog sjaja. ovalna.

Messier 79, GC, m=8.56, Lep

100x UW: Veoma sjajna, okrugla mrlja, oko 2 minute u promjeru i granulirana pri rubu. Skrenuti pogled otkriva tucet pojedinih zvijezda, najviše na desnoj polovici skupa. Jezgra je nerazlučena, promjera oko 0.7 minuta. Skup je izdužen u smjeru sjever-jug.

S Messier 79 završavam sektor. Poprilično sam zadovoljan skicom i već sam imao predosjećaj da će biti bomba. Do te mjere sam bio zadovoljan da sam po dolasku doma ostao budan do 1 ujutro kako bi je precrtao, skenirao i objavio. Baš me opralo 😊.

PS: Pišem s zakašnjenjem jer me koncentracija napustila nakon preboljene korone.