2022-02-23: Čremušnica
Motivacija
Čremušnica me vidjela treći put u mjesec dana. Uzeo sam neke stare dane godišnjeg i kao pravi astro lisac tempirao sam ih s mladim Mjesecom. Sve se posložilo jer taman u srijedu, zadnji dan na poslu prije GO se nebo otvorilo i ponudilo za promatranje. Pingao sam dio ekipe iz AD Beskraja žele li na promatranje i samo se Tanja odazvala.
Našli smo se u 18:15 i krenuli na sat vremena dugu vožnju do Čremušnice. Moram priznati da mi je ovo gornja granica za „izlete“ na promatranja, tj. da se s ovih sat vremena vožnje već lomim da li je Čremušnica predaleko. Bilo kako bilo, nebo je tamo odlično i teško mi je naći neku lokaciju sa sličnim kvalitetama a da je bliže. Sve u svemu, oko 19:15 smo se iskrcali na livadu i krenulo je postavljanje opreme. Ja sam večeras bio nešto usporen pa sam tri puta postavljao sjenilo na teleskop, onda se krenuo baviti kolimacijom i postigao sam je nekako, ali imam osjećaj da sam podešavajući sekundarno zrcalo pola primarnog izbacio iz igre. Sljedeći put svakako moram na promatranje ranije, dok je dan, da stignem kolimirati po pravilima struke. Samo napomena, opet se vidjela na zapadu zodijačka svjetlost.
Nagleri
Kako sam na promatranje otišao bez pripreme, tj. odluku sam donio impulzivno, nisam napravio plan što i kako promatrati. Odlučio sam zato pronjuškati oko njuške Velikog Psa i potom nešto skicirati. Inače, večeras sam na raspolaganju imao dva dodatna okulara koja sam dobio na posudbu. Nagler 12mm Type 4 i Panoptic 35mm. Moram priznati da su kvalitetom izrade oba okulara koplje iznad čudesa koje koristim. Panoptic daje jako malo malo povećanje, tek 43x, što rezultira izlaznom pupilom od preko 7mm. Posljedica toga je iznimno svjetla slika i sniženi kontrast. Ne mogu kriviti okular za to jer je pripasan uz krivi teleskop. Također, pogled kroz njega otkriva kako koma zrcala počinje smetati pri rubovima. Nagler je druga priča, zvijezde su uz rub malo kupusaste, ali sama slika je kontrasta, oštra i jasna gdje treba biti. Sa 125x je malo van sweet-spot zone teleskopa za koju bih rekao da je između 150x i 175x. Iz dugogodišnjeg iskustva promatranja zaključio sam da je najljepše promatrati i slika je najbolja kada izlaznu pupilu držite u rasponu od 1.5 do 2mm. Na 300mm teleskopu to je od 150x do 200x.
Nakon šlampavom podešavanje teleskopa bilo je vrijeme za promatranje. Temperatura je bila ugodnih 8°C i noć je obećavala.
Promatranje
Osnovne informacije
Broj promatranja | 2022-04 |
Datum | 23.02.2022. |
Vrijeme | 19:20 – 21:30 |
Lokacija | Čremušnica |
Temperatura | 8°C |
Vlažnost | niska |
Prozirnost | vrlo dobra |
Granična magnituda | 21.25 |
Seeing | vrlo dobar |
Instrument | SkyWatcher 300/1500 GoTo “Tristač II” |
U opisima vrijede sljedeće kratice:
HYP – okular iz Baader Hyperion (68°)
PL – okular iz serije SkyWatcher Planetary (58°)
UW – okular iz serije SkyPanorama (82°)
OIII – filter Baader OIII 2“ (50.8mm)
Igranje s novim okularima
Messier 42, NEB, m=4, Ori
35x PAN: Proba Panoptica. Neobično je vidjeti ovako malenu M42, stane cijela u vidno polje zajedno s Running Man maglicom. Zanimljivo je kako se prostor između M42 i M43 vidi kao tamniji od ostatka neba. Ne mogu reći da je pogled spektakularan jer je kontrast slike nizak zbog velike izlazne pupile (7.1mm) i vjerojatno gubim dio svjetla. Pokušat ću vratiti dio kontrasta korištenjem filtera.
