Par dana nakon prvog promatranja u Čremušnici ponovno su se poklopili uvjeti za promatranje. Kako sam radio od doma mogao sam si priuštiti odlazak na promatranje i kasniji odlazak na spavanje jer mi jer se mogu ustati 15min prije radnog vremena 😊

Na promatranju nisam bio sam, pridružila se Tanja. Našli smo se u Buzinu, pretovarili stvari u jedan auto i krenuli put mraka. Taman smo ulovili zalazak Sunca i mladi Mjesec na zapadnom horizontu pa smo u jednom trenu stali da pofotkamo prizor. Naravno, večeras nisam ponio fotoaparat pa sam fotkao mobitelom. Xiaomi je imao bijesne gliste pa nikako uloviti fotku, ali je zato Tanji pošlo za rukom napraviti dobru fotku pa ima čast biti u ovom postu.

Zalazak zbog kojeg smo stali uz cestu

Nakon sat vremena vožnje stigli smo u Čremušnicu. Ista livada, isti pogled na jug, opet zodijačka svjetlost na zapadu. Postavili smo teleskope i krenuli na promatranje. Za početak smo krenuli s Orionovom maglicom, tek toliko da naviknemo oči na nebo, a onda se Tanja prebacila na otvorene skupove, a ja na svoje tamne fleke. Mene je mučilo što prošli put zabunom koristio krivi okular pa sam odlučio isti komad neba opet pročešljati kako bi sve bilo po PS-u. Kada se već držim jednog principa godinama nema smisla sada fušati.

Promatranje

Osnovne informacije

  • Broj promatranja:                2022-02
  • Datum:                                  02.02.2022.
  • Vrijeme:                                19:20 – 21:30
  • Lokacija:                               Čremušnica
  • Temperatura:                    4°C
  • Vlažnost:                              Niska
  • Tlak:
  • Prozirnost:                           Vrlo dobra
  • Granična magnituda:         21.25 mpas
  • Seeing:                                 loš
  • Instrument:                          300/1500 GoTo

U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)

Južnije tužnije

Za početak sam odlučio zaroniti koliko ide na jug koliko ide. Naime, lokacije s kojih promatram su na cca 45.5° sjeverne geografske širine i u teoriji mogu vidjeti objekte na južnom nebu od -44.5° deklinacije. Koliko južno možete vidjeti na nebu se jednostavno izračuna oduzimanjem vaše geografske širine od deklinacije sjevernog nebeskog pola, u ovom slučaju 90°-45.5°. Refrakcija svjetla u zraku malo pomaže pa se vidi malo južnije nego što bi se „geometrijski“ moglo pa s njom dobijemo još pola stupnja, stupanj. Na kraju ispadne da je granica za najčešće moje lokacije promatranja negdje na -44.9° deklinacije.
Otegotna okolnost je što gledate objekt niže nad horizontom to njegovo svjetlo prolazi kroz više atmosfere. Posljedica toga je da svjetlost biva prigušena, pojava koju zovemo „atmosferska ekstinkcija“. U zenitu je ekstinkcija 0, na 45° nad horizontom tek 0.2 magnitude, gotovo neprimjetno. Problemi počinju kako se približavate horizontu. 20° nad horizontom gubite već cijelu magnitudu, na 10° 1.5 magnituda, a samo 5° nad horizontom 3 cijele magnitude! Objekti tih iznad horizonta prigušeni su fantastičnih 12 magnituda, tj. 60.000x su prigušeniji u odnosu na objekte u zenitu. Iz tog razloga možemo relativno sigurno promatrati Sunce na zalasku. Naravno, atmosferska ekstinkcija je različita za različite valne duljine svjetlosti, manje se osjeti što su valne duljine duže i naravno ovisi o aerosolima na putu svjetlosti (oblacima, dimu, magli, prašini…).

Koja je svrha ove lekcije o geometriji pogleda i atmosferskoj ekstinkciji? Želja mi je pokazati kako je promatranje objekata na niskim deklinacijama otežano. Iz tog razloga veselje je kad god ulovim objekt na deklinacijama ispod -35° (ispod 10° nad horizontom). Rekao bih da na -37° objekti počinju biti neuhvatljivi i moraju biti fantastično svijetli da se uspiju probiti kroz masu atmosfere do teleskopa i vaših očiju.
Dugo vremena najjužniji objekt koji sam vidio bilo otvoreno jato zvijezda NGC 6400 u Škorpion s deklinacijom od -36.95°. Otvorena jata je relativno lako uloviti s obzirom da su zvijezde točkasti izvor svjetla pa se efekt „prigušenja“ manje osjeti nego na magličastim objektima. NGC 6400 sam prvi put promatrao prije desetak godina i sve do 2021. je nosio titulu najjužnijeg objekta kojeg sam vidio. Granicu sam pomaknuo u ljeto 2021., kada sam s Mazina ulovio maglicu IC 4812 s deklinacijom od -37.06°. Mali korak, ali se broji. Dodatno sam zaronio prema jugu tokom prethodnog promatranja kada sam ulovio NGC 1792, galaksiju na deklinaciji -37.98°. Ova galaksija bila bi prividno 10x svjetlija (2.5 magnitude) da je promatramo u zenitu.
Večeras mi je pošlo za rukom oboriti 3 dana star rekord jer sam ulovio NGC 1851 na fantastičnih -40.05°! Mislim da nije moguće otići južnije od ovog s mojih uobičajenih lokacija, već da bi sljedeći iskorak bio otići negdje gdje je stvarno visoko ili puno južnije. NGC 1851 je kuglasti skup, s prividnom magnitudom od 7.4, ali ovaj podatak vrijedi ako je promatrate u zenitu. Za mene je on zbog ekstinkcije imala prividan sjaj od približno magnitude 10.8, tj. bila je 20x tamniji. Nekako mi se čini da će ovaj kuglasti skup dugo vremena nositi titulu najjužnijeg objekta kojeg sam vidio. Samo promatranje objekata u tom položaju s Dobson montažom nije nimalo glamurozno. U pravilu klečite na zemlji i skoro pa jedete travu.

