Prije cca mjesec i pol sjedimo na kavi u Kravarskom u pauzi tokom bicikliranja

-Čitao sam ti blog, baš si u astronomiji…

-A da, strast od malih nogu.

-I ja sam ga pogledao, pun je nekih formula…

-Kakvih formula?! Pa baš pazim da nema previše matematike i kompliciranja.

-A svašta nešto piše gore…

Nastavili smo vožnju nakon kave, a meni se u glavi vrti „Kakve formule, šta ovaj brije?!“. Kasnije mi je sinulo da kolegu bune oznake objekta.

Nebeski katalozi

Astronomija je znanost čiji veliki dio aktivnosti spada na popisivanje, katalogiziranje, uređivanje i sređivanje podataka. Kako bi si pomogli u tom poslu sredinom 18. stoljeća počeli su nastajati prvi katalozi nebeskih objekata, a sve u svrhu da se popisivanje objekata na nebu učini učinkovitijim. U to vrijeme astronomi su postali svjesni kako nebo nije statično i da bi bilo dobro popisati objekte koji su „stalni“ kako bi se mogle pratiti promjene na njima. Cilj je bio smanjiti gubitak vremena na promatranje nekih mutnih fleka i posvetiti većinu vremena kometima i objektima Sunčevog sustava, kako bi se otkrile fini detalji nebeske mehanike koje je Newton opisao u svojim zakonima.

Messierov katalog (M)

Prvi katalog nebeskih objekata koji se koristi i dan danas u astronomiji je Messierov katalog. Nastao je u periodu od 1771. do 1781. Idejni začetnih tog kataloga je Charles Messier, lovac na komete kojem su smetale fleke na nebu koje su ga mogle navesti na krivi trag. Kako bi izbjegao takve situacije popisao je 45 objekata i objavio popis 1774. kao prvo izdanje kataloga. Kasnije je sa suradnikom Pierom Mechainom do drugog izdanja kataloga iz 1781. popisao 103 objekta. Proučavanjem Messierovih zabilješki kasniji povjesničari astronomije proširili su katalog na 110 objekata.

Najčešće se u astronomskom žargonu objekti iz ovog kataloga označavaju sa slovom „M“ i rednim brojem (npr: M35/M 35). Kako je Messier koristio malen teleskop objekti iz njegovog kataloga su u pravilu sjajni i spektakularni u današnjim amaterskim teleskopima zbog čega je katalog danas itekako popularan za početnike. Posebnost ovog kataloga je i održavanje natjecanja u pronalaženju objekata – Messierovom maratonu.

Novi opći katalog (New General Catalog – NGC)

William Herschel, otkrivač Urana, krajem 1781. došao je u posjed drugog izdanja Messierovog kataloga. Bio je toliko oduševljen konceptom da je odlučio sa svojim teleskopima popisati sve objekte koje vidi na nebu. Kako je imao solidan teleskop, znatno bolji od Messierovog, te iznimno sistematičan pristup, otkrio je stotine objekata. Zajedno sa sestrom Caroline Herschel do 1786. popisao je 1000 objekata, a kada su konačno završili svoj posao 20 godina kasnije (1802.), Herscheli su se mogli pohvaliti s 2500 evidentiranih objekata. Posao je nastavio Williamov sin, John, koji je evidentirao objekte s južnog neba. Konačno je na temelju očevih i svojih promatranja 1847. kompajlirao Opći katalog maglica i zvjezdanih jata (General Catalog of Nebulae and Star Clusters) koji je sadržavao 5079 objekata.

John Luis Emil Dreyer, danski astronom, odlučio je Opći katalog proširiti s novim promatranjima koje je prikupio od različitih promatrača. U konačnici je 1888. završio kompjaliranje Novog općeg kataloga (New General Catalogue) koji je sadržavao 7840 objekata. Problem je što je Drayer prikupio promatranja od različitih (nepouzdanih) promatrača s različitom opremom (od 5 do 183cm teleskopa) što je rezultiralo greškama prilikom kompjaliranja. Na svu sreću, Drayer je vodio detaljne bilješke što je omogućilo naknadne revizije kataloga.

Aktualna revizija kataloga zvana NGC 2000.0 sadrži 7093 unikatna i stvarna nebeska objekta. Revizijom je iz originalne verzije kataloga izbačeno 97 nepostojećih objekata, 395 zvijezda i 255 dvostrukih unosa.

Novi opći katalog (NGC) danas je osnovica amaterske astronomije. U njemu se nalazi dovoljno objekata da astronome amatere drži zabavljenim za cijelog života. Većina objekata u NGC katalogu vidljiva je u amaterskom teleskopu promjera 30-35 cm, dok će se oni s manjim promjerima malo namučiti.