35x PAN OIII: S filterom se maglica lakše vidi no i dalje slika pati zbog prevelike izlazne pupile.
NGC 2244, NEB, m=7.6, Mon
35x PAN: Slična priča kao i kod M42. Cijela Rosetta je u vidnom polju, ali je kontrast slike slab.
Sektor od RA 06h 00m DEC -20° 00′ do RA 07h 00m DEC -10° 00′
NGC 2204, OC, m=8.6, CMa
125x NAG: Teže uočljiva (slabo izražena) nakupina od 20tak tamnijih zvijezda s malim rasponom sjaja. Kada se zagledam skup izgleda kao tri ukrštena lanca zvijezda. Promjer skupa je oko 5 luč. minuta.
NGC 2149, NEB, m=9, Ori
125x NAG: U sredini vidnog polja je zvijezda s mogućom veoma tamnom atmosferom oko sebe. Spomenuta atmosfera izgleda kao kada se okular orosi pa je na prvu teško reći radi li se o objektu ili ne. Provjerit ću s UHC-om.
125x NAG UHC: UHC filter nema nekog efekta na objekt. Skrenuti pogled otkriva kako objekt nije samo “atmosfera” već da je malo izdužen prema jugu. Ucrtavam zvijezde i njegov približan položaj kako bih kasnije mogao provjeriti promatranje.
Cartes du Ciel kasnije je potvrdio da sam uistinu vidio ovu reflektivnu maglicu.
IC 2165, PNEB, m=10.5, CMa
125x NAG UHC: Vidim sumnjivo “veliku” zvijezdu, tj. nije točkasta kao ostale zvijezde u vidnom polju. Odlučujem provjeriti objekt na većem povećanju.
469x PL: Veće povećanje otkriva blago ovalni disk bez detalja. Promjer diska je oko 6 do 7 lučnih sekundi. Ne uočavam središnju zvijezdu ili sličnu pojavu u maglici.
Ruprecht 1, OC, m=n/a, CMa
125x NAG: Trokutasta nakupina od približno 15 zvijezda. Špic trokuta pokazuje prema istoku. Zvijezde nisu jako tamne, već su negdje oko 10. magnitude i sve su podjednakog sjaja. Skup se relativno lako uočava u odnosu na pozadinu. Promjera oko 4 lučne minute.
Berkeley 25, OC, m=n/a, CMa
125x NAG: Vidim neku prstenastu nakupinu od 6-7 tamnih zvijezda sa nekom veoma slabom magluštinom među njima.
214x UW: Na većem povećanju vidim samo 8 zvijezdi bez magluštine.
Kasnija provjera u Cartes du Cielu dovela je do zaključka da nisam siguran da sam vidio skup te na uvodim u svoje evidencije.
NGC 2283, GX SB, m=12.93(b), CMa
214x UW: Vidim zvijezdu koja je na momente magličasta, kao da je mutna dvostruka zvijezda.
469x PL: Eto, došlo je vrijeme kada galaksije promatram na povećanjima od skoro 500x. Veće povećanje otkriva kako se radi o zvijezdi i tik do nje, gotovo je dira, je mali mutni, taman disk.
Ruprecht 5, OC, m=n/a, CMa
214x UW: Ne vidim ništa nalik skupu na lokaciji.
NGC 2318, OC, m=n/a, CMa
214x UW: Veliko, rasuto polje zvijezda koje je slabo “odvojeno” od pozadine. Zvijezde su sličnog sjaja u jatu i ne pokazuju tendenciju zgušnjavanja prema nekakvom središtu. Promjer jata procjenjujem na oko 15 luč. minuta.