Sektor od RA 05h 00m DEC -40° 00′ do RA 05h 00m DEC -25° 00′

NGC 1851, GC, m=7.4, Col

214x UW: Okrugla, sjajna maglica, mutna i promjera oko 1 minute. Skrenuti pogled otkriva blagu granulaciju. Najjužniji objekt koji sam dosad vidio.

NGC 1792, GX SA, m=10.19, Col

214x UW: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalje. Ovalna.

NGC 1808, GX SAB, m=9.94, Col

214x UW: Veoma tamna mrlja, duguljasta, ovalna i sjajnija u sredini.

NGC 1827, GX, m=12.7, Col

214x UW: Nisam je vidio.

PGC 17027, GX, m=13.1, Col

214x UW: Nije vidljiva.

NGC 1963, CL*, m=n/a, Col

214x UW: Nije vidljiv. Kažu katalozi da se radi o par nasumičnih zvijezda što znači da je objekt u atlasu pogrešno ucrtan kao galaksija.

NGC 1800, GX IB, m=12.59, Col

214x UW: Veoma tamna, nejasna mrlja bez detalja. Zvijezda na 0.5 minuta desno.

PGC 16868, GX SAB, m=12.7, Col

214x UW: Nije vidljiva.

PGC 16904, GX SAB, m=12.7, Col

214x UW: Nije vidljiva.

Ovo mi je već zabrinjavajući broj čoraka za večeras.

NGC 1879, GX SB, m=12.79, Col

214x UW: Ne vidim je. Sad se pitam kako mi je pošlo za rukom da je vidim na prošlom promatranju?

PGC 16983, GX SB, m=13.09, Col

214x UW: Ekstremno tamna mrlja, pruga svjetla na rubu vidljivosti.

Messier 79, GC, m=8.56, Lep

214x UW: Veoma sjajan, velik, djelomično razlučen tj. granuliran na rubovima. Vidi se nekolicina pojedinih zvjezdica. Slična izgledom kao 31.01.2022. na 100x.

NGC 1979, GX SA0, m=12.84, Lep

214x UW: Tamna, sitna, okrugla mrlja sa zvjezdolikom jezgrom.

NGC 1730, GX SB, m=13.00, Lep

214x UW: Tamna, oveća ovalna mrlja, svjetlija u sredini. Mrlja izgleda kao nejasni disk svjetla okružen još tamnijom atmosferom.

NGC 1832, GX SB, m=11.33, Lep

214x UW: Sjajna, ovalna mrlja većih dimenzija. Mrlja se pruža u smjeru sjever-jug, a većeg je sjaja u sredini. Zvijezda dira mrlju na desnom rubu, lijevi rub je jasnije izražen i naglijeg pada svjetline.

NGC 2089, GX SAB, m=12.92, Lep

214x UW: Mala, sjajna, blago ovalna mrlja s jezgricom.

IC 438, GX SA, m=12.74, Lep

214x UW: Tamna, relativno velika mrlja bez detalja s jednolikim površinskim sjajem.

Završavam sektor i uzimam pauzu. Pomažem Tanji u pronalasku pojedinih otvorenih skupova, prvenstveno M46, M47 i M48.

Sektor od RA 04h 30m DEC -05° 00′ do RA 05h 00m DEC +00° 00′

Ova rupa u pregledu neba me bockala već dugi niz godina pa je večeras sa veseljem rješavam.

NGC 1600, GX E3, m=10.92, Eri

214x UW: Sjajna, blago ovalna mrlja sa izraženom središnjom regijom. Oko 1 minute u promjeru.

NGC 1627, GX SA, m=13.00, Eri

214x UW: Veoma tamna pruga svjetla s mogućom zvjezdolikom jezgrom.

NGC 1625, GX SB, m=12.28, Eri

214x UW: Ne vidim galaksiju, smeta sjajna zvijezda.

NGC 1635, GX SB, m=12.95, Eri

214x UW: Tamna, okrugla mrlja. Blago većeg sjaja u sredini.

NGC 1638, GX SB, m=12.95, Eri

214x UW: Tamna, mutna zvijezda, manjih dimenzija. Skrenuti pogled otkriva “atmosferu”.

NGC 1637, GX SB, m=10.83, Eri

214x UW: Veoma taman, veliki oblak s nejasnim rubovima. Blago svjetliji u sredini.

NGC 1653, GX cD, m=11.99, Eri

214x UW: Tamna, malena i okrugla mrlja. Sjaj mrlje raste prema sredini.

NGC 1659, GX SA, m=12.48, Eri

214x UW: Tamna, okrugla mrlja, blago većeg sjaja u sredini. Skrenuti pogled daje nazrijeti “S” oblik mrlje.

NGC 1684, GX cD, m=n/a, Ori

214x UW: Maleni, mutni, disk svjetla jednolikog površinskog sjaja. Tamna.

NGC 1700, GX E4, m=11.23, Eri

214x UW: Mala, sjajna mrlja koja zbog zvjezdolike jezgre izgleda kao mutna zvjezdica.

S NGC 1700 sam završio sektor i tad sam shvatio da sam spreman za ići doma. Bilo je hladno, tek 4°C s vjetrom i po rukopisu u dnevniku se vidjelo da sam promrzao. Ulovili smo dobra 2h promatranja pa se ne mogu požaliti na učinak. Spakirali smo se u kratkom roku i krenuli kući.

(Visited 63 times, 1 visits today)