Za vikend od 23. do 25. rujna održao se treći po redu Lika Star Party u Buniću, pored Korenice. Ovaj događaj je treća inkarnacija godišnjeg okupljanja astronoma (amatera) koje organizira AD Beskraj (ADI) od 1997. Prvo je to bio Japetić Star Party (JSP) koji se 2007. selidbom na Petrovu goru transformirao u Petrova gora Star Party (PGSP) te od 2020. u Lika Star Party (LSP). U oba slučaja lokacija događanja se selila zbog rasta svjetlosnog onečišćenja, a zadnje preseljenje uzrokovano je izgradnjom repetitora na Petrovoj gori i postavljanjem signalne rasvjete ne njega koja je jača od one propisane propisima na koje se investitor poziva. Nažalost, odluka o postavljanju takve rasvjete je upala u rupu „negativne nadležnosti“ pa se za njeno uklanjanje ili modifikaciju traži ptičjeg mlijeka, tj. izrada studije za koju nas nitko ne zna uputiti kome se obratiti da je izradi. No dosta gorčine, astronomija i druženje uz teleskop su prekrasne stvari.

Ove godine se star party održava u kasnijem terminu što je povuklo sa sobom neke rizike, uključujući nepovoljniju prognozu i veću šansu za vlagu. Osobno sam navijao za ovaj kasniji termin jer sam se već nagledao neba dostupnog početkom rujna. Nadao se kroz ličko nebo konačno baciti pogled na M42, ali na kraju ništa od toga.
Prognoza je bila li-la, prijetila je visoka naoblaka iza ponoći, ali na kraju se prva noć, s 23/24. rujna pokazala kao pun pogodak. Bilo je vedro uz povremene natruhe visoke naoblake i barem za vizualu je bilo super, dok se sud astrofotografa tek čeka. Ono što nas je sve iznenadilo su niske temperature, koje su se u jednom trenu spustile do raspona između -1 i 0°C, a u kotlinama je bilo -2°C pred zoru. Prognoze su najavljivale 2-3°C, ali kako smo ipak u Lici na 950m visine, uvijek treba računati na par stupnjeva niže temperature.

Čim sam izašao iz auta osjetio sam da će biti ledena noć. U zraku se osjetio „miris snijega“, one svježine koja u zimskim jutrima grize za obraze. Na livadi je već bilo tucet auta i astrofotografi su marljivo postavljali svoju opremu i pripremali se za noć. Obišao sam ljude i pozdravio prijatelje i kolege. Bila je tu standardna postava od petnaestak ADI-jevaca s još toliko gostiju. Sve u svemu, nije to kao nekada na PGSP-u gdje se znalo skupiti po pedesetak ljudi, ali i dalje respektabilno za događaj 250 km od Zagreba. Po obilasku ljudi posvetio sam se slaganju svog teleskopa i tu otkrivam probleme: kabel koji bi s akumulatora trebao napajati USB hub je prekratak, a kasnije se pokazalo kako jedan grijač za stopala ne radi te da moram konačno, nakon 5 godina odgađanja, polemiti kablove za krokodile koji napajaju teleskop. Izgubio sam te noći valjda pet-šest puta kontakt što je zahtijevalo svaki put novo podešavanje teleskopa.

Masterchef Luka je ubio gulašem. Tražila se šeflja više!

Kako to uvijek biva na događajima ovakve vrste, nisam imao prilike za svoja sistematična promatranja neba već smo se prebacili na turistički modus operandi. Tako smo bacili pogled na mnoštvo objekata koji uvijek izazovu uzdahe: Veil maglicu (NGC 6992/6) s Pickeringovim trokutom (Simeis 229), Sjevernu Ameriku (NGC 7000), Crescent iliti Polumjesec (NGC 6888), Divlju patku (M 11), Lagunu (M 8), M 15, M 2, Andromedu s pratiljama (M 31, M 32, M 110), Trokut galaksiju (M 33), Dvostruko jato (NGC 869 i NGC 884), M 52, Plejade (M 45), Malu Bučicu (M 76), Mačje oko (NGC 6543), Saturn maglicu (NGC 7009), Plavu grudicu (NGC 7662), NGC 7331 i Stefanov kvintet (NGC 7317) i na kraju NGC 253. Od planeta smo bacili pogled na Jupiter i Saturn, s tim da je Jupiter na 300x oko ponoći baš bio bogat detaljima. Ljudima se svidio pogled, posebno pogled na 470x na kuglasto jato M 15, kada cijelo vidno polje bude ispunjeno zvijezdama. Isprobali smo pritom i nešto opreme, od Explore Scientifica 20mm 100° okular, do dvopojasnog filtera koji propušta OIII i H-alfa spektar. Na kraju smo zaključili kako dvopojasni filter se ponaša kao OIII kada se koristi vizualno te da u mraku propuštanje H-alfa spektralne linije nema nikakvog efekta na vidljivost objekta. Koliko je pogled bio dobar govori o tome da se Štef zapitao treba li mu teleskop za vizualu :).

Oko ponoći sam se već dobrano smrznuo, bilo je leda na opremi, meni, autu, livadi, svemu… Nakon pospremanja opreme i kraće priče s ljudima povukao sam se u apartman, gdje me tuširanje u vrućoj vodi vratilo u život. Sutradan sam čuo priče kako su laptopi otkazali poslušnost, miševi smrznuli i slijepili za stolove, masti na pužnim kolima ukrutile i slične nedaće uobičajene za niske temperature.

Sutradan je bilo oblačno, a na kraju je počela i kiša. Iz tog razloga se većina aktivnost društva svela na kuhanje gulaša, zafrkanciju i ispijanje piva. Baš jedan onako čil dan. Čak su ljudi potajno bili sretni što je oblačno jer nakon naporne prve noći s mukom bi se mogla odraditi druga noć, posebice pri ovako niskim temperaturama. Zato je gulaš ispao izvrsno, a kasnije smo održali i dvije iteracije astro-kviza u kojem je Lovro odnio pobjedu.

Nakon ležerne subote uslijedilo je još jedno noćenje i povratak kući kako bih mogao napisati ovaj izvještaj.

(Visited 139 times, 1 visits today)