Ruprecht 6, OC, m=n/a, CMa
214x UW: Nema ništa što bi bilo skup.
Ruprecht 7, OC, m=n/a, CMa
214x UW: Vidim asterizam koji bi mogao biti skup. Sastoji se od grupe sa tri zvijezde, jedne grupe s četiri zvijezde i samotne zvijezde gore lijevo od njih. Sve zvijezde su sjajne zbog čega privlače pažnju.
Kasnija provjera u Cartes du Cielu otkriva da je skup bio gore desno od ovog asterizma ili što već.
Ruprecht 4, OC, m=n/a, CMa
214x UW: Još jedan skup kojeg ne mogu identificirati u okularu.
Ostatak promatranja
S Ruprechtom 4 završio sam sektor i prebacujem se na druge objekte. Usmjerio sam teleskop na NGC 2264, tj. „Christmas Tree Cluster“ kako bi vidio ima li tu što za skicirati. Onda sam u atlasu uočio da je NGC 2261, poznata kao Hubbleova varijabilna maglica, blizu pa sam odlučio provjeriti vidi li se taj objekt uopće.
NGC 2261, NEB, m=9, Mon
214x UW: Kako ovo prije nisam išao promatrati jer maglica je ludilo! Veoma sjajna, lako uočljiva na prvu izgleda kao komet sa blagom zavinutim, širokim repom i zvijezdom u vrhu. Kada se zagledam u rep vidim kako je na rubovima svjetliji i tamniji u sredini, stvarajući tako efekt “ograde”. Veoma oku ugodan objekt, od oduševljenja ga odmah skiciram.
Dakle, kad sam vidio tu maglicu ushićeno sam rekao Tanji da se odmah nacrta i baci pogled. Kako je bila svjetla! Kako se lako vidjela! Kako je bila zanimljiva! Mislio sam da je ovo astrofotografski objekt ili da je veoma skromna u okularu, ali Hubbleova varijablna maglica me oduševila, baš je show. Nema par tjedana da sam se pitao kud dalje nakon 1500 promatranih objekata i evo, spektakularna maglica mi leži pod nosom i ja si 20 godina nisam dao truda pogledati je. Odmah smo provjerili vidljivost maglice u Tanjim 20cm teleskopu i bez problema se uočava. Nije tako svjetla i velika, ali se jasno vidi kao mrlja nalik kometu.
Nakon NGC 2261 prebacio sam se na M106 i odlučio ga skicirati.
Messier 106, GX, m=8.41, CVn
214x UW: Skiciranje galaksije. Velika, sjajna i ovalna mrlja s varijacijama u sjaju. Vidim veoma sjajnu, tanku crticu u središtu galaksije koja se pruža u smjeru 1h tj. 8h na mjestu jezgre. Iz te “crtice” na svakom kraju se pruža od ostatka galaksije neznatno svjetliji izdanci, jedan iz gornje kraja “crtice” ide na desno i zavija prema 6h. Drugi iz donjeg kraja crtice ide na lijevo i u luku zavija prema 12h. Zanimljivost kod lijevog izdanka što je na kraju svjetliji. Malo iznad “crtice” se pruža tamni “zaljev” koji kao da pokušava odvojiti desni izdanak od jezgre. Sličan efekt je dolje desno od crtice, gdje se isto tako pruža jedan tamni “zaljev” koji odvaja središnji dio galaksije od izdanka.
NGC 4248, GX I0, m=12.53, CVn
214x UW: Kolateralna žrtva skiciranja M106. Veoma tamna pruga svjetla sa zvjezdicom na donjem rubu.
S NGC 4248 sam završio promatranje. Onih 8°C se pretvorilo u temperature bliske nuli i to se dogodilo tako naglo da nismo bili svjesni koliko smo promrzli. Nabrzaka smo se spremili u 22:10 napustili Čremušnicu.