U astronomskog vokabularu objekti u ovom katalogu sadrže prefiks „NGC“ i redni broj objekta. Kako je NGC zamišljen da bude katalog nad katalozima, tako sadrži u sebi Messierove objekte. Kao primjer, Andromedina galaksija je poznata kao M31, tj. NGC 224.

Indeksni katalog (Index Catalogue – IC)

Drayer je nastavio s poslom prikupljanja podataka te je 1895. objavio prvu dopunu, Index Catalogue I (IC I) s 1520 dodatnih objekata. Katalog je proširio s drugim izdanjem (IC II) s novih 3866 objekata na konačan broj od 5386. Veliko povećanje u broju otkrića posljedica je uvođenje fotografije u astronomije, što je omogućilo detekciju objekata koji su prije bili van domašaja oka.

Revizija Indeksnog kataloga otkrila je kako se u njemu evidentirana 224 nepostojeća objekta, 651 zvijezde i 338 dvostruka unosa. U konačnici Indeksni katalog sadrži 4173 evidentirana stvarna objekta.

Zbog izvora podataka (astrofotografija) objekti u Indeksnog katalogu su u pravilu izazovniji za promatranje. Za uopće razmišljati o pouzdanom uočavanju objekata u ovom katalogu potreban je teleskop od barem 20 cm u promjeru, a za vidjeti cijeli katalog vjerujem da 50 cm teleskop obavezan. U astronomskom žargonu objekti iz ovog kataloga kriju se iza kratice „IC“ i rednog broja objekta. Na primjer, IC 434 je maglica koja u sebi sadrži tamnu maglicu B33 – Konjsku glavu.

Kombinacija M, NGC i IC kataloga sadrži više od 11.000 objekata. Ako uzmete mene za primjer, prosječno aktivnog astronoma amatera koji je u 17 godina vidio 1600 unikatnih objekata, onda brzo postaje jasno kako je 11.000 objekata (od čega je cca 7500 vidljivo iz Hrvatske) dovoljno posla za cijeli život.

Infografika s domenama pojedinih kataloga

Ostali katalozi

U mojim opisima pronaći ćete i druge oznake objekata, mimo M/NGC/IC notacije. Neki od kataloga koji se češće javljaju su sljedeći:

Collinder (Cr) – popis 471 otvorenog zvjezdanog skupa nastao 1931., a čiji je autor Šveđanin Per Collinder. Preklapa se s M/NGC/IC katalogom (npr: Cr 391 je M11, tj. NGC 6705).

Barnard Catalogue (B) – popis 182 tamne maglice čiji je kreator pionir astrofotografije Edward Emmerson Barnard. Konačni oblik kataloga objavljen je 1927. i sadrži 369 tamne maglice. Katalog se ne preklapa s drugim katalozima, a već sam spomenuo primjer objekta B33 – tamne maglice Konjska glava (Horsehead).

Uppsala General Catalogue (UGC) – evidencija 12921 galaksije vidljive sa sjeverne hemisfere objavljena 1973. Katalog sadrži sve galaksije sjajnije od prividne magnitude 14.5, veće od 1 lučne minute i sjevernije od deklinacije -2°30′. Katalog se preklapa sa svetim trojstvom M/NGC/IC katalozima. Za objekte iz UGC kataloga postoji dobra vjerojatnost da se vide u amaterskim teleskopima promjera 40 cm ili većeg. Draga nam Andromedina galaksija nosi u ovom katalogu oznaku UGC 454.

Principal Galaxies Catalogue (PGC) – katalog objavljen 1989. koji sadrži detaljne podatke za 73197 objekata. Preklapa se sa svim ostalim katalozima. Opet ćemo iskoristiti Andromedinu galaksiju za primjer jer ona nosi oznaku PGC 2557.

Postoji tu još mnoštvo opskurnih kataloga koji se javljaju u izvješćima s promatranja. U pravilu se radi o evidencijama otvorenih zvjezdanih skupova poput Trumpler, Stock, Dolidze, Ruprecht i Berkley kataloga. Prepoznati otvoreni skup nije tako jednostavno kao galaksiju pa tu vlada popriličan kaos.

Nadam se da sam vam ovim pojašnjenjem kratica barem malo pomogao oko čitljivosti izvještaja s promatranja te da sam pokazao kako one nemaju veze s matematikom, već samo sa opsesivnim-kompulzivnim poremećajima prema evidentiranju cijelog Svemira koje gaji većina astronoma.

 

(Visited 92 times, 1 visits